Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka d) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. marta 2017. godine, d o n i o  je

R J E Š E Nj E

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke o komunalnoj naknadi na području grada Istočno Sarajevo („Službene novine Grada Istočno Sarajevo“ br. 3/12 i 7/13).

O b r a z l o ž e nj e

Svjetlana Pandurević iz Istočnog Novog Sarajeva dala je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke o komunalnoj naknadi na području grada Istočno Sarajevo („Službene novine Grada Istočno Sarajevo“ br. 3/12 i 7/13), koju je donijela Skupština Grada Istočno Sarajevo. Davalac inicijative tumači da normiranje prema kojem skupština jedinice lokalne samouprave propisuje obavezu plaćanja komunalne naknade za korišćenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje (član 22. Zakona o komunalnim djelatnostima, objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 124/11) podrazumijeva da su opštine, a ne Grad Istočno Sarajevo, nadležne da naplaćuju komunalnu naknadu za poslove zajedničke komunalne potrošnje, korišćenja objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, koji su taksativno nabrojani u tački 3. Odluke. Dodatno, bez dovođenja u kontekst povrede konkretne zakonske ili ustavne norme, ističe da nije „korektan“ način raspoređivanja sredstava prikupljenih po osnovu komunalne naknade, prema kome 15% prihoda pripada opštini, a 85 % Gradu Istočno Sarajevo (član 1. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi na području grada Istočno Sarajevo). Iako se inicijativom ukazuje isključivo na propisivanje sadržano u navedenim članovima Odluke, te se dio navoda stavlja u kontekst normiranja iz člana 22. Zakona o komunalnim djelatnostima, davalac inicijative, u njenom uvodu, ali i konačno formulišući svoj zahtjev, uopšteno predlaže da Sud utvrdi da osporena odluka, u cjelini, nije saglasna sa „ustavnim i zakonskim normama“.

Kako nije nesumnjivo jasno koje su odredbe Odluke i u odnosu na koje zakonske i ustavne norme osporene, zbog čega je inicijativa neuredna i ne sadrži podatke neophodne za vođenje postupka pred Sudom, od davaoca inicijative je zahtijevano da, u smislu članova 33. i 39. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, navede odredbe akta koje osporava, te da precizira zakonske odnosno ustavne norme za koje smatra da su u konkretnom slučaju povrijeđene, kao i da navede ustavnopravne razloge na kojima zasniva svoje navode. Zahtjev je, na kontakt adresu ostavljenu Sudu, upućen dva puta. Oba dopisa su, međutim, zbog nemogućnosti uručenja, vraćena Sudu, uz naznaku da je primaocu ostavljeno obavještenje o pokušaju dostave pošiljke, kao i da isti pošiljku nije naknadno tražio kod nadležne pošte.

S obzirom da ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje po zakonu, Sud je, na osnovu člana 37. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, odlučio da ne prihvati datu inicijativu.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.