Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka g) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. januara 2017. godine,  d o n i o   j e

R J E Š E Nj E

           Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za  ocjenjivanje ustavnosti člana 43. stav 3, člana 45. stav 3. i člana 47. stavovi 1. i 5. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11).

O b r a z l o ž e nj e

            Ljubomir Sandić iz Srpca dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 47. st. 1. i 5. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11). Davalac inicijative navodi da odredba stava 1. člana 47. ovog zakona, koja propisuje da se godišnji lični koeficijent utvrđuje tako što se ukupan iznos plata za svaku kalendarsku godinu, podijeli sa prosječnom godišnjom platom za SR BiH i Republiku Srpsku za istu kalendarsku godinu, uzrokuje diskriminaciju i neravnopravan položaj lica koja u toku kalendarske godine nisu ostvarila svih dvanaest plata. Naime, primjenom ovakvog načina obračuna, lica koja nisu primila dvanaest plata u toku jedne godine imaće manji lični godišnji koeficijent od lica koja su ostvarila sva mjesečna primanja po istom osnovu. Davalac inicijative smatra da bi razlozi neravnopravnosti i diskriminacije bili otklonjeni ukoliko bi se godišnji lični koeficijent obračunavao tako što bi se ukupan iznos primljenih plata, umjesto sa prosječnom platom za cijelu godinu, podijelio sa prosječnom platom za stvarni period u kome su iste realizovane.

Pored ovoga, ističe da propisivanje iz stava 5. člana 47, prema kome godišnji lični koeficijent može biti najviše četiri, dovodi osiguranike sa većim godišnjim primanjima u neravnopravan i diskriminišući položaj u odnosu na osiguranike koji su ostvarivali niža godišnja primanja i čiji lični godišnji koeficijent ne prelazi četiri. Naime, prilikom određivanja visine penzije za lica sa ostvarenim nižim primanjima u obzir se uzima cjelokupan iznos ostvarenih godišnjih plata i uplaćenih doprinosa, što nije slučaj kod istovrsnog obračuna kada su u pitanju osiguranici sa ostvarenim višim primanjima, jer, zbog zakonskog ograničenja gornje vrijednosti predmetnog koeficijenta, ukupni iznosi njihovih ostvarenih plata i uplaćenih doprinosa ne mogu biti uzeti u obzir.   

 Imajući u vidu izloženo, davalac inicijative predlaže da Sud utvrdi da je osporeno propisivanje člana 47. st. 1. i 5. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u suprotnosti sa Preambulom i članovima 5, 10, 50, 54. i 56. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav), te članom 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljem tekstu: Konvencija), članom 1. Protokola 1 uz Konvenciju, kao i Protokolom 12 uz Konvenciju. 

Srboljub Šehovac, koga zastupa Nenad Živković, advokat iz Zvornika, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 43. stav 3. i člana 45. stav 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11). U inicijativi i podnesku kojim je ista precizirana navedeno je da je visina penzije davaoca inicijative, iako je penzionisan sa više od 47 godina radnog staža, određena na osnovu radnog staža u trajanju od 40 godina, zbog čega je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na adresate člana 142. osporenog zakona. Naime, član 142. Zakona dozvoljava ponovno određivanje visine penzije korisniku starosne ili invalidske penzije koji je, nakon priznavanja ovog prava, navršio najmanje godinu staža osiguranja, dok se osiguranicima koji su navršili staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, za vrijeme radnog odnosa, ovaj staž ne uzima u obzir. S obzirom na izloženo ističe se da je određivanje visine penzije na opisani način u suprotnosti sa članom 68. stav 1. tač. 5. i 12. Ustava, te Zakonom o radu. U naknadnom podnesku koji je Sudu samostalno uputio davalac inicijative navodi se da bi neravnopravnost između lica koja su ostvarila staž osiguranja sa uvećanim trajanjem i drugih osiguranika, a koja je uzrokovana brisanjem člana 45. stav 3. Zakona, bila otklonjena ponovnim ugrađivanjem ove odredbe u zakonski tekst.

Srboljub Šehovac iz Bijeljine dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 47. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11). Davalac inicijative smatra da je osporena odredba Zakona u suprotnosti sa članom 68. stav 1. tač. 5. i 12. Ustava, jer se njenom primjenom osiguranicima koji nisu ostvarili primanja po osnovu plate za cijelu kalendarsku godinu priznaje niži lični godišnji koeficijent nego osiguranicima koji su realizovali svih dvanaest mjesečnih primanja po ovom osnovu. U cilju usaglašavanja osporene zakonske odredbe sa Ustavom, predložena je njena konkretna izmjena.

Saglasno članu 9. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12, 29/13 i 90/14), Sud je rješenjem broj U-40/16 od 28. decembra 2016. godine odlučio da spoji postupke po inicijativama br.  U-40/16, U-54/16 i U-107/16, te da vodi jedinstven postupak pod brojem U-40/16.

Imajući u vidu da je, prije davanja inicijativa Sudu, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/15), između ostalog, brisan osporeni član 45. stav 3, odnosno mijenjan osporeni član 47. stav 1. Zakona, a da od ovih izmjena do davanja inicijativa nije proteklo više od godinu dana, Sud je, u skladu sa članom 3. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), osporene odredbe člana 45. stav 3. i člana 47. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11) razmatrao u vrijeme njihovog važenja.

Osporenim članom 43. stav 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11) (u daljem tekstu: Zakon) propisano je da se starosna granica iz stava 1. ovog člana može snižavati najviše do 55 godina života.

Osporenim članom 45. stav 3. Zakona propisano je da, izuzetno od najdužeg penzijskog staža iz stava 2. ovog člana, osiguraniku koji ostvaruje pravo na starosnu penziju u skladu sa članom 42. stav 1. ovog zakona penzijski staž može biti duži za staž osiguranja ostvaren u periodu između datuma navršenja 40 godina penzijskog staža i datuma navršenja godina života, kao uslova za ostvarivanje prava iz člana 42. stav 1. odnosno člana 178. stav 1. ovog zakona.

Osporenim članom 47. Zakona propisano je da se godišnji lični koeficijent utvrđuje tako što se ukupan iznos plata, odnosno  osnovica osiguranja osiguranika, počev od 1. januara 1970. godine do godine ostvarivanja prava, izuzimajući 1992. i 1993. godinu, za svaku kalendarsku godinu podijeli sa prosječnom godišnjom platom u SR BiH, odnosno Republici za istu kalendarsku godinu (stav 1), kao i da godišnji lični koeficijent može iznositi najviše četiri (stav 5).

Postupajući u konkretnoj ustavnopravnoj stvari Sud je utvrdio da je o ustavnosti osporenih odredaba Zakona rješavao u ranije vođenim postupcima. Naime, Rješenjem broj U-19/13 od 19. marta 2014. godine Sud nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 43. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11 i 82/13) smatrajući da je utvrđeni način snižavanja starosne granice za sticanje prava na starosnu penziju osiguraniku kome se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem propisan saglasno ustavnom ovlašćenju Republike da uređuje sistem u oblasti socijalnog osiguranja i drugih oblika socijalne sigurnosti, dok je određivanje načina snižavanja i godina života do kojih se može snižavati starosna granica stvar zakonodavne politike.

Takođe, Rješenjem broj U-56/12 od 19. februara 2014. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 14/14), Sud, između ostalog, nije prihvatio inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 47. stav 1. i člana 45. stav 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11), jer je, pored drugog, utvrdio da je zakonsko propisivanje načina obračuna visine starosne penzije i godišnjeg ličnog koeficijenta zasnovano na ustavnom ovlašćenju iz  člana 49. st. 1. i 2. Ustava i tačke 12. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68. Ustava, kao i da je način na  koji će ova pitanja biti uređena, odraz cjelishodne procjene zakonodavca s obzirom na to da Ustav ne utvrđuje neposredno prava po osnovu penzijskog osiguranja.

Nadalje, Rješenjem broj U-20/12 od 26. juna 2013. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 60/13) Sud nije prihvatio inicijativu za ocjenu ustavnosti, između ostalog, i člana 47. stav 5. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11), cijeneći da je osporeno propisivanje saglasno ovlašćenjima zakonodavca iz tačke 12. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68. Ustava da uredi i obezbijedi sistem u oblasti socijalnog osiguranja, te da je isto stvar zakonodavne politike koju Ustavni sud, saglasno odredbi člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje.

S obzirom na navedeno, Sud je na osnovu člana 37. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) odlučio da  ne prihvati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 43. stav 3, člana 45. stav 3. i člana 47. st. 1. i 5.  Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11), jer je već odlučivao o istoj stvari.

S obzirom na nadležnost Ustavnog suda iz člana 115. Ustava, Sud nije posebno razmatrao navode podnosioca inicijative prema kojima se zahtijeva „ocjena ustavnosti ukidanja člana 45. stav 3. Zakona, odnosno da je potrebno da se član 45. stav 3. Zakona ponovo vrati, tj. da se briše član 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju“.

Takođe, saglasno članu 115. Ustava, nije u nadležnosti Suda da cijeni međusobnu saglasnost pojedinih zakona, pa tako ni usaglašenost osporenog zakona sa Zakonom o radu, niti je u nadležnosti Suda da zakonodavcu nalaže konkretne intervencije u pogledu pojedinih legislativnih rješenja.       

           Na osnovu izloženog odlučeno je kao u  dispozitivu ovog rješenja.

         Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.