Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 42. stav 1. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 7. septembra 2016. godine,  d o n i o   je

R J E Š E Nj E

         Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 49.  Pravilnika o pravu na medicinska sredstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12, 59/14, 94/14 i 100/14).

O b r a z l o ž e nj e

          Cvjetin Blagojević iz Doboja dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti Pravilnika o pravu na medicinska sredstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12, 59/14, 94/14 i 100/14). Iz sadržine inicijative i njene dopune proizlazi da je osporena odredba člana 49. ovog pravilnika u suprotnosti sa odredbama člana 37. i 48. stav 1. Ustava Republike Srpske. Davalac inicijative ne navodi ustavno-pravne razloge osporavanja navedene odredbe Pravilnika već ističe da je od Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske dobio obavještenje da ima pravo na izradu samo jedne totalne proteze na teret sredstava Fonda, iako je  zahtijevao da mu se na teret sredstava Fonda odobri zamjena obe zubne proteze budući da su postojeće, koje su izrađene 2009. godine, dotrajale i neupotrebljive. Imajući u vidu njegovu potrebu da zamijeni obe zubne proteze davalac inicijative smatra da je ograničen u ostvarivanju svojih Ustavom zajamčenih prava zbog čega predlaže da Sud utvrdi da osporene odredbe Pravilnika nisu u saglasnosti sa Ustavom.

         Razmatrajući datu inicijativu, Sud je, Rješenjem broj U-51/15 od 25. novembra 2015. godine pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 49. Pravilnika o pravu na medicinska sredstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12, 59/14, 94/14 i 100/14).

         U odgovoru donosioca osporenog akta navodi se, pored ostalog, da je, saglasno odredbi člana 8. stav 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 106/09), Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske u postupku donošenja Pravilnika, čija odredba je osporena, dobio saglasnost Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske. Uz to, donosilac akta navodi da je Pravilnik, kojim se definiše sadržaj i obim prava na medicinsko sredstvo, donesen na osnovu ovlašćenja iz Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te ukazuju na obavezu Upravnog odbora Fonda da prilikom raspoređivanja finansijskih sredstava u tekućoj godini prvenstveno obezbijedi sredstva za zdravstvene prioritete, primarnu zdravstvenu zaštitu i osnovni paket zdravstvene zaštite, a što je, kako se navodi, predmetnim pravilnikom Upravni odbor i obezbijedio. Pored toga, u odgovoru su osporeni navodi davaoca inicijative da je osporenim normiranjem lišen prava na zdravstvenu zaštitu, te naglašava da je Fond obezbijedio da ovo osigurano lice propisani sadržaj i obim prava ostvari pod jednakim uslovima kao i druga osigurana lica koja ispunjavaju propisane uslove, i u vezi s tim napominju da se u konkretnom slučaju radi o pomagalu, odnosno medicinskom sredstvu čijim se korišćenjem osigurana lica ne liječe, već im se poboljšava kvalitet života.

          Pravilnik o pravu na medicinska sredstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12, 59/14, 94/14 i 100/14) donio je Upravni odbor Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske na osnovu članova 20. i 49. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 57/03, 17/08, 1/09 i 106/09), člana 8. stav 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 106/09), te člana 17. Statuta Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/04, 19/05, 63/08, 64/09, 105/09 i 119/11). Osporenim članom 49. ovog pravilnika propisano je da pravo na pokretnu zubnu protezu podrazumijeva totalnu zubnu protezu izrađenu od akrilata (stav 1), kao i  da pravo na zubnu protezu iz stava 1. ovog člana ima osigurano lice iznad 65 godina života, i ista se odobrava trajno (stav 2).

           Odredbama Ustava Republike Srpske, u odnosu na koje se osporava član 49. navedenog pravilnika, utvrđeno da svako ima pravo na zaštitu zdravlja, da je zajamčeno pravo na zdravstvenu zaštitu, u skladu sa zakonom, te da djeca, trudnice i stara lica imaju pravo na zdravstvenu zaštitu iz javnih prihoda, a druga lica pod uslovom utvrđenim zakonom (član 37), kao i da se prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti (član 48. stav 1).

           Drugim odredbama Ustava koje su, po ocjeni Suda,  od značaja za ocjenu osnovanosti navoda davaoca inicijative utvrđeno je: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki  pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), te da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, zdravstvo (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava).

          Sud je, takođe, imao u vidu Zakon o zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 57/03, 17/08, 1/09 i 106/09) kojim se uređuje  sistem obaveznog i proširenog zdravstvenog osiguranja, prava iz osiguranja, način ostvarivanja prava i načela privatnog zdravstvenog osiguranja. Ovim zakonom je, između ostalog, propisano da je pravo iz zdravstvenog osiguranja i pravo na zdravstvenu zaštitu (član 3. stav 1. alineja 1), da sva osigurana lica imaju jednaka prava na zdravstvenu zaštitu (član 8), da zdravstvena zaštita obuhvata, pored ostalog, proteze, ortopedska i druga pomagala, pomoćne i sanitarne sprave, stomato-protetsku pomoć i stomatološke materijale (član 19. tačka 7), da obim, sadržaj i način ostvarivanja zdravstvene zaštite iz prethodnog člana utvrđuje Fond, uz mišljenje ministarstva nadležnog za poslove zdravlja (član 20), te da je pri raspoređivanju sredstava Fonda u tekućoj godini upravni odbor Fonda dužan da prvestveno obezbijedi sredstva za zdravstvene prioritete, primarnu zdravstvenu zaštitu i osnovni paket zdravstvene zaštite (član 56).

           Uz to, Sud je imao u vidu Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 106/09 i 44/15) kojim se, pored ostalog, uređuje obezbjeđenje zdravstvene zaštite, načela zdravstvene zaštite, kao i  prava i obaveze građana i pacijenata u ostvarivanju zdravstvene zaštite (član 1). Ovim zakonom je, i to članom 2. stav 1. propisano da je  zdravstvena zaštita skup usluga i aktivnosti za unapređivanje i očuvanje zdravlja ljudi, sprečavanje oboljenja i povreda, ranog otkrivanja oboljenja, blagovremeno liječenje i rehabilitacija, a članom 8. da se na nivou Republike obezbjeđuje zdravstvena zaštita pod jednakim uslovima, populacionim i nozološkim grupama od posebnog socijalno-medicinskog značaja (stav 1), da zdravstvena zaštita iz stava 1. ovog člana obuhvata, pored ostalih, lica starija od 65 godina života (stav 2.tačka v), kao i da se obim, sadržaj i način ostvarivanja zdravstvene zaštite utvrđuje u skladu sa zakonom koji uređuje oblast zdravstvenog osiguranja  (stav 3.).  Pored toga, članom 11. Zakona je propisano da se zdravstvena zaštita građana sprovodi na načelima jednakosti, dostupnosti, sveobuhvatnosti, kontinuiteta i koordinacije (stav 1), te da se zdravstvena zaštita ostvaruje bez diskriminacije po bilo kom osnovu (stav 2), da jednakost u zdravstvenoj zaštiti podrazumijeva da građani sa istim zdravstvenim potrebama ostvaruju isti nivo zdravstvene zaštite, a građani sa različitim zdravstvenim potrebama ostvaruju različit nivo zdravstvene zaštite, u skladu s odredbama ovog zakona i drugih propisa koji regulišu ovu oblast (član 12), kao i da se sveobuhvatnost zdravstvene zaštite na primarnom nivou ostvaruje pružanjem zdravstvenih usluga građanima, bez obzira na pol, godine i bolest (član 14).

         Polazeći od navedenog Sud je ocijenio da navodi davaoca inicijative o povredi člana 37. i 48. stav 1. Ustava Republike Srpske nisu osnovani. Naime, iz navedenih ustavnih i zakonskih odredaba proizlazi da je Republika nadležna za uređenje i obezbjeđenje sistema u oblasti zdravstva i da se zdravstveno osiguranje uređuje zakonom. Isto tako, da pravo na zdravstvenu zaštitu koja se obezbjeđuje u okviru obaveznog zdravstvenog osiguranja podrazumijeva, pored ostalog, i pravo na medicinska sredstva koja se obezbjeđuju iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, te da je Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske ovlašćen da  svojim opštim aktom utvrdi obim, sadržaj i način ostvarivanja zdravstvene zaštite koja se obezbjeđuje  osiguranim licima, uz obavezu da u skladu sa raspoloživim finansijskim sredstvima, svim osiguranim licima obezbijedi isti sadržaj i obim prava.

         Imajući u vidu navedeno Sud je ocijenio da osporenim članom 49. Pravilnika nije sužen zakonom propisani obim i sadržina prava na zdravstvenu zaštitu već, naprotiv,  da se  na način na koji je osporenim članom propisano pravo na zubnu protezu kao medicinsko sredstvo u potpunosti ostvaruje Zakonom utvrđena sadržina pojma zdravstvene zaštite, a u skladu sa ciljem zakonskih garancija da određene kategorije osiguranika mogu da ostvare potrebnu zdravstvenu zaštitu na teret sredstava zdravstvenog osiguranja i to na načelima solidarnosti i uzajamnosti, kao i ekonomičnosti i efikasnosti, saglasno kojima se ostvaruju sva prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, kako bi sva lica kojima ova prava pripadaju mogla da ih ostvare i u uslovima ograničenih sredstava.

         Uz to, osporena odredba Pravilnika, po ocjeni Suda, nije u nesaglasnosti ni sa članom 48. stav 1. Ustava, jer se ne može ni dovesti u međusobnu pravnu vezu u konkretnoj situaciji.

        Na osnovu izloženog  odlučeno je kao u  dispozitivu ovog rješenja.

        Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.