Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. septembra 2015. godine, d o n i o j e
R J E Š E Nj E
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 51. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/08, 50/10, 12/13 i 33/14).
O b r a z l o ž e nj e
Ranko Gavrić, taksi prevoznik iz Mrkonjić Grada, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 51. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/08, 50/10, 12/13 i 33/14). U naknadno dostavljenim dopisima, inicijativi se pridružio i Đuro Miletić, takođe taksi prevoznik iz Mrkonjić Grada. Davaoci inicijative, pored toga što zahtijevaju ukidanje ili izmjenu osporenog člana Zakona, navode da je ovaj član diskriminirajući i da je nesaglasan sa normama koje regulišu djelatnost javnog prevoza, kako u našem okruženju, tako i u svijetu. Smatraju da se osporenom zakonoskom odredbom onemogućava da taksi prevoznici po pozivu prevoze putnike iz druge lokalne zajednice, odnosno da vrše taksi prevoz putnika između dvije lokalne zajednice sa uključenim taksimetrom kao na nivou lokalne zajednice. Na ovaj način se, kako navode, ograničavaju ustavna prava na rad i slobodu rada i na ekonomsko i socijalno uređenje. U vezi s tim ističu da se osporenom zakonskom odredbom ustavno pravo na rad i slobodu rada koje podrazumijeva pravo koje se ostvaruje na području cijele Republike Srpske, te pravo na ekonomsko i socijalno uređenje koje se zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, propisuju samo za javne prevoznike, što je čini diskriminirajućom i zbog čega predlažu da Sud utvrdi da ova odredba nije u skladu sa čl. 39. i 50. Ustava Republike Srpske.
Narodna skupština Republike Srpske, u odgovoru na navode iz inicijative ističe da podnesak nema prirodu inicijative za ocjenjivanje ustavnosti zakona, već da podnosioci akta traže pomoć u rješavanju postojećih problema s ciljem izmjena i dopuna Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju. Zbog navedenog predlažu da Ustavni sud predmetnu inicijativu odbaci.
Osporenim članom 51. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/08, 50/10, 12/13 i 33/14 ) (u daljem tekstu: Zakon) propisano je: da taksi prevoznik može vršiti taksi prevoz samo na području jedinice lokalne samouprave na kojem ima registrovano sjedište (stav 1); da se odredbe iz stava 1. ovog člana ne odnose na pojedinačne vožnje između dvije jedinice lokalne samouprave sa povratnom praznom vožnjom, odnosno povratnom vožnjom istih putnika kod koje je cijena prevoza ugovorena i za koje je unaprijed izdata vozna karta (stav 2); da taksi prevoznik ne može počinjati prevoz u zonama autobuskih stajališta javnog prevoza, na udaljenosti 25 metara prije i poslije vidno obilježenog stajališta (stav 3) i da se odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne odnose za taksi prevoznike koji imaju registrovano sjedište u jedinici lokalne samouprave koja u svom sastavu ima više opština, ako taksi prevoz vrše u okviru te jedinice lokalne samouprave (stav 4).
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe člana 51. Zakona Sud je, prije svega, imao u vidu da je tač. 6. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Repubike Srpske utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, vlasničke i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, kao i druge odnose od interesa za Republiku u skladu sa Ustavom. Pored toga, Sud je imao u vidu i odredbe Ustava Republike Srpske na čiju povredu ukazuje davalac inicijative, odnosno član 39. kojim je, između ostalog, utvrđeno da svako ima pravo na rad i slobodu rada (stav 1) i da je svako slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i pod jednakim uslovima mu je dostupno radno mjesto i funkcija (stav 3), kao i član 50. kojim je utvrđeno da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru.
Takođe Sud je, u konkretnom slučaju, imao u vidu i: odredbu člana 1. Zakona, kojim je propisano da se ovim zakonom uređuju uslovi i način vršenja prevoza lica i stvari u drumskom saobraćaju kao javni prevoz i prevoz za vlastite potrebe, uslovi vršenja prevoza, koncesije u javnom linijskom prevozu lica, rad autobuskih stanica i terminala gradskog, odnosno prigradskog prevoza lica na teritoriji Republike Srpske i rad stanica za tehnički pregled vozila; odredbu člana 4. tačka u), kojom je propisano da je taksi prevoz javni vanlinijski prevoz lica za koji se cijena prevoza utvrđuje taksimetrom, po odobrenom cjenovniku usluga ili na osnovu pogodbe; odredbu člana 3. stav 1. tačka b), kojom je propisano da će jedinica lokalne samouprave posebnim propisom, u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega, urediti prevoz lica i stvari na svojoj teritoriji, a posebno način i organizaciju taksi prevoza; odredbu člana 9. stav 1. tačka b) podtačka 4), kojom je kao poseban uslov koji prevoznik mora da ispuni radi sticanja prava na odgovarajuću licencu propisan uslov da ima u vlasništvu ili drži po osnovu lizinga motorna vozila koja ispunjavaju tehničko-eksploatacione i ekološke uslove za pojedine vrste prevoza i to najmanje jedno putničko motorno vozilo sa najviše 1+4 registrovanih sjedišta, koje za vršenje taksi prevoza može biti starosti do 15 godina, oblika karoserije limuzina ili karavan, ili jedno putničko motorno vozilo namjenski proizvedeno za prevoz lica sa posebnim potrebama (invalidska lica) i odredbu člana 70. stav 3. kojim je propisano da je taksi prevoznik koji ne ispunjava uslove iz člana 9. stav 1. tačka b) podtačka 4) ovog zakona za taksi prevoznike stupanjem na snagu ovog zakona dužan uskladiti svoje poslovanje najkasnije do 31. decembra 2014. godine.
Imajući u vidu da iz navedenih ustavnih odredaba proizlazi ovlašćenje zakonodavca da uređuje uslove za obavljanje određene djelatnosti, Sud je ocijenio da je pravo zakonodavca da uređujući uslove i način vršenja prevoza lica i stvari u drumskom saobraćaju kao javni prevoz, uređuje i uslove i način vršenja taksi prevoza. S tim u vezi Sud je ocijenio da propisivanje kao u osporenoj odredbi člana 51. stav 1. Zakona, odnosno da taksi prevoznik može vršiti taksi prevoz samo na području jedinice lokalne samouprave na kojem ima registrovano sjedište, pravo zakonodavca da, procjenjujući društvenu opravdanost uređivanja ovih odnosa, propiše takve uslove i način obavljanja taksi prevoza. Pored toga, Sud je ocijenio da je i propisivanje kao u stavu 2. ovog člana, odnosno da se odredbe iz stava 1. ovog člana ne odnose na pojedinačne vožnje između dvije jedinice lokalne samouprave sa povratnom praznom vožnjom, odnosno povratnom vožnjom istih putnika, te propisivanje kao u stavu 4., da se odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne odnose na taksi prevoznike koji imaju registrovano sjedište u jedinici lokalne samouprave koja u svom sastavu ima više opština, ako taksi prevoz vrše u okviru te jedinice lokalne samouprave, kao uređivanje granične situacije, saglasno Ustavu. Naime, zakonodavac je, pored određivanja taksi prevoza kao lokalnog prevoza, odnosno prevoza koji se obavlja na području jedinice lokalne samouprave, odredio da taksi prevoznik koji je započeo prevoz na području jedinice lokalne samouprave na kojoj ima registrovano sjedište, može, u skladu sa propisanim uslovima, da završi započeti prevoz na području jedinice lokalne samouprave na kojoj nema registrovano sjedište, ali ne i da obavlja djelatnost na području te jedinice lokalne samouprave, što se saglasno Ustavu, uređuje zakonom.
S obzirom na to da se propisani uslovi za obavljanje djelatnosti taksi prevoza odnose podjednako na sve koji obavljaju te poslove, Sud je ocijenio da propisivanje kao u osporenoj odredbi člana 51. Zakona nije u nesaglasnosti ni sa čl. 39. i 50. Ustava Republike Srpske.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
SUDIJA IZVJESTILAC PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Milenko Arapović Džerard Selman
Broj: U -52/14
30. septembar 2015. godine