Ustavni sud RSOsnovni aktiSudska praksaNovosti i saopštenjaPoslovanje
Broj predmeta: U- / Ključna riječ:
Godina podnošenja inicijative: Period okončanja postupka: -
Sadržani pojmovi:
 
U polja 'Broj predmeta' podaci se unose u formatu xxx/yy, gdje je xxx broj predmeta, a yy godina podnošenja inicijative.
U polje 'Ključna riječ' unosi se jedna ili više riječi na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica), kako bi se pronašle sve odluke koje u tekstu sadrže te riječi.
Nije neophodno popuniti sva polja. Klikom na dugme 'Prikaži' dobićete sve odluke koje zadovoljavaju gornje kriterijume.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5, člana 57. tačka a) i člana 61. stav 1. tač. b) i g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. novembra 2023. godine, d o n i o  je

 

 

R J E Š E Nj E

 

 

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 113. stav 2. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 93/22).

 

Obustavlja se postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 36. stav 1. Pravilnika o ostvarivanju prava na naknadu plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 14/22 i 99/22).

 

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Nikolina Popadić iz Gradiške dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 113. stav 2. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 93/22) i ustavnosti i zakonitosti člana 36. stav 1. Pravilnika o ostvarivanju prava na naknadu plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 14/22 i 99/22), koji je donio Upravni odbor Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske. U inicijativi se navodi da je osporena zakonska odredba suprotna načelu zabrane povratnog dejstva zakona, drugih propisa i opštih akata iz člana 110. Ustava, te da zakonodavac nije utvrdio postojanje opšteg interesa za retroaktivnu primjenu predmetnog zakona. Davalac inicijative, naime, smatra da je ovom odredbom propisano retroaktivno dejstvo predmetnog zakona na sve postupke refundacije koji se odnose na privremenu spriječenost radnika za rad koja je trajala prije njegovog stupanja na snagu. Time je, kako se dalje navodi, zakonodavac onemogućio ostvarivanje prava na refundaciju troškova zdravstvene zaštite iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno prava na refundaciju naknade neto plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad u određenim slučajevima. U pogledu osporenog pravilnika davalac inicijative smatra da odredba člana 36. stav 1. ovog akta nije u saglasnosti sa članom 85. stav 2. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 93/22), jer prema ovoj zakonskoj odredbi zahtjev za povrat naknade plate isplaćene radniku iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od 90 dana od isteka posljednjeg dana kalendarskog mjeseca u kojem je radnik bio spriječen za rad.

U odgovoru na inicijativu koji je u pogledu osporenog zakona dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se da davalac inicijative ograničeno i pogrešno tumači osporenu zakonsku odredbu, te stoga smatra da je njome propisano povratno dejstvo ovog zakona na sve slučajeve u kojima je podnesen zahtjev za refundaciju koji se odnose na privremenu spriječenost za rad koja je trajala prije njegovog stupanja na snagu. Nadalje, ukazuje na to da se osporena odredba člana 113. stav 2. predmetnog zakona ne odnosi na postupke u kojima poslodavci od Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske potražuju povrat naknade plate koju su isplatili zaposlenom čija je privremena spriječenost za rad trajala duže od 30 dana neprekidno, kako to proizvoljno tumači davalac inicijative. Naime, kako se ističe u odgovoru, u inicijativi se pogrešno dovode u vezu osporena odredba člana 113. stav 2. sa članom 114a. predmetnog zakona, koji se odnose na potpuno različite pravne situacije i nisu ustavnopravno relevantne u kontekstu načela zabrane povratnog dejstva zakona.

Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske dostavio je odgovor na inicijativu u odnosu na Pravilnik o ostvarivanju prava na naknadu plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 14/22 i 99/22). U odgovoru se navodi da je inicijativa neosnovana, te da sadrži pogrešno tumačenje relevantnih odredaba Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju. Donosilac osporenog pravilnika iznosi stav da davalac inicijative, u suštini, osporava skraćenje roka u kojem poslodavac može iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja da potražuje povrat neto plate koju je isplatio zaposlenom  koji je bio privremeno spriječen za rad, sa tri godine od dana nastanka osnova za potraživanje, prema ranije važećem Zakonu o zdravstvenom osiguranju, na 90 dana od dana isteka posljednjeg dana kalendarskog mjeseca u kojem je radnik bio spriječen za rad, prema novom Zakonu o obaveznom zdravstvenom osiguranju. Ističe da je način na koji će se postupati sa zahtjevima za povrat isplaćene neto plate koji nisu bili podneseni do momenta stupanja na snagu važećeg Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju regulisan članom 114a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 132/22), čime je riješen suštinski osnov predmetne inicijative u odnosu na osporeni pravilnik.

Članom 113. stav 2. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 93/22) propisano je da će se postupci refundacije troškova zdravstvene zaštite iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog zakona okončati u skladu sa propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

Pravilnik o ostvarivanju prava na naknadu plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 14/22 i 99/22) donio je Upravni odbor Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske na osnovu člana 30. stav 2. i člana 34. stav 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske" br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 57/03, 17/08, 1/09, 106/09, 94/19 i 44/20) i člana 17. Statuta Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 94/18, 3/20 i 82/21). Osporenim članom 36. stav 1. ovog pravilnika propisano je da poslodavac vrši obračun i isplatu naknade neto plate zaposlenima koja se obezbjeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja u skladu sa Zakonom i ovim pravilnikom. 

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenog člana 113. stav 2. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju Sud je imao u vidu da je tačkama 8, 12. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, osnovne ciljeve i pravce socijalnog razvoja, socijalno osiguranje i sve oblike socijalne zaštite, zdravstvo, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Pored toga, prema članu 108. stav 1. Ustava, zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom.

            Članom 110. st. 1. i 2. Ustava, u odnosu na koji davalac inicijative traži ocjenu ustavnosti osporene zakonske norme, utvrđeno je da zakoni, drugi propisi i opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo, te da se samo zakonom može odrediti da pojedine njegove odredbe, ako to zahtijeva opšti interes utvrđen u postupku donošenja zakona, imaju povratno dejstvo.

Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima iz tač. 8, 12. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju uređen je sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja, kao i druga pitanja od značaja za obavezno zdravstveno osiguranje u Republici Srpskoj. Tako je ovim zakonom, pored ostalog, propisano: da je obavezno zdravstveno osiguranje djelatnost od opšteg interesa za Republiku Srpske (član 2. stav 1); da su prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti i povrede van rada i za slučaj povrede na radu i profesionalne bolesti, u skladu sa ovim zakonom, pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na naknade za vrijeme privremene spriječenosti za rad (član 3. stav 1); da se prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja ostvaruju i koriste u sadržaju, obimu i na način uređen ovim zakonom (član 3. stav 2). Članom 113. st. 1. i 2, koji je u okviru prelaznih i završnih odredaba ovog zakona, propisano je: da će se ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu započeto do dana stupanja na snagu ovog zakona okončati u skladu sa propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka (stav 1), te da će se postupci refundacije troškova zdravstvene zaštite iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog zakona okončati u skladu sa propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka (stav 2).

            Polazeći od izloženog, Sud je ocijenio da osporenim propisivanjem iz člana 113. stav 2. predmetnog zakona nisu narušene garancije iz člana 110. Ustava, kako to pogrešno smatra davalac inicijative. Prilikom ove ocjene, Sud je, prije svega, imao u vidu sadržaj osporene zakonske odredbe, iz kojeg jasno proizlazi da ista ne propisuje povratno dejstvo predmetnog zakona u postupcima refundacije troškova zdravstvene zaštite iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno da nema elemenata retroaktivnosti. Naime, prema osporenoj normi ovaj zakon se ne primjenjuje na postupke refundacije troškova zdravstvene zaštite koji su pokrenuti prije njegovog stupanja na snagu, već naprotiv, njome se naglašava da će se već pokrenuti postupci okončati po propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja tih postupaka. Dakle, evidentno je da osporena zakonska odredba ne obuhvata, odnosno ne zadire u pravne odnose okončane prije stupanja na snagu ovog zakona, niti mijenja zatečene pravne situacije ili svršene fakte, zbog čega, po ocjeni Suda,  ne dovodi u pitanje garancije iz člana 110. st. 1. i 2. Ustava. Navodi davaoca inicijative o povredi ovih ustavnih normi su, očigledno, posljedica proizvoljnog tumačenja osporene zakonske odredbe, što je, posljedično, dovelo do pogrešnog zaključka o povratnom dejstvu ovog zakona.

            U odnosu na osporeni član 36. stav 1. Pravilnika o ostvarivanju prava na naknadu plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 14/22 i 99/22) Sud je odlučio da obustavi postupak. Naime, u toku trajanja ovog postupka Upravni odbor Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske je donio Pravilnik o postupku utvrđivanja privremene spriječenosti za rad ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 43/23). Članom 19. ovog pravilnika propisano je da njegovim stupanjem na snagu prestaje da važi Pravilnik o ostvarivanju prava na naknadu plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 14/22 i 99/22).

            S obzirom na to da je u toku trajanja postupka pred ovim sudom osporeni pravilnik prestao da važi, Sud je, na osnovu člana 57. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) obustavio postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti osporene norme ovog pravilnika, cijeneći istovremeno da nije potrebno donijeti odluku zbog toga što nisu otklonjene posljedice neustavnosti, odnosno nezakonitosti.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

      Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.

 

 

                                                                                                                    PREDSJEDNIK

                                                                                                                   USTAVNOG SUDA

                                                                                                                  Mr Džerard Selman

 

Broj: U-63/22                                                                                                

29. novembar 2023. godine                                                                                        

                                                                                                                

 

 

Aktuelno
Pretraživanje


Objašnjenje: unijeti jednu ili više riječi, na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica)
Ustavni sud Republike Srpske, Draška Božića 2, 78000 Banjaluka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina
Radno vrijeme: 8 do 16 časova (ponedjeljak – petak). Prijem podnesaka u pisarnici i davanje dostupnih obavještenja: 11 do 14 časova (ponedjeljak – petak)
 
© 2009-2023. Ustavni sud Republike Srpske. Sva prava zadržana. | Politika privatnosti | Uslovi korištenja
html>