Na osnovu člana 53. stav 1. tačka 8. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srpske - Prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 22/05), Zakonodavni odbor Narodne skupštine Republike Srpske, na sjednici od 17. maja 2005. godine, utvrdio je novi Prečišćeni tekst Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 29/94, 23/98 i 97/04), u kojem je označen dan stupanja na snagu navedenog zakona.
Broj: 02/3-746/05
17. maja 2005. godine
Banja Luka
Predsjednik Zakonodavnog odbora, Vojin Zejak, s.r.
ZAKON
O USTAVNOM SUDU REPUBLIKE SRPSKE
- Prečišćeni tekst -
I - OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se, u skladu sa Ustavom Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav), organizacija Ustavnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud), postupak pred tim sudom i pravno dejstvo njegovih odluka.
Član 2.
U ostvarivanju svojih, Ustavom utvrđenih nadležnosti, Sud prati pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, obavještava najviše ustavne organe Republike o stanju i problemima u toj oblasti i daje im mišljenja i prijedloge za donošenje zakona i preduzimanje drugih mjera radi obezbjeđenja ustavnosti i zakonitosti i zaštite vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda i ostalih, ostvarivanja i zaštite sloboda i prava građana, organa i organizacija.
Član 3.
Sud može ocjenjivati ustavnost zakona i ustavnost i zakonitost propisa i drugih općih akata koji su prestali važiti, ako od prestanka važenja do pokretanja postupka nije proteklo više od jedne godine.
Član 4.
Svako može dati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti.
Postupak pred Sudom prijedlogom mogu pokrenuti:
1. Predsjednik Republike Srpske;
2. Narodna skupština;
3. Vijeće naroda o pitanjima iz okvira Ustavom utvrđenih nadležnosti;
4. Vlada Republike Srpske;
5. Sud, ako se pitanje ustavnosti i zakonitosti postavi u postupku pred Sudom;
6. Republički tužilac, ako se pitanje ustavnosti i zakonitosti postavi u radu tužilaštva;
7. Općina, grad, preduzeće, politička organizacija, odnosno udruženje građana i druga organizacija, ako je povrijeđeno njihovo pravo utvrđeno Ustavom ili zakonom; i
8. Organ koji je po Ustavu i zakonu ovlašten da obustavi izvršenje propisa i drugog općeg akta zbog njegove nesaglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Sud može i sam pokrenuti postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti.
Član 5.
Kad Sud utvrdi da zakon nije u saglasnosti sa Ustavom, taj zakon, odnosno njegove odredbe koje nisu u saglasnosti sa Ustavom, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda.
Kad Ustavni sud utvrdi da drugi propis ili opći akt nije u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom, taj akt, odnosno njegove odredbe koje nisu u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda.
Član 6.
Odluke Ustavnog suda su općeobavezne i izvršne.
Član 7.
Državni organi, preduzeća i druge organizacije, kao i nosioci državnih i drugih javnih funkcija dužni su da na zahtjev Suda i u roku koji on odredi daju Sudu potrebne podatke i obavijesti od značaja za vođenje postupka i odlučivanje.
Član 8.
Rad Suda je javan.
II - ORGANIZACIJA SUDA
Član 9.
Sud ima predsjednika i osam sudija koji se biraju u skladu sa Ustavom i ovim zakonom.
Vijeće za zaštitu vitalnog interesa (u daljem tekstu: Vijeće) sastoji se od sedam članova, dva iz svakog konstitutivnog naroda i jedan član iz reda ostalih.
Članove Vijeća imenuje Sud. Organizacija i način rada Vijeća uređuje se Poslovnikom o radu Ustavnog suda Republike Srpske.
Mandat člana Vijeća prestaje prestankom dužnosti sudije ovog suda.
Vijećem predsjedava predsjedavajući Vijeća, kojeg biraju članovi Vijeća iz svog sastava, tako da je u svakom novom predmetu odlučivanja predsjedavajući Vijeća iz drugog konstitutivnog naroda ili iz reda ostalih.
Član 10.
Predsjednika i sudije bira Narodna skupština na prijedlog predsjednika Republike Srpske.
Predsjednik Suda bira se iz reda sudija na period od četiri godine.
Sudija ne može biti narodni poslanik, odbornik, član političke stranke, vršiti političke i upravne funkcije, niti može vršiti drugu službu, posao ili dužnost koja bi mogla uticati na njegovu samostalnost i nezavisnost ili koja bi umanjila njegov ugled ili ugled Suda.
Član 11.
Predsjednik i sudije uživaju imunitet kao i narodni poslanici. O imunitetu odlučuje Sud.
Član 12.
Prije stupanja na dužnost predsjednik i sudije polažu svečanu zakletvu na sjednici Narodne skupštine.
Član 13.
Predsjednik Suda, u skladu sa Ustavom, ovim zakonom i Poslovnikom o radu Suda: organizira rad Suda; predstavlja Sud; stara se o ostvarivanju saradnje sa državnim i drugim organima i organizacijama; predsjedava sjednicama i sastancima Suda; potpisuje opće i druge akte Suda i obavlja i druge poslove određene zakonom i općim aktima Suda.
Sud ima dva potpredsjednika koji su iz reda drugih naroda u odnosu na predsjednika Suda. Potpredsjednike bira Sud na period od četiri godine i mogu biti birani najviše dva puta uzastopno.
Predsjednik Suda određuje koji će ga potpredsjednik zamijeniti u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti, što se uređuje Poslovnikom o radu Suda.
Član 14.
Sudija, u skladu sa Ustavom, ovim zakonom i Poslovnikom o radu Suda: učestvuje na sjednicama Suda i sastancima koje organizira Sud; izvjestilac je i predlagač odluka u predmetu u kome je određen za sudiju izvjestioca; predlaže pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti; predlaže da Sud ponovo razmotri donesenu odluku; učestvuje u radu Vijeća, ako je njegov član; učestvuje u radu komisija i drugih radnih tijela Suda; prati i proučava pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti; sarađuje u ostvarivanju svojih zadataka sa naučnim, stručnim i drugim radnicima iz pojedinih organa i organizacija; obavještava o svojim zapažanjima Sud i daje inicijativu za proučavanje određenih pitanja ili preduzimanje odgovarajućih mjera.
Sudija ima pravo da u postupku odlučivanja izdvoji svoje mišljenje i da to mišljenje pismeno obrazloži.
Član 15.
Kad sudija zatraži da mu prestane funkcija prije isteka vremena na koje je izabran, a Narodna skupština u roku od tri mjeseca ne donese odluku o tom zahtjevu, Sud će konstatirati da mu je prestala funkcija.
Kad je sudija osuđen na kažnjivo djelo, Sud će odmah ocijeniti da li ta osuda sudiju čini nedostojnim za obavljanje sudijske funkcije.
Kad je protiv sudije pokrenut krivični postupak, Sud će odlučiti da li će taj sudija obavljati dužnosti, dok krivični postupak traje.
Sud cijeni, na osnovu mišljenja nadležne zdravstvene organizacije, da li je sudija trajno izgubio sposobnost za obavljanje sudijske funkcije. Pod trajnim gubitkom sposobnosti, u smislu ovog zakona, smatra se gubitak fizičke ili mentalne sposobnosti za obavljanje sudijske funkcije.
Sudiji prestaje funkcija kad navrši 70 godina života.
Član 16.
Prije odlučivanja o pitanjima iz člana 15. ovog zakona, sudiji mora biti omogućeno izjasniti se pred Sudom.
Odluka Suda, koja sadrži ocjenu o pitanjima iz člana 15. ovog zakona, donosi se na nejavnoj sjednici, većinom glasova sudija, s tim što sudija na koga se odluka odnosi ne učestvuje u glasanju.
O odluci Suda, koja sadrži ocjenu o pitanjima iz st. 1, 2. i 4. člana 15. ovog zakona, odmah se obavještavaju Narodna skupština i Vijeće naroda, Predsjednik Republike Srpske i sudija na koga se odluka odnosi, a o odluci iz stava 3. člana 15. ovog zakona sudija na koga se odluka odnosi.
Član 17.
Sud ima sekretara, koga postavlja i razrješava Sud.
Za svoj rad sekretar je odgovoran Sudu.
Član 18.
Za obavljanje stručnih i drugih poslova za svoje potrebe Sud obrazuje Službu Suda.
Organizacija, poslovi i način rada Službe iz stava 1. ovog člana, uređuju se aktom Suda.
Član 19.
Sjedište Suda je u Banjoj Luci.
III - POSTUPAK PRED SUDOM
1. Zajedničke odredbe
Član 20.
Sud odlučuje o pitanjima iz svoje nadležnosti na sjednici.
Sjednice Suda saziva predsjednik po svojoj inicijativi, po zaključku Suda, odnosno Vijeća ili na obrazloženi prijedlog sudije.
Sjednica Suda može se održati ako sjednici prisustvuje većina sudija.
Član 21.
O pitanjima iz svoje nadležnosti Sud odlučuje većinom glasova svih sudija.
O pitanjima zaštite vitalnih nacionalnih interesa, utvrđenih Amandmanom LXXVII na Ustav Republike Srpske, Vijeće odlučuje dvotrećinskom većinom.
U slučaju da proceduru koja se odnosi na vitalni nacionalni interes pokrene dvotrećinska većina jednog od klubova, potreban je glas najmanje dvojice sudija da bi Sud odlučio da se radi o vitalnom interesu.
Član 22.
Javnost rada Suda obezbjeđuje se javnim raspravama u postupku pred Sudom, objavom odluka, obavještavanjem javnosti o radu i na drugi način koji odredi Sud.
U radu Suda može se isključiti javnost, kad to zahtijevaju interesi odbrane i bezbjednosti zemlje, ili interesi morala.
Član 23.
U postupku pred Sudom ne plaća se pristojba.
Član 24.
Ako neko pitanje postupka pred Sudom nije uređeno ovim zakonom, primjenit će se odgovarajuća pravna načela i pravna pravila procesnih zakona.
2. Učesnici u postupku
Član 25.
Učesnici u postupku su:
1. organi i organizacije ovlašteni za pokretanje postupka iz člana 4. stav 2. ovog zakona;
2. svako po čijoj se inicijativi vodi postupak;
3. donosilac zakona, drugog propisa i općeg akta (u daljem tekstu: opći akt) čija se ustavnost, odnosno zakonitost ocjenjuje;
4. politička organizacija ili udruženje građana čiji se opći akt ocjenjuje;
5. državni organi između kojih postoji sukob nadležnosti o kojoj odlučuje Sud, kao i svako ko zbog prihvaćanja, odnosno odbijanja nadležnosti nije mogao ostvariti svoje pravo.
Član 26.
U postupku pred Sudom mogu učestvovati i druga lica koja Sud pozove.
Član 27.
Učesnici u postupku pred Sudom, kao i druga zainteresirana lica mogu, u skladu sa Poslovnikom Suda tražiti uvid u spise predmeta i vršiti prepis tih spisa, osim spisa koji su razlog za isključenje javnosti u radu Suda.
Lica iz stava 1. ovog člana snose troškove prepisa spisa.
Član 28.
U postupku pred Sudom državni organ ili pravno lice predstavljaju zakonom, odnosno njihovim općim aktom ovlašteni predstavnici.
U postupku pred Sudom mogu učestvovati i lica koja ovlasti učesnik u postupku.
Član 29.
Učesnik u postupku pred Sudom iz člana 25. ovog zakona ima pravo i dužnost da u toku postupka i na raspravi daje prijedloge, pruža potrebne podatke i obavijesti, iznosi i obrazlaže svoj stav i razloge, daje odgovor na navode i razloge drugih učesnika u postupku, kao i da podnosi dokaze i preduzima druge radnje od značaja za odlučivanje Suda.
Član 30.
Učesnici u postupku pred Sudom snose svoje troškove.
Sud može naknaditi troškove drugim pozvanim licima.
3. Prethodni postupak
Član 31.
Prijedlog, odnosno inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti ispituje se u prethodom postupku.
Član 32.
Prijedlog, odnosno inicijativu za pokretanje postupka prethodno ispituje sudija određen rasporedom poslova (u daljem tekstu: sudija izvjestilac) koji provjerava da li postoje procesne pretpostavke i drugi uvjeti za vođenje postupka i odlučivanje o zahtjevu.
Član 33.
U postupku prethodnog ispitivanja sudija izvjestilac može tražiti potrebne obavijesti i podatke od podnosioca prijedloga, odnosno inicijative, kao i od drugih učesnika u postupku, državnih organa i pravnih lica, kao i stručna i druga mišljenja, materijalne dokaze i druge podatke o činjenicama od značaja za odlučivanje.
Član 34.
Kad su prijedlog, odnosno inicijativa nerazumljivi, nepotpuni ili ne sadrže podatke neophodne za vođenje postupka, sudija izvjestilac zatražit će od podnosioca prijedloga, odnosno davaoca inicijative da u roku od najkasnije 15 dana te nedostatke otkloni.
Član 35.
Sud dostavlja primjerak prijedloga, odnosno inicijative drugim učesnicima i određuje im rok za dostavljanje odgovora.
Odgovor daje donosilac osporenog akta, odnosno organ koji on ovlasti.
Član 36.
Organ iz člana 35. ovog zakona dužan je da u roku koji odredi Sud, a koji ne može biti kraći od 15 dana, dostavi Sudu osporeni opći akt, odnosno potrebnu dokumentaciju i da pruži podatke i obavijesti od značaja za vođenje postupka i odlučivanje.
Drugi organi i organizacije dužni su da, na zahtjev Suda i u roku koji on odredi, daju potrebne podatke i obavijesti od značaja za vođenje postupka i odlučivanje.
Član 37.
Ako u određenom roku ne dobije odgovor, mišljenje, dokumentaciju, tražene podatke i obavijesti, Sud će nastaviti postupak.
Član 38.
Sud će odbaciti prijedlog, odnosno neće prihvatiti inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti kad utvrdi:
1. da nije nadležan za odlučivanje;
2. da su prijedlog, odnosno inicijativa podneseni po isteku godine dana od dana prestanka važenja akta čija se ustavnost, odnosno zakonitost osporava;
3. da u ostavljenom roku podnosilac prijedloga, odnosno inicijative nije otklonio nedostatke koji onemogućavaju postupanje po prijedlogu, odnosno inicijativi;
4. da je već odlučivao o istoj stvari;
5. da ne postoje druge procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje po zakonu.
Kad Sud odbaci prijedlog, odnosno ne prihvati inicijativu, obavijestit će o tome podnosioca prijedloga, odnosno inicijative.
4. Pokretanje i vođenje postupka
Član 39.
Postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti općih akata pokreće se podnošenjem prijedloga državnog organa i pravnog lica i kad Sud, povodom podnesene ili sopstvene inicijative, rješenjem pokrene postupak.
Rješenje o pokretanju postupka dostavlja se donosiocu općeg akta i određuje mu se rok za dostavljanje odgovora.
Rješenje o pokretanju postupka dostavlja se i podnosiocu inicijative.
Član 40.
Prijedlog, odnosno inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti općeg akta sadrže: naziv općeg akta, oznaku odredbe, naziv i broj službenog glasila u kome je objavljen, razloge na kojima se prijedlog zasniva, kao i druge podatke od značaja za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti.
Ako opći akt čija se ustavnost, odnosno zakonitost osporava, nije objavljen u službenom glasilu uz prijedlog, odnosno inicijativu prilaže se i ovjereni prepis tog akta.
Član 41.
Postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti općeg akta smatra se pokrenutim danom prijema prijedloga u Sudu.
Postupak povodom inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti općeg akta smatra se pokrenutim danom donošenja rješenja Suda o pokretanju postupka.
Ako je povodom inicijative pokrenut postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti općeg akta koji je prestao važiti, postupak se smatra pokrenutim danom prijema inicijative u Sudu.
Kad Sud pokrene postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti općeg akta po sopstvenoj inicijativi, postupak se smatra pokrenutim danom donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Kada se inicijativom osporava ustavnost i zakonitost općeg akta, odnosno pojedinih njegovih odredaba o kojima je Sud već zauzeo stav ili kada je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud odlučuje bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Član 42.
Ako Sud nađe da nema osnova za pokretanje postupka povodom inicijative, odlučit će o tome rješenjem o neprihvaćanju inicijative i o tome obavijestiti podnosioca inicijative.
Član 43.
U postupku za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti općeg akta Sud nije ograničen zahtjevom predlagača, odnosno podnosioca inicijative.
Ako predlagač, odnosno podnosilac inicijative odustane od prijedloga, odnosno inicijative, Sud će nastaviti postupak za ocjenu ustavnosti, odnosno zakonitosti općeg akta, ako za to nađe osnova.
Član 44.
Odredbe čl. 39. - 43. ovog zakona primjenjuju se i u postupku za ocjenu ustavnosti i zakonitosti općeg akta političkih organizacija.
5. Postupak za rješavanje sukoba nadležnosti
Član 45.
Kad nastane sukob nadležnosti između državnih organa, prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti podnosi jedan ili oba organa u sukobu.
Prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti iz stava 1. ovog člana može podnijeti i lice koje zbog prihvaćanja, odnosno odbijanja nadležnosti nije moglo ostvariti svoja prava.
Član 46.
Prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti iz člana 45. stav 1. ovog zakona sadrži naziv organa koji prihvaćaju ili odbijaju nadležnosti i razloge na osnovu kojih to čine.
Član 47.
Postupak za rješavanje sukoba nadležnosti iz člana 45. stav 1. ovog zakona smatra se pokrenutim danom prijema prijedloga u Sudu.
Član 48.
Sud može odrediti da se do donošenja odluke Suda prekine postupak pred organima između kojih je nastao sukob nadležnosti.
6. Razmatranje i odlučivanje
1) Javna rasprava
Član 49.
Sud donosi odluke, po pravilu, na osnovu javne rasprave.
Član 50.
Sud će, po pravilu, održati javnu raspravu kada odlučuje o saglasnosti zakona, drugog propisa i općeg akta sa Ustavom i o saglasnosti propisa i općih akata sa zakonom.
Sud može odlučiti da se ne održi javna rasprava u slučajevima iz stava 1. ovog člana, ako je po istom pitanju već zauzeo stav ili ako postoje uvjeti za obustavu postupka.
Sud može održati javnu raspravu i u drugim slučajevima kada ocijeni da je to potrebno.
Član 51.
Javnu raspravu zakazuje i njom rukovodi predsjednik Suda ili sudija koji ga zamjenjuje.
Na javnu raspravu pozivaju se učesnici u postupku, radi izlaganja stavova i davanja potrebnih obavijesti.
Ako je to od interesa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, Sud može na javnu raspravu pozvati predstavnike organa i organizacija koji su odgovorni za izvršenje općeg akta o kojem se vodi postupak.
Na javnu raspravu pozivaju se, kada je to potrebno, i predstavnici organa i organizacija, naučni i javni radnici, kao i druga lica, radi davanja mišljenja i obavijesti.
Član 52.
Učesnicima u postupku i drugim licima koja budu pozvana na javnu raspravu pismeni poziv se dostavlja najkasnije osam dana prije održavanja javne rasprave.
Sud može, zavisno od predmeta spora, odrediti i kraći rok za dostavljanje pismenog poziva za javnu raspravu.
U pozivu za javnu raspravu navode se predmet, datum i mjesto održavanja javne rasprave.
Član 53.
O vremenu i mjestu održavanja javne rasprave, po pravilu, obavještava se javnost.
Član 54.
Odsustvo pojedinih učesnika u postupku na javnoj raspravi ne sprječava Sud da održi javnu raspravu.
Član 55.
Sud može javnu raspravu odgoditi ili prekinuti radi pribavljanja potrebnih podataka, obavijesti i mišljenja, kao i u drugim opravdanim slučajevima.
Član 56.
O održavanju na javnoj raspravi stara se predsjednik Suda.
Predsjednik Suda može, poslije opomene, oduzeti riječ govorniku koji zloupotrebljava učešće na javnoj raspravi ili udaljiti učesnika, odnosno druge prisutne, ako ometaju red na javnoj raspravi.
Član 57.
Predsjednik Suda saopćava predmet javne rasprave.
Sudija izvjestilac može izložiti stanje stvari u predmetu, utvrđeno u prethodnom postupku, ne iznoseći prijedlog za odluku.
Učesnici u postupku iznose i obrazlažu mišljenja i činjenice od interesa za razjašnjenje stanja stvari u predmetu.
U toku javne rasprave sudije mogu, ne iznoseći svoje mišljenje ili prijedlog za odluku, postavljati pitanja i tražiti razjašnjenja od učesnika u postupku i drugih pozvanih lica o stvari koja je predmet javne rasprave.
Sud je dužan da, nakon završene javne rasprave, donese u roku od 30 dana konačnu odluku o predmetu spora.
2) Obustava postupka
Član 58.
Sud će obustaviti postupak:
1. ako u toku postupka zakon, drugi propis i opći akt prestane važiti, ako se usaglasi sa Ustavom, odnosno ako se drugi propis i opći akt usaglasi sa zakonom, a Sud nije ocijenio da treba donijeti odluku zbog toga što nisu otklonjene posljedice neustavnosti, odnosno nezakonitosti;
2. ako je u toku postupka povučen prijedlog ili se odustalo od inicijative za ocjenjivanje ustavnosti, odnosno zakonitosti općeg akta, a Sud ne nađe osnova da po sopstvenoj inicijativi nastavi postupak;
3. ako je u toku postupka povučen prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti;
4. ako je postupak pokrenut na osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja;
5. ako u toku postupka prestanu procesne pretpostavke za vođenje postupka.
Član 59.
Sud može, u toku postupka, do donošenja konačne odluke narediti da se obustavi izvršenje pojedinačnog akta ili radnje, koji su preduzeti na osnovu zakona, drugog propisa i općeg akta čija se ustavnost, odnosno zakonitost ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.
Ako u toku postupka Sud ocijeni da su razlozi obustave usljed izmijenjenih okolnosti prestali, ukinuće mjeru obustave izvršenja pojedinačnog akta, odnosno radnje.
3) Akti suda
Član 60.
O pitanjima iz svoje nadležnosti Sud, odnosno Vijeće, odlučuje donošenjem odluke ili rješenja.
Odluke i rješenja Suda moraju biti obrazloženi.
Član 61.
Odlukom Sud:
1. utvrđuje da zakon, drugi propis i opći akt nije u saglasnosti, odnosno da u vrijeme važenja nije bio u saglasnosti sa Ustavom;
2. utvrđuje da drugi propis i opći akt nije u saglasnosti, odnosno da u vrijeme važenja nije bio u saglasnosti sa zakonom;
3. utvrđuje da opći akt političke organizacije nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom;
4. odlučuje o sukobu nadležnosti državnih organa;
5. odbija prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti;
6. utvrđuje način otklanjanja posljedica u slučajevima iz člana 73. ovog zakona.
Vijeće o vitalnom interesu odlučuje donošenjem odluke.
Član 62.
Rješenjem Sud:
1. pokreće postupak;
2. obustavlja postupak u slučajevima utvrđenim članom 58. ovog zakona;
3. obustavlja izvršenje pojedinačnog akta, odnosno radnje, ukida mjeru obustave ili odbacuje zahtjev za obustavu pojedinačnog akta ili radnje;
4. ne prihvaća inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti;
5. odbacuje prijedlog, odnosno ne prihvaća inicijativu u slučajevima iz člana 38. ovog zakona;
6. odlučuje o pitanjima upravljanja postupkom.
Vijeće rješenjem, u roku od sedam dana, odlučuje o prihvatljivosti zahtjeva za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa.
Član 63.
Na pisani i obrazloženi zahtjev sudije izvjestioca predsjednik Suda može staviti na dnevni red sjednice preispitivanje odluke ili rješenja, ako se došlo do novih saznanja od interesa za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, sve dok odluka, odnosno rješenje ne budu otpremljeni iz Suda.
Član 64.
Ako se utvrdi da stav Suda, izražen u nacrtu odluke, odnosno rješenja, odstupa od ranije zauzetog stava o istovjetnom pitanju, donošenje odluke, odnosno rješenja će se odgoditi i zakazati posebna sjednica, na kojoj će se razmotriti ranije zauzeti stav i donijeti odluka, odnosno rješenje.
Ako je odluka, odnosno rješenje doneseno, a nije dostavljeno učesnicima u postupku, niti objavljeno, a utvrde se činjenice iz stava 1. ovog člana, predsjednik Suda može, prije potpisivanja, predložiti Sudu preispitivanje zauzetog stava.
Član 65.
U slučaju potrebe, izvršenje odluka Suda obezbjeđuje Vlada Republike Srpske.
Sud može zahtijevati da se prema odgovornom licu preduzmu mjere zbog neizvršenja odluka Suda.
Član 66.
Odluke i rješenja Suda dostavljaju se učesnicima u postupku.
Član 67.
Odluke Suda objavljuju se u “Službenom glasniku Republike Srpske”, kao i na način na koji je objavljen opći akt, povodom kojeg je odluka donesena.
Rješenje Suda, kad to Sud ocijeni potrebnim, objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srpske”, kao i na način na koji je objavljen opći akt, povodom kojeg je rješenje doneseno.
Član 68.
Akte Suda potpisuje predsjednik Suda.
IV - PRAVNO DEJSTVO ODLUKA SUDA
Član 69.
Zakoni, drugi propisi i opći akti koji, na osnovu odluke Suda, prestaju važiti ne mogu se primjenjivati na odnose koji su nastali prije dana objave odluke Suda, ako do toga dana nisu pravosnažno riješeni.
Propisi i drugi opći akti doneseni za izvršenje zakona, propisa i drugih općih akata, koji su na osnovu odluke Suda prestali važiti, neće se primjenjivati od dana objave odluke Suda, ako iz odluke proizilazi da ti akti nisu u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom.
Izvršavanje pravosnažnih pojedinačnih akata, donesenih na osnovu propisa koji se više ne mogu primjenjivati, ne može se dozvoliti niti provesti, a ako je izvršenje započeto - obustavit će se.
Član 70.
Svako kome je povrijeđeno pravo konačnim ili pravosnažnim pojedinačnim aktom donesenim na osnovu zakona ili drugog propisa i općeg akta koji je na osnovu odluke Suda prestao važiti, ima pravo da traži od nadležnog organa izmjenu tog pojedinačnog akta.
Prijedlog za izmjenu konačnog ili pravosnažnog pojedinačnog akta iz stava 1. ovog člana može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objave odluke u “Službenom glasniku Republike Srpske”, ako od dostavljanja pojedinačnog akta do donošenja odluke Suda nije proteklo više od jedne godine.
Odluka Suda iz stava 1. ovog člana predstavlja razlog za ponavljanje postupka pred organom koji je donio konačni ili pravosnažni pojedinačni akt.
Član 71.
Kad je pravosnažnom sudskom odlukom odbijena primjena propisa ili općeg akta zbog njegove nesaglasnosti sa Ustavom ili zakonom, a Sud utvrdi da takva nesaglasnost ne postoji, svako kome je povrijeđeno neko pravo može zahtijevati izmjenu te pravosnažne sudske odluke, u roku od jedne godine od dana objave odluke Suda.
Član 72.
Ako se utvrdi da se izmjenom pojedinačnog akta ne mogu otkloniti posljedice nastale usljed primjene općeg akta, koji je na osnovu odluke Suda prestao važiti, Sud može odrediti da se ove posljedice otklone povraćajem u pređašnje stanje, naknadom štete ili na drugi način.
Član 73.
Ako je u toku postupka osporeni opći akt prestao važiti ili je usaglašen sa Ustavom, odnosno zakonom, a nisu otklonjene posljedice neustavnosti, odnosno nezakonitosti, Sud će odlukom utvrditi da taj opći akt u vrijeme njegovog važenja nije bio u saglasnosti sa Ustavom, odnosno zakonom.
Odluka Suda iz stava 1. ovog člana ima isto pravno dejstvo kao i odluka kojom se utvrđuje da opći akt nije u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom.
V - UVJETI I SREDSTVA ZA RAD SUDA
Član 74.
Sredstva za rad Suda obezbjeđuju se u budžetu Republike Srpske.
Član 75.
Predsjednik Suda je naredbodavac za utrošak sredstava za rad Suda i Službe Suda, s tim da ta ovlaštenja može prenijeti na sekretara Suda.
Član 76.
Sud posebnim aktom utvrđuje plaće i druge naknade za predsjednika, sudije i postavljena lica.
Sud donosi akt kojim se uređuju plaće i druge naknade uposlenika u Sudu.
Plate i druge naknade iz st. 1. i 2. ovog člana utvrđuju se u iznosima koji su određeni budžetom Republike Srpske za tekuću godinu.
VI - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 77.
Način rada i organizacija Suda uređuju se Poslovnikom i odlukom o organizaciji.
Član 78.
Predsjedniku i sudiji koji su izabrani do stupanja na snagu ovog zakona mandat ne može biti kraći od pet godina, računajući od dana stupanja na dužnost, bez obzira na uvjete iz člana 15. ovog zakona.
Član 79.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 12/93).
Član 80.
Ovaj zakon stupio je na snagu 6. decembra 1994. godine, odnosno 19. jula 1998. godine i 17. novembra 2004. godine.
