Na osnovu Amandmana LXXXII. tačka b) st. 5. i 6. na Ustav Republike Srpske i člana 61. stav 2. i člana 21. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - Prečišće­ni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 54/05), Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Republi­ke Srpske, na sjednici održanoj 8. jula 2009. godine, donijelo je
 
ODLUKU
 
Utvrđuje se da Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Re­publike Srpske, koji je Narodna skupština Republike Srpske izglasala na sjednici održanoj 7. aprila 2009. godine, nije povrijeđen vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda.
 
Obrazloženje
 
Predsjedavajući Vijeća naroda Republike Srpske dosta­vio je 2. juna 2009. godine Ustavnom sudu Republike Srp­ske - Vijeću za zaštitu vitalnog interesa (u daljem tekstu: Vijeće) akt broj: 03.1/I-223/09, od 1. juna 2009. godine, ko­jim se, saglasno zahtjevu Kluba delegata bošnjačkog naro­da, traži pokretanje postupka za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda u Zakonu o teritorijalnoj organi­zaciji Republike Srpske, koji je Narodna skupština Republi­ke Srpske izglasala na sjednici održanoj 7. aprila 2009. go­dine. Uz navedeni akt dostavljen je pomenuti Zakon o teri­torijalnoj organizaciji Republike Srpske, Odluka o pokre­tanju postupka za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda, broj: 03.2-5-18/09-1, od 21. aprila 2009. godine, kao i prijedlog Amandmana od 28. aprila 2009. go­dine, koji je Klub delegata bošnjačkog naroda dao na ovaj zakon, sa obrazloženjem. Pored toga, Vijeću je dostavljeno i dopunsko obrazloženje uz Odluku o pokretanju zaštite vital­nog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda, broj: 03.2-5­22/09-1, od 28. aprila 2009. godine. U aktu predsjedavaju­ćeg Vijeća naroda se navodi da je Narodna skupština Repu­blike Srpske na Dvadeset devetoj redovnoj sjednici, održa­noj 7. aprila 2009. godine, izglasala Zakon o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske, te je saglasno Amandmanu LXXXII. na Ustav Republike Srpske ovaj zakon dostavljen na razmatranje Vijeću naroda. Klub delegata bošnjačkog na­roda je svojim aktom broj: 03.2-5-18/09-1, od 21. aprila 2009. godine, pokrenuo proceduru zaštite vitalnog nacional­nog interesa bošnjačkog naroda u pogledu donesenog zako­na. S obzirom na to da Vijeće naroda nije postiglo saglasnost svih klubova povodom predmetnog zakona, kao ni Zajed­nička komisija Narodne skupštine i Vijeća naroda, pitanje je proslijeđeno Ustavnom sudu - Vijeću za zaštitu vitalnog in­teresa (u daljem tekstu: Vijeće), da donese odluku da li je ovim zakonom povrijeđen vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda.
Odlučujući o prihvatljivosti zahtjeva, Vijeće je na sjed­nici održanoj 9. juna 2009. godine donijelo rješenje kojim je utvrđeno da je prihvatljiv zahtjev Kluba delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda Republike Srpske za pokretanje postupka za utvrđivanje postojanja vitalnog na­cionalnog interesa bošnjačkog naroda u Zakonu o teritorijal­noj organizaciji Republike Srpske, koji je Narodna skupšti­na Republike Srpske izglasala na sjednici održanoj 7. aprila 2009. godine. Naime, Vijeće je u prethodnom postupku utvrdilo da su ispunjene procesne pretpostavke za pri­hvatljivost zahtjeva, cijeneći činjenice da je obavijest o pokretanju postupka za zaštitu vitalnog nacionalnog intere­sa Vijeću dostavio predsjedavajući Vijeća naroda Republike Srpske, da je pomenutu odluku o pokretanju zaštite vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda jednoglasno donije­lo svih osam delegata Kluba delegata bošnjačkog naroda, da se u Vijeću naroda o pomenutom zahtjevu glasalo po proce­duri za zaštitu vitalnog interesa, ali nije postignuta sagla-snost, te da Zajednička komisija Vijeća naroda i Narodne skupštine također nije postigla konsenzus povodom ovog pitanja.
Podneskom od 9. juna 2009. godine, Vijeće je, u skladu sa članom 48. st. 2. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske, Klubu delegata srpskog naroda i Klubu delegata hrvatskog naroda u Vijeću naroda i Narodnoj skup­štini Republike Srpske dostavilo na odgovor rješenje o pri­hvatljivosti predmetnog zahtjeva Kluba delegata bošnjačkog naroda.
U obrazloženjima od 28. aprila i 9. juna 2009. godine, koja su Vijeću dostavljena uz Odluku o pokretanju postupka zaštite vitalnog nacionalnog interesa, navodi se da Klub de­legata bošnjačkog naroda smatra da je članom 5. Zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske, kojim su utvr­đene općine u Republici Srpskoj, povrijeđen vitalni nacio­nalni interes bošnjačkog naroda, jer je ovom odredbom izostavljena odrednica "bosanski" ispred naziva općina Brod i Kostajnica, a ostavljene su bez ove odrednice i opći­ne čiji su nazivi ranije izmijenjeni (Gradiška, Novi Grad, Sa­mac i Kozarska Dubica). U ovim obrazloženjima se ističe da je Amandmanom LXXVII. na Ustav Republike Srpske teri­torijalna organizacija definirana kao jedan od vitalnih naci­onalnih interesa konstitutivnih naroda, a da teritorijalna or­ganizacija podrazumijeva i nazive općina, te da osporena za­konska rješenja dovode do diskriminacije bošnjačkog naro­da. Klub delegata bošnjačkog naroda smatra da se izosta­vljanjem odrednice "bosanski" ispred naziva pomenutih općina mijenja identitet ovih općina u Republici Srpskoj, što je za Bošnjake neprihvatljivo, jer ova odrednica predstavlja geografsko, kulturno i historijsko obilježje prostora zajed­ničke države Bosne i Hercegovine. Također navodi da pred­loženi nazivi pomenutih općina predstavljaju negiranje enti-tetskog i državnog identiteta geografskog prostora na kojem Bošnjaci žive zajedno sa drugim konstitutivnim narodima i nacionalnim manjinama, a da je bošnjački narod tradicional­no vezan za sve ono što čini kulturno-historijsko nasljeđe Bosne i Hercegovine. Smatraju da se pomenuti nazivi opći­na ne mogu opravdati ni izjašnjavanjem građana navedenih općina na javnoj raspravi održanoj povodom ovog pitanja, s obzirom na to da je demografska struktura stanovništva u tim sredinama izmijenjena, jer veliki broj Bošnjaka i Hrva­ta živi izvan svojih prijeratnih domova. Zbog toga je, kako se navodi, od vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog na­roda da se zadrže raniji nazivi pomenutih općina, koji su sa­državali odrednicu "bosanski".
U odgovoru koji je 12. juna 2009. godine dostavila Na­rodna skupština Republike Srpske na zahtjev Kluba delega­ta bošnjačkog naroda navodi se da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine Odlukom o meritumu, broj: U-44/01, od 27. februara 2004. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercego­vine", broj 18/04), utvrdio da dio člana 11. Zakona o terito­rijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni gla­snik Republike Srpske", br. 11/94, 6/95, 26/95, 15/96, 17/96, 19/96 i 6/97) i naziv i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srp­sko Sarajevo ("Službeni glasnik Republike Srpske", br.
25/93, 8/96, 27/96 i 33/97) nisu u skladu sa članom II/4. u
vezi sa čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Ovom odlukom naloženo je Narodnoj skupštini Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana objave ove od­luke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" uskladi član 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samo­upravi i naziv i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo sa Ustavom Bosne i Hercegovine, što je značilo mijenjanje naziva općina koje su u svom nazivu sadržale atribut "srp­ski". Naknadnom Odlukom u predmetu, broj: U-44/01, od 22. septembra 2004. godine ("Službeni glasnik Bosne i Her­cegovine", broj 46/04) Ustavni sud Bosne i Hercegovine je, nalazeći da Narodna skupština Republike Srpske nije postu­pila u skladu sa pomenutom Odlukom o meritumu, broj: U-44/01, od 27. februara 2004. godine, privremeno, dok se ne otklone utvrđene nesaglasnosti, odredio zamjenske nazive općina koji su prestali važiti. U odgovoru se također navodi da je Narodna skupština Republike Srpske, usvajanjem Za­kona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske, postupi­la u skladu sa Odlukom o meritumu, broj: U-44/01, od 27. februara 2004. godine, te je krećući se u granicama svojih ovlaštenja, ispunila ono što joj je naloženo pomenutom od­lukom. Nadalje, ističe se da su nazivi općina Gradiška, No­vi Grad, Samac i Kozarska Dubica ustanovljeni članom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj or­ganizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Repu­blike Srpske", broj 15/96) i njihovi nazivi nisu utvrđeni kao neustavni od strane Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu broj: U-44/01. Članom 5. osporenog zakona nazi­vi ovih općina su samo preuzeti iz navedenog zakona, tako da se ne radi o novom zakonskom rješenju.
Narodna skupština Republike Srpske smatra da su navo­di Kluba delegata bošnjačkog naroda u pogledu osporene zakonske odredbe paušalni i da nisu potkrijepljeni adekvat­nom argumentacijom, jer se iz njih ne može zaključiti zbog čega definiranje novih naziva općina ima diskriminatoran karakter, odnosno na koji način se time vrijeđa vitalni nacio­nalni interes bošnjačkog naroda i negira Bosna i Hercegovi­na. Odrednica "bosanski", kako se ističe, ne pripada eksklu­zivno bošnjačkom narodu, s obzirom na činjenicu da je Bo­sna i Hercegovina država tri konstitutivna naroda, pa ovaj pridjev pripada podjednako svima.
U odgovoru se također ističe da predmet ocjene Vijeća za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Republike Srpske može samo biti osporena odredba onakva kakva jeste u za­konu koji se ocjenjuje, a nikako nešto što u njoj nije sadrža­no, a po mišljenju podnosioca zahtjeva bi trebalo biti. U konkretnom slučaju, kako se navodi u odgovoru, iz zahtjeva Kluba delegata bošnjačkog naroda proizlazi da se podrazu­mijeva da nazivi općina Brod i Kostajnica, koji po novom zakonskom rješenju u sebi ne sadrže prefiks "bosanski", a ranije su ga imali, vrijeđaju vitalni nacionalni interes ovog naroda. Narodna skupština smatra da ovakav zahtjev Kluba delegata bošnjačkog naroda predstavlja zloupotrebu institu­ta zaštite vitalnog nacionalnog interesa, a da se ova vrsta in­tervencije u zakon, koja ima za cilj ovakvu ili sličnu dopu­nu, može realizirati isključivo u postupku amandmanskog djelovanja u proceduri usvajanja zakona.
Usvojeni zakon je, kako se u odgovoru navodi, rezultat demokratske procedure, legalnog i legitimnog postupka jav­ne rasprave, odnosno javno izraženog mišljenja građana predmetnih općina. U pogledu tvrdnji da se ovi nazivi ustanovljavaju bez izjašnjavanja predratnih stanovnika ovih općina, ističe se da je Republika Srpska ispunila sve obave­ze predviđene Aneksom VII. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, tako da ovi navodi ne stoje. Ko­načno, donosilac osporenog zakona smatra da je zahtjev Kluba delegata bošnjačkog naroda za zaštitu vitalnog nacio­nalnog interesa pogrešno postavljen, jer Vijeće za zaštitu vi­talnog interesa može ocjenjivati samo da li usvojeni nazivi, onakvi kakvi jesu, dovode do povrede vitalnog nacionalnog interesa ili diskriminacije, a ne može ocjenjivati da li neko zakonsko rješenje, koje su amandmanski predlagali Bošnjaci, mora biti uneseno u zakon.
Iz obrazloženja Odluke o pokretanju postupka zaštite vi­talnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda proizlazi da je ovaj postupak pokrenut u odnosu na član 5. Zakona o te­ritorijalnoj organizaciji Republike Srpske, kojim su određe­ne općine u Republici Srpskoj i to prvenstveno u pogledu naziva općina Brod i Kostajnica, čiji su nazivi ovim zako­nom prvi put određeni na ovaj način, ali i općina Gradiška, Kozarska Dubica, Novi Grad i Samac, čiji nazivi su preuze­ti iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijal­noj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 15/96).
U postupku ocjenjivanja da li je osporenim zakonom do­šlo do povrede vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog na­roda Vijeće je imalo u vidu odredbu člana 70. stav 1. t. 2. i 4. Ustava Republike Srpske, kojim je utvrđeno da Narodna skupština donosi zakone i utvrđuje teritorijalnu organizaciju Republike, zatim člana 100. Ustava, prema kojem se terito­rijalna organizacija Republike uređuje zakonom, te da je Amandmanom LXXVII. na Ustav teritorijalna organizacija definirana kao jedan od vitalnih nacionalnih interesa konsti­tutivnih naroda. Vijeće je također imalo u vidu i odredbu člana 5. stav 1. alineja 2. Ustava prema kojoj se ustavno uređenje Republike temelji na osiguravanju nacionalne rav­nopravnosti i zaštiti vitalnih nacionalnih interesa konstitu­tivnih naroda.
Iz citiranih ustavnih odredaba proizlazi ovlaštenje Na­rodne skupštine da donese Zakon o teritorijalnoj organizaci­ji Republike Srpske, kojim su, između ostalog, uređena pitanja osnivanja općina i određivanje njihovih naziva. Na­čin na koji će ovo pitanje biti uređeno, po ocjeni Vijeća, stvar je cjelishodne procjene zakonodavaca i ovisi od aktu-elnih društvenopolitičkih prilika i brojnih drugih faktora. Pored toga, Vijeće je imalo u vidu i činjenicu da je jedan od razloga za donošenje ovog zakona i usklađivanje naziva po­jedinih općina u Republici Srpskoj sa Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj: U-44/01, od 27. februara
2004. godine.
Zaštita vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naro­da utvrđena je članom 70. Ustava, koji je dopunjen Amand­manom LXXVII. na Ustav Republike Srpske, kao princip zaštite određenog kruga kolektivnih prava kao što su ostavarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvat­no zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim or­ganima vlasti, identitet jednog konstitutivnog naroda, ustav­ni amandmani, organizacija organa javne vlasti, jednaka prava u procesu donošenja odluka, obrazovanje, vjeroispo­vijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe, teritorijalna organizacija, sistem javnog informi­ranja i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vital­nog nacionalnog interesa ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Vijeću naroda.
Polazeći od navedenih odredaba Ustava, osporene od­redbe Zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske, te uzimajući u obzir navode Kluba delegata bošnjačkog na­roda i odgovor Narodne skupštine Republike Srpske na rješenje o prihvatljivosti zahtjeva ovog kluba, Vijeće je utvr­dilo da osporenom odredbom Zakona o teritorijalnoj organi­zaciji Republike Srpske, u pogledu naziva pomenutih opći­na u Republici Srpskoj, nije povrijeđen vitalni nacionalni in­teres bošnjačkog naroda. Prije svega, Vijeće je imalo u vidu činjenicu da prisvojni pridjev "bosanski" potiče od naziva
Bosne i Hercegovine, koja je zajednička država tri konstitu­tivna naroda i ostalih građana, pa je nesumnjivo da se pod­jednako odnosi na sve građane ove države i ne može se sma­trati da pripada isključivo bošnjačkom narodu i da se identi­ficira samo sa ovom etničkom cjelinom, jer je odrednica "bosanski" po svojoj sadržini šira od pojma "bošnjački" i ne mogu se poistovjetiti. Pridjev "bosanski" predstavlja zajed­ničku historiju, tradiciju, kulturu i geografsku odrednicu svih građana u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Isto tako, nazivi općina su podjednako od interesa za sve stanovnike tih lo­kalnih zajednica, pa se pitanje prefiksa "bosanski" u nazivi­ma naseljenih mjesta ne može posmatrati sa stanovišta samo jedne nacionalne cjeline. Pitanje u kojoj mjeri se pojedini pripadnici konstitutivnih naroda identificiraju sa pridjevom "bosanski" je stvar njihovog individualnog pristupa i ne mo­že se odnositi na konstitutivni narod u cjelini.
Historijski posmatrano, povezivanje vitalnog nacional­nog interesa bilo kojeg konstitutivnog naroda u Bosni i Her­cegovini za pridjev "bosanski" uz nazive naseljenih mjesta nema uporište u historijskim činjenicama na ovom područ­ju. Atribut "bosanski" je u naziv mjesta Brod službeno uve­den nakon Berlinskog kongresa 1878. godine, kada je ovaj grad postao dio Austro-Ugarske monarhije, i to iz admini­strativnih razloga, kako bi se napravila razlika u odnosu na naselje sa istim nazivom koje se nalazilo sa druge strane rijeke Save. Slična je situacija i sa nazivom Kostajnice, ko­ja je atribut "bosanska" dobila početkom XIX. vijeka, također kao granično naselje na rijeci Uni, da bi se razliko­valo od Kostajnice sa druge strane ove rijeke. Dakle, u kon­kretnom slučaju je pridjev "bosanski" uveden kao geograf­ska odrednica za pogranična naselja, a ne kao znak državno­sti i identiteta bosanske države, jer je ona u tom periodu, ka­da su pomenuti nazivi uspostavljeni, nije ni imala. Kroz historiju, ovi nazivi su se više puta mijenjali, ovisno od pro­mjena društvenopolitičkih prilika na ovim prostorima.
Teritorijalna organizacija je Amandmanom LXXVII. na Ustav utvrđena kao jedan od vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda, što, po ocjeni Vijeća, obuhvaća i na­zive općina. Međutim, Vijeće smatra da način na koji su osporenom zakonskom odredbom određeni nazivi općina na koje ukazuje Klub delegata bošnjačkog naroda ne dovodi do povrede vitalnog nacionalnog interesa ovog naroda. Naime, pomenuti nazivi su neutralni, bez ikakvog prefiksa nacional­nog ili nekog drugog karaktera, čime ne daju prednost ni jednom konstitutivnom narodu, niti prave razliku među njima, te zbog toga ne mogu dovesti do povrede vitalnog na­cionalnog interesa, kao ni do diskriminacije u uživanju bilo kojeg od prava garantiranih Ustavom. Sličan stav zauzeo je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u pomenutoj odluci broj: U-44/01, od 27. februara 2004. godine, gdje u tački 53. u po­gledu atributa "srpski" ističe: "Drugi razlog koji je doveo do promjene naziva gradova i općina bi se u nekim slučajevima mogao posmatrati kao želja da se nazivi ovih mjesta razliku­ju od sličnih naziva gradova ili općina koji se nalaze na te­ritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud napominje da bi se ovaj cilj lahko mogao postići odabi­ranjem predznaka ili naziva etnički neutralnog karaktera". Historijski gledano, nazivi naseljenih mjesta su promjenlji­va kategorija i ovise od brojnih faktora. Sama činjenica da su ovi gradovi u jednom periodu svoje historije u svom na­zivu imali pridjev "bosanski" ne znači da promjenom nazi­va i usvajanjem drugog, koji je neutralan i nema ovaj niti ne­ki drugi atribut, dolazi do povrede vitalnog interesa ijednog konstitutivnog naroda, ili da dovodi u pitanje egzistenciju i budućnost bošnjačkog naroda na ovim prostorima, kako se to navodi u zahtjevu. Zadržavanje pridjeva "bosanski" u na­zivima općina može predstavljati određeni politički ili neki drugi sličan interes etničke grupe, ali izostavljanje ovog pre­fiksa, po ocjeni Vijeća, ne može dovesti do povrede vitalnog nacionalnog interesa, koji je temeljni interes nacionalne gru­pe kao cjeline i svakako ima jednu širu dimenziju. Vijeće također smatra da se ovakvim određivanjem naziva gradova ne negira kulturno-historijski identitet Bosne i Hercegovine, kako to tvrdi podnosilac zahtjeva, jer nazivi naseljenih mje­sta ne čine temelj identiteta jedne države. Pored toga, neu­tralan naziv koji ne sadrži nikakvu odrednicu, može samo da dorinese boljem suživotu i međusobnoj toleranciji pripadni­ka svih nacionalnih grupa nastanjenih na ovim prostorima, pogotovo kada se ima u vidu eventualna potreba za smiri­vanjem međunacionalnih tenzija.
Na osnovu izloženog, Vijeće je odlučilo kao u dispoziti-vu ove odluke.
Ovu odluku Vijeće za zaštitu vitalnog interesa je donije­lo u sastavu: predsjedavajući Avdo Spiljak, predsjednik Ustavnog suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr. Marko Rajčević i Branko Sunarić.
 
                                                        Predsjedavajući Vijeća za zaštitu
Broj: UV-2/09                                              vitalnog interesa
8. jula 2009. godine                               Ustavnog suda RS,
Banja Luka                                                Avdo Špiljak, s.r.