Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5, člana 42. stav 1. i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 22. oktobra 2025. godine d o n i o j e
O D L U K U
Utvrđuje se da član 36a. st. 2, 3. i 4. Odluke o javnom vodovodu i javnoj kanalizaciji („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ br. 8/12, 9/16, 39/16, 12/19 i 12/23) i Zaključak o davanju saglasnosti na povećanje varijabilnog dijela jedinstvene cijene vode i uvođenju distributivnog troška, kao fiksnog dijela jedinstvene cijene vode („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ broj 12/23) nisu u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ 124/11 i 100/17).
O b r a z l o ž e nj e
Dragan Jošić iz Laktaša dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnom vodovodu i javnoj kanalizaciji i Zaključka o davanju saglasnosti na povećanje varijabilnog dijela jedinstvene cijene vode i uvođenju distributivnog troška, kao fiksnog dijela jedinstvene cijene vode („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ broj 12/23). U inicijativi se navodi da su osporeni akti u suprotnosti sa članom 53. Ustava Republike Srpske i članom 52. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj. Davalac inicijative ističe da je Skupština Grada Banjaluka donijela osporene akte bez pribavljenog mišljenja Savjetodavnog tijela za zaštitu potrošača, kako je to predviđeno članom 52. stav 2. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj, odnosno da nije prethodno ni formirala ovo tijelo, a što je bila njena zakonska obaveza. Iako je davalac inicijative naveo da traži ocjenu ustavnosti i zakonitosti „odluka i zaključaka“ koje je Skupština Grada Banjaluka donijela na vanrednoj sjednici održanoj 22. marta 2023. godine iz sadržine inicijative proizlazi da se istom, u suštini, traži ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 2. u dijelu koji se odnosi na st. 2, 3. i 4. novog člana 36a. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnom vodovodu i javnoj kanalizaciji („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ broj 12/23), koji je dodan poslije člana 36. Odluke o javnom vodovodu i javnoj kanalizaciji („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ br. 8/12, 9/16, 39/16 i 12/19) i Zaključka o davanju saglasnosti na povećanje varijabilnog dijela jedinstvene cijene vode i uvođenju distributivnog troška, kao fiksnog dijela jedinstvene cijene vode. Naime, kao razlog osporavanja navedenih akata davalac inicijative navodi da je „Vodovod“ a.d. Banjaluka, na osnovu osporenog zaključka Skupštine Grada Banjaluka „ponovo počeo sa naplatom distributivnih troškova“, iako je Ustavni sud Republike Srpske prethodnim odlukama utvrdio nezakonitost takvih akata. U prilog navedenom dostavljeni su računi „Vodovoda“ a.d. Banjaluka prije i poslije donošenja osporenih akata, gdje se na računu koji je dostavljen poslije usvojenog zaključka nalazi iskazan distributivni trošak. Shodno navedenom predlaže da Sud utvrdi da osporeni akti nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Skupština Grada Banjaluka, koja je donijela osporene opšte akte, nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.
U izjašnjenju na navode iz inicijative, koje je dostavila Gradska uprava Grada Banjaluka, Odjeljenje za komunalne poslove, navodi se da su osporeni akti doneseni od strane nadležnog organa, u skladu sa odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi, Zakona o komunalnim djelatnostima i Ustavom Republike Srpske. Takođe se navodi da osporeni zaključak kojim se daje saglasnost određenom privrednom subjektu na povećanje varijabilnog dijela cijene vode i uvođenje distributivnog troška nema karakter opšteg akta, zbog čega Ustavni sud Republike Srpske nema nadležnost da odlučuje o istom. U izjašnjenju se takođe navodi da nije obaveza Skupštine grada da u postupku izrade i donošenja osporenih akata formira savjetodavno tijelo, odnosno obezbijedi učešće predstavnika potrošača u istom postupku, pri čemu se ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Srpske, broj U-39/18 od 30. oktobra 2019. godine. U izjašnjenju se detaljno obrazlaže da je i pored prethodno navedenog, rješenjem gradonačelnika, a shodno Odluci o obrazovanju stalnih radnih tijela gradonačelnika („Službeni glasnik Grada Banjaluka“, broj 4/13), formirana Komisija za korporativno upravljanje, u čijem sastavu je imenovan i predstavnik potrošača, koji je obavezno prisutan, kada su na dnevnom redu pitanja regulisanja cijena komunalnih usluga, a koji je takođe bio uključen i prilikom donošenja osporenih akata, što se potvrđuje dostavljanjem mišljenja Komisije za korporativno upravljanje sa izvodom iz zapisnika. Predlažu da Sud ne prihvati podnesenu inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti navedenih akata. Sudu je u vidu izjašnjenja dostavljen i dopis Gradske uprave Grada Banjaluka, Odjeljenja za privredu i lokalni ekonomski razvoj, kojim se takođe ukazuje na formiranje Komisije za korporativno upravljanje, od strane gradonačelnika grada Banjaluka, koja se bavi mnogim bitnim i stručnim zadacima, poslovima i procedurama pa tako i savjetodavnim mišljenjem kod formiranja cijena pojedinih ekonomskih usluga. Navodi se da je rad Komisije stručan i transparentan, te da je u sastav iste imenovan i jedan član, predstavnik potrošača, uz čiju pomoć i savjetodavno mišljenje gradonačelnik i nadležna odjeljenja sprovode dalje procedure.
Osporenu Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o javnom vodovodu i javnoj kanalizaciji („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ broj 12/23) donijela je Skupština Grada Banjaluka na osnovu člana 6. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 124/11 i 100/17), člana 39. stav 2. tačka 2. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 97/16, 36/19 i 61/21) i člana 38. stav 2. tačka 2. Statuta Grada Banjaluka („Službeni glasnik Grada Banjaluka“, br. 14/18 i 9/19). Članom 2. ove odluke propisano je da se poslije člana 36. Odluke o javnom vodovodu i javnoj kanalizaciji („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ br. 8/12, 9/16, 39/16 i 12/19) dodaje novi član 36a. kojim je propisano da se cijena sastoji iz dva dijela: fiksnog i varijabilnog, koji čine jedinstvenu cijenu komunalne usluge (stav 2); da fiksni dio cijene služi za pokriće dijela rashoda "Vodovoda" u vršenju komunalne usluge koji ne zavise neposredno od utroška vode i količine otpadnih voda, kao što su troškovi amortizacije, pogonske opreme i pogonske spremnosti vodovodnog sistema, obilaska mjernog mjesta radi očitanja vodomjera, verifikacija mjernih instrumenata i troškovi poslovanja i predstavlja distributivne troškove koji se korisnicima obračunavaju mjesečno prema profilu vodomjera (stav 3); da varijabilni dio cijene zavisi od utroška vode, odnosno količine ispuštene vode u javnu kanalizaciju, a utvrđuje se na osnovu očitanja stanja utrošene vode na vodomjeru korisnika (m3), odnosno na osnovu procjene prosječne potrošnje, u skladu sa odredbama ove odluke (stav 4).
Zaključak o davanju saglasnosti na povećanje varijabilnog dijela jedinstvene cijene vode i uvođenju distributivnog troška, kao fiksnog dijela jedinstvene cijene vode („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ broj 12/23) donijela je Skupština Grada Banjaluka na osnovu člana 39. stav 2. tačka 11. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 97/16, 36/19 i 61/21), člana 20. stav 3. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 124/11 i 100/17), člana 9. stav 4. Zakona o regulisanju cijena („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 106/09), člana 5. stav 3. Uredbe o davanju saglasnosti na cijene određenih proizvoda i usluga („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 11/11), člana 38. Statuta Grada Banjaluka („Službeni glasnik Grada Banjaluka“, br. 14/18 i 9/19) i člana 36.a Odluke o javnom vodovodu i javnoj kanalizaciji („Službeni glasnik Grada Banjaluka“, br. 8/12, 9/16, 39/16, 12/19 i 12/23). Osporenim zaključkom daje se saglasnost „Vodovodu“ a.d. Banjaluka na povećanje varijabilnog dijela jedinstvene cijene vode svim kategorijama potrošača za 12% putem povećanja jedinične cijene 1m3 vode za:
- 0,12 KM/m3, odnosno sa 1,32 KM/m3 na 1,44 KM/m3, sa PDV-om za kategoriju potrošača „individualni potrošači i kućni savjet“,
- 0,27 KM/m3, odnosno sa 3,11 KM/m3 na 3,38 KM/m3, sa PDV-om za kategoriju potrošača „privreda, mala privreda i društveni potrošači“ i
- 0,12 KM/m3, odnosno sa 1,40 KM/m3 na 1,52 KM/m3, sa PDV-om za kategoriju potrošača „ostala potrošnja“ i uvođenje distributivnog troška, kao fiksnog dijela jedinstvene cijene vode, koji prema profilu vodomjera iznosi:
Profil vodomjera Iznos u KM Iznos u KM, s PDV-om
Ø 13 1,20 1,40
Ø 20 1,20 1,40
Ø 25 5,00 5,85
Ø 30 5,00 5,85
Ø 40 5,00 5,85
Ø 50 10,00 11,70
Ø 80 10,00 11,70
Ø 100 10,00 11,70
Ø 150 10,00 11,70
Prilikom razmatranja date inicijative Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da opština preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti (član 102. stav 1. tačka 2), te da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, a propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).
Pored navedenih odredaba Ustava, Sud je imao u vidu da je Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske" br. 97/16, 36/19 i 61/21) propisano da samostalne nadležnosti jedinice lokalne samouprave obuhvataju, pored ostalih, uređenje i obezbjeđenje obavljanja komunalnih djelatnosti, u okviru kojih su propisane proizvodnja i isporuka vode, u skladu sa zakonom, te osnivanje privrednih društava, ustanova i drugih organizacija radi pružanja usluga iz njihove nadležnosti, uređenje njihove organizacije i upravljanje (član 18. tačka 2) podt. 2. i 3), kao i da skupština jedinice lokalne samouprave donosi odluke i druge opšte akte i daje njihovo autentično tumačenje, te daje saglasnost na cijenu komunalne usluge (član 39. stav 2. tač. 2 i 11).
Takođe, Zakonom o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 124/11 i 100/17) je propisano da se ovim zakonom utvrđuju komunalne djelatnosti od posebnog javnog interesa i način obezbjeđivanja posebnog javnog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja (član 1), da su proizvodnja i isporuka vode komunalna djelatnost od posebnog javnog interesa (član 2. stav 1. tač. a)), da proizvodnja i isporuka vode obuhvataju sakupljanje, prečišćavanje i isporuku vode korisnicima za piće i druge potrebe, vodovodnom mrežom do mjernog instrumenta korisnika, uključujući i mjerni instrument, te da se komunalnim objektima smatraju građevinski objekti sa uređajima, opremom i instalacijama koji služe za obavljanje komunalnih djelatnosti, kao i sama postrojenja, oprema i instalacije koje čine komunalnu infrastrukturu ili služe za proizvodnju komunalnog proizvoda i vršenje komunalnih usluga, građevinsko zemljište na kojem su izgrađeni, te dobra u opštoj upotrebi koja služe za ove namjene (član 3. tač. b) i s)), da je davalac komunalne usluge javno komunalno preduzeće ili drugi privredni subjekt kojem su povjereni poslovi obavljanja komunalne djelatnosti (član 3. tačka h)), da jedinica lokalne samouprave obezbjeđuje organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti, te da skupština jedinice lokalne samouprave svojom odlukom detaljnije propisuje: uslove i način obavljanja komunalnih djelatnosti, materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata, uslove za funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja, jedinicu obračuna za svaku vrstu komunalne usluge i način naplate komunalnih usluga (član 6. stav 1. tač. a), b), v) i e) i stav 2), da jedinica lokalne samouprave za obavljanje komunalnih djelatnosti i drugih djelatnosti od javnog interesa može osnovati javno komunalno preduzeće ili te poslove može povjeriti drugim privrednim subjektima koji su dužni da komunalnu djelatnost koja im je povjerena obavljaju u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima (član 7. stav 1), da jedinica lokalne samouprave daje davaocu komunalne usluge na upravljanje, korišćenje i održavanje komunalne objekte i uređaje individualne i zajedničke komunalne potrošnje (član 7. stav 4), da korisnik komunalne usluge koristi komunalne usluge koje je jedinica lokalne samouprave organizovala na svom području u skladu sa odredbama ovog zakona (član 9a. stav 1), da je davalac komunalne usluge dužan da obezbijedi trajno i nesmetano pružanje komunalnih usluga korisnicima komunalnih usluga pod uslovima, na način i prema normativima koji su propisani zakonom i drugim propisima, ispravnost i funkcionalnost komunalnih objekata i uređaja, određeni kvalitet komunalnih usluga i da je davalac komunalne usluge odgovoran za štetu koju prouzrokuje korisnicima ako ne obezbijedi da se komunalna usluga vrši pod navedenim uslovima (član 13), da se sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti individualne komunalne potrošnje obezbjeđuju iz cijene komunalnih usluga (član 20. stav 1), da se cijenom komunalnih usluga obezbjeđuju sredstva za pokriće ukupnih rashoda davaoca komunalne usluge i unapređivanje postojećih komunalnih objekata i uređaja, prema normativima i standardima u komunalnim djelatnostima i tržišnim cijenama ulaznih troškova i da cijenu komunalne usluge utvrđuje davalac komunalne usluge, a saglasnost na cijenu daje nadležni organ jedinice lokalne samouprave (član 20. st. 2. i 3).
Pored toga, Sud je imao u vidu da je Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 6/12, 63/14, 18/17 i 90/21) propisano da su usluge od opšteg ekonomskog interesa (u daljem tekstu: ekonomska usluga) usluga snabdijevanja: električnom energijom, gasom, toplotnom energijom, vodom, usluga odvoda otpadnih voda, usluga telekomunikacija, poštanska usluga, usluga javnog prevoza putnika u gradskom, prigradskom i međugradskom saobraćaju, usluga autobuskih stanica, usluga prevoza putnika u željezničkom saobraćaju, usluga održavanja čistoće i druga javna usluga propisana zakonom, od kojih se određene usluge pružaju posredstvom distributivne mreže, čiji kvalitet, uslove pružanja, odnosno cijenu uređuju ili kontrolišu republički organ uprave ili organ na nivou BiH ili drugi nosilac javnog ovlašćenja, a radi zadovoljenja opšteg društvenog interesa; da se pružanje ekonomske usluge potrošaču zasniva na ugovornom odnosu između potrošača i trgovca; da je trgovac koji pruža ekonomsku uslugu obavezan da omogući potrošaču korišćenje ekonomske usluge pod jednakim uslovima, bez diskriminacije; da je za pruženu ekonomsku uslugu trgovac dužan da potrošaču blagovremeno i bez naknade izda odgovarajući račun, koji sadrži sve potrebne podatke i koji omogućavaju potrošaču provjeru obračuna pružene usluge; da je trgovac dužan da potrošaču, bez naknade, dostavi detaljnu specifikaciju računa (član 46); da potrošnja električne energije, toplotne energije, gasa, vode i slično treba da bude obračunata potrošaču na osnovu stvarnih isporuka, očitanih na mjernom uređaju potrošača; da ako se potrošnja iz stava 1. ovog člana ne obračunava na osnovu mjerenja na mjernom uređaju, na zahtjev potrošača isporučilac usluge je dužan da potrošaču omogući ugradnju odgovarajućeg mjernog uređaja, na osnovu projekta o tehničkoj izvodljivosti i u skladu sa opštim uslovima za isporuku i snabdijevanje; da projekat o tehničkoj izvodljivosti ugradnje odgovarajućeg mjernog uređaja izrađuje i ovjerava ovlašćeno stručno pravno ili fizičko lice, u skladu sa zakonom; da se način nadoknađivanja troškova nabavke i ugradnje odgovarajućeg mjernog uređaja i opremanja mjernog mjesta iz stava 2. ovog člana reguliše opštim uslovima ili posebnim aktom koji donosi pružalac usluge; da krajnji potrošač koji se nalazi na mjestima zajedničke potrošnje, kao što je: zajednica etažnih vlasnika, ima pravo da zahtijeva isporuku električne energije i vode u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana (član 49); da je trgovac koji pruža ekonomsku uslugu dužan da uspostavi besplatnu i lako dostupnu kontakt liniju za pomoć potrošačima u vezi sa korišćenjem ekonomske usluge; da potrošač koji je nezadovoljan kvalitetom i obračunom pružene ekonomske usluge ima pravo da trgovcu podnese prigovor u pisanoj ili elektronskoj formi u roku koji je propisan u ugovoru iz člana 46. stav 2. ovog zakona; da je trgovac koji pruža ekonomsku uslugu dužan da formira komisiju za rješavanje reklamacija potrošača u čijem radu moraju učestvovati predstavnici udruženja za zaštitu potrošača; da je komisija iz stava 3. ovog člana obavezna da na reklamaciju potrošača odgovori u pisanoj formi u roku od 30 dana od dana prijema prigovora, o čemu vodi posebnu evidenciju; da u odgovoru komisija iz stava 3. ovog člana mora da navede da li uvažava potrošački prigovor, da obrazloži svoju odluku po prigovoru i ponudi konkretan prijedlog za razrješenje potrošačkog prigovora (član 51); da su nadležni organi koji odlučuju o pravima i obavezama potrošača - ekonomskih usluga obavezni da formiraju savjetodavno tijelo u čijem radu učestvuju predstavnici udruženja potrošača, a to tijelo svoje odluke donosi bez diskriminacije, na transparentan i objektivan način; da nadležni organi iz stava 1. ovog člana svoje odluke donose nakon pribavljanja mišljenja savjetodavnog tijela iz stava 1. ovog člana; da savjetodavno tijelo i komisiju za rješavanje reklamacija potrošača finansira nadležni organ, odnosno trgovac koji ga osniva, u skladu sa svojim internim aktom (član 52).
Iako je inicijativom tražena ocjena osporenih odredaba predmetnih opštih akata u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj, Sud je imajući u vidu odredbu člana 42. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, kojom je propisano da u postupku za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti opšteg akta Sud nije ograničen zahtjevom predlagača, odnosno podnosioca inicijative, istu ocjenjivao u odnosu na Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 124/11 i 100/17), kao relevantnim propisom u konkretnom slučaju.
Polazeći od navedenih odredaba Ustava i Zakona o komunalnim djelatnostima, Sud je ocijenio da su proizvodnja i isporuka vode, komunalne djelatnosti koje uređuje i obezbjeđuje jedinica lokalne samouprave, da se radi o djelatnostima od posebnog javnog interesa za čije obavljanje jedinica lokalne samouprave može osnovati javno komunalno preduzeće ili te poslove može povjeriti drugim privrednim subjektima, te da skupština jedinice lokalne samouprave daje saglasnost na akte preduzeća kojima se utvrđuje cijena komunalne usluge. S tim u vezi, Skupština grada Banjaluka je osporenim odredbama predmetnih opštih akata suštinski uvela obavezu plaćanja mjesečne naknade za mjerno mjesto i mjerni instrument (vodomjer), čija visina je određena prema profilu vodomjera, što po ocjeni Suda predstavlja posebnu naknadu, koju Zakon o komunalnim djelatnostima ne predviđa. Prilikom ove ocjene Sud je, prije svega, imao u vidu da komunalne objekte, između ostalog, čine i sama postrojenja, oprema i instalacije komunalne infrastrukture, te da je, prema članu 13. stav 1. tačka b) Zakona o komunalnim djelatnostima, davalac komunalne usluge dužan da obezbijedi ispravnost i funkcionalnost komunalnih objekata i uređaja. Pored toga, članom 20. st. 1. i 2. ovog zakona propisano je da se sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti individualne komunalne potrošnje obezbjeđuju iz cijene komunalne usluge, te da se iz ove cijene obezbjeđuju i sredstva za pokriće ukupnih rashoda davaoca komunalne usluge i unapređenje postojećih komunalnih objekata i uređaja. Kako iz navedenih zakonskih odredaba nesumnjivo proizlazi, mjerno mjesto i mjerni instrument (vodomjer) čine sastavni dio komunalne infrastrukture i sredstva za njihovo održavanje se obezbjeđuju iz cijene komunalne usluge, odnosno u tu cijenu ulaze svi troškovi koje davalac ove komunalne usluge snosi prilikom proizvodnje i isporuke vode. Zbog toga je, po mišljenju ovog suda, komunalno preduzeće koje je davalac komunalne usluge proizvodnje i isporuke vode dužno da iz cijene koju plaćaju krajnji korisnici ove komunalne usluge obezbijedi održavanje mjernog mjesta i mjernog instrumenta, kao i njihovo ispravno funkcionisanje, bez uvođenja posebne naknade za njihovo održavanje. Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da uvođenje distributivnog troška kao fiksnog dijela jedinstvene cijene vode u suštini predstavlja uvođenje naknade za mjerno mjesto, što je u suprotnosti sa Zakonom o komunalnim djelatnostima.
S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da član 36a. st. 2, 3. i 4. Odluke o javnom vodovodu i javnoj kanalizaciji („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ br. 8/12, 9/16, 39/16, 12/19 i 12/23), i Zaključak o davanju saglasnosti na povećanje varijabilnog dijela jedinstvene cijene vode i uvođenju distributivnog troška, kao fiksnog dijela jedinstvene cijene vode („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ broj 12/23), nisu u saglasnosti sa Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 100/17), čime je, po ocjeni Suda, istovremeno narušeno načelo zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava.
U vezi sa navodima davaoca inicijative kojima se ukazuje na odredbe člana 52. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 6/12, 63/14, 18/17 i 90/21), Sud napominje da je Odlukom broj U-39/18 od 30. oktobra 2019. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 95/19), između ostalog, utvrđeno da formiranje savjetodavnog tijela, odnosno obezbjeđenje učešća predstavnika potrošača u postupku izrade i donošenja osporenih akata nisu osnovani iz razloga što iz odredaba Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj proizlazi da je formiranje savjetodavnog tijela, odnosno obezbjeđenje učešća predstavnika potrošača obaveza davaoca usluge u postupku odlučivanja po prigovoru potrošača/korisnika predmetne komunalne usluge, a ne obaveza Skupštine Grada Banja Luka u postupku donošenja osporenih akata.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman
Broj: U-88/24
22. oktobar 2025. godine