Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 22. februara 2023. godine, d o n i o  je

 

R J E Š E Nj E

 

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti tačke V stav 2. i tačke VI stav 2. Obaveznog uputstva o postupanju tužilaca u donošenju odluka, broj A-523/13 od 30. decembra 2013. godine, koje je donio glavni republički tužilac Republike Srpske.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Milenko Jovanović iz Bijeljine dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti tačke V stav 2. i tačke VI stav 2. Obaveznog uputstva o postupanju tužilaca u donošenju odluka, broj A-523/13 od 30. decembra 2013. godine, koje je donio glavni republički tužilac Republike Srpske. U inicijativi se navodi da su osporene odredbe ovog uputstva u suprotnosti sa članom 224. stav 5. i člana 233. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21), jer, kako smatra davalac inicijative, nakon donošenje naredbe o nesprovođenju istrage i naredbe o obustavljanju istrage, tužilac treba, slijedom navedenih zakonskih normi, pravno zainteresovanim subjektima dostaviti akt koji se naziva obavještenje, a ne naredba, kako je to propisano osporenim odredbama predmetnog uputstva. Shodno navedenom, predlaže se da Sud utvrdi da osporene norme ovog uputstva nisu u saglasnosti sa Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske i Ustavom Republike Srpske.

U odgovoru na inicijativu koji je dostavilo Republičko javno tužilaštvo navodi se da je inicijativa neosnovana, te da davalac inicijative pogrešno tumači odredbe člana 224. stav 5. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, kao i tačku V osporenog uputstva, jer obavještenje ili obavijest po svojoj sadržini ne predstavlja tužilački akt, odnosno nije tužilačka odluka. Kako se u odgovoru ističe, ovo obavještenje (obavijest) je popratni akt koji se dostavlja zajedno sa tužilačkom odlukom, tako da se tužilačke odluke iz osporenih normi tačaka V i VI, uz popratni akt, odnosno obavijest, dostavljaju oštećenoj strani u njihovom izvornom obliku, sa svim elementima koje takve odluke sadrže. Donosilac predmetnog uputstva takođe smatra da je, u konkretnom slučaju, neosnovano pozivanje davaoca inicijative na odredbu člana 233. stav 4. Zakona o krivičnom postupku, jer se ova zakonska odredba ne odnosi na pravnu situaciju koju regulišu osporene norme Uputstva. 

Obavezno uputstvo o postupanju tužilaca u donošenju odluka, broj A-523/13 od 30. decembra 2013. godine, donio je glavni republički tužilac na osnovu člana 9. stav 1, člana 20. stav 1. i člana 23. stav 1. Zakona o tužilaštvima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 55/02, 85/03 i 115/04), te člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i poslovanju tužilaštava Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 86/12). Ovo uputstvo je, usljed različite prakse u okružnim tužilaštvima, doneseno sa ciljem izjednačavanja prakse i pravilne primjene zakonskih odredaba u postupku donošenja naredbe o sprovođenju istrage i sadržaja obavještenja u slučaju donošenja naredbe o nesprovođenju istrage, odnosno naredbe o obustavljanju istrage. Osporenom tačkom V stav 2. ovog uputstva propisano je da se naredba o nesprovođenju istrage obavezno dostavlja oštećenom i podnosiocu prijave, te da se ovom naredbom u potpunosti ispunjava sadržaj „obavještenja“ kako je to navedeno članom 224. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske. Prema tački VI stav 2. ovog akta, naredba o obustavljanju istrage obavezno se dostavlja oštećenom, osumnjičenom, kao i licu koje je prijavilo krivično djelo, a ovom naredbom se u potpunosti ispunjava sadržaj „obavještenja“, kako je to navedeno članom 232. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske. 

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba predmetnog uputstva, Sud je imao u vidu da je tač. 10. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Pored toga, prema članu 128. Ustava, javno tužilaštvo je samostalan državni organ koji goni učinioce krivičnih i drugih po zakonu kažnjivih djela i ulaže pravna sredstva radi zaštite zakonitosti (stav 1), osnivanje organizacija i nadležnosti javnog tužilaštva uređuju se zakonom (stav 2), a javno tužilaštvo vrši svoju funkciju na osnovu Ustava i zakona (stav 3).

            Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, donesen je Zakon o tužilaštvima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 55/02, 85/03 i 115/04) prema kojem su tužilaštva samostalna državna tijela, koja u okviru prava i dužnosti Republike Srpske preduzimaju zakonom određene mjere u pogledu istražnih radnji i gonjenja potencijalnih učinilaca krivičnih djela i ulažu pravna sredstva za zaštitu zakonitosti i ustavnosti. Ovim zakonom je, pored ostalog, propisano: da glavni republički tužilac nadzire rad okružnih tužilaštava u cilju garantovanja zakonitosti i efikasnosti postupaka, te na njegov zahtjev okružna tužilaštva dostavljaju izvještaje o predmetima sa detaljnim opisom preduzetih mjera (član 9. stav 1), da u okviru djelokruga svog rada određenog članom 9. ovog zakona, glavni republički tužilac može davati opšta ili pojedinačna obavezna uputstva okružnim tužilaštvima (član 20. stav 1), te da, u smislu ovog zakona, obavezna uputstva za rad podrazumijevaju uputstva opšteg karaktera u pogledu rada i aktivnosti tužilaca, kao i uputstva za preduzimanje radnji u određenim predmetima (član 23. stav 1).

Ovaj zakon je prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o javnim tužilaštvima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 69/16), koji u članu 9. stav 1, članu 20. stav 1. i članu 22. stav 1. sadrži ista ovlašćenja glavnog republičkog tužioca u pogledu donošenja obaveznih uputstava za okružna tužilaštva, kao i prethodno važeći zakon na osnovu kojeg je osporeno uputstvo doneseno. 

Odredbama Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21), koje su relevantne u konkretnom slučaju, propisano je: da tužilac donosi naredbu da se istraga neće sprovoditi ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje (član 224. stav 4), da će o nesprovođenju istrage, kao i o razlozima za to, tužilac obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave u roku od tri dana, te da oštećeni i podnosilac prijave imaju pravo da podnesu pritužbu u roku od osam dana glavnom okružnom tužiocu (član 224. stav 5), da će tužilac naredbom obustaviti istragu ukoliko ustanovi da: djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo; da postoje okolnosti koje isključuju krivicu osumnjičenog, osim u slučaju iz člana 214. ovog zakona; da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo; te da je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarjelošću ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje (član 232. stav 1), da će o obustavi istrage, kao i o razlozima za obustavu istrage, tužilac u pisanoj formi obavijestiti oštećenog koji ima prava predviđena u članu 224. ovog zakona, kao i osumnjičenog ako je ispitan i lice koje je prijavilo krivično djelo  (član 232. stav 2). 

Polazeći od navedenih ustavnih i zakonskih odredaba, Sud je ocijenio da osporeno propisivanje iz tačke V stav 2. i tačke VI stav 2. predmetnog uputstva nije suprotno Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske, te da u konkretnom slučaju nije narušeno ustavno načelo zakonitosti. Prije svega, Sud je mišljenja da su navodi inicijative odraz pogrešnog tumačenja relevantnih normi Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske od strane davaoca inicijative. Naime, Sud smatra da obavještenje iz člana 224. stav 5. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, na koje se u inicijativi ukazuje u vezi sa osporenom tačkom V stav 2. Uputstva, predstavlja dopis ili prateći akt, koji se oštećenom i podnosiocu prijave dostavlja uz tužilački akt, odnosno naredbu o nesprovođenju istrage propisanu članom 224. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, a koja sadrži sve zakonom propisane elemente, kako bi se ovi subjekti mogli u cijelosti upoznati sa njenim sadržajem i imali mogućnost da ostvare Zakonom predviđeno pravo ulaganja pritužbe. Zbog toga je, po ocjeni Suda, propisivanje iz tačke V stav 2. osporenog akta, kojom je predviđeno dostavljanje naredbe o nesprovođenju istrage oštećenom i podnosiocu prijave, saglasno navedenoj zakonskoj normi. Istovjetna pravna situacija je i u slučaju osporene odredbe tačke VI stav 2. ovog uputstva, koja se odnosi na dostavljanje naredbe o obustavljanju istrage oštećenom, osumnjičenom i licu koje je prijavilo krivično djelo. Po ocjeni Suda, propisivanje iz ove norme nije suprotno relevantnoj odredbi člana 232. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, kojom je propisano da će o obustavi istrage, kao i o razlozima za obustavu istrage, tužilac u pisanoj formi obavijestiti oštećenog koji ima prava predviđena u članu 224. ovog zakona (pravo na pritužbu), kao i osumnjičenog ako je ispitan i lice koje je prijavilo krivično djelo. Ova obavijest, po mišljenju ovog suda, takođe, predstavlja prateći akt koji se dostavlja uz naredbu o obustavljanju istrage propisanu članom 232. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, jer jedino dostavljanje tužilačke odluke, odnosno naredbe o obustavljanju istrage, koja sadrži obrazloženje ovakve odluke i pouku o pravnom lijeku, daje mogućnost pravno zainteresovanim licima da ulože Zakonom predviđenu pritužbu. Pored toga, Sud je ocijenio da davalac inicijative ovu odredbu Uputstva neosnovano dovodi u kontekst člana 233. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, s obzirom na činjenicu da se ova zakonska norma ne odnosi na obustavljanje istrage, već na pravnu situaciju kada istraga nije okončana u zakonskom roku, te prava osumnjičenog i oštećenog na podnošenje pritužbe u vezi s tim.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba predmetnog uputstva odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović,  prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-77/21

22. februara 2023. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.