Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5.   i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj  26. februara 2020. godine,            d o n i o   j e

 

RJEŠENjE

 

         Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 175. tačka 2. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/16 i 66/18).

 

O  b  r  a  z  l  o  ž  e nj e

 

        Veljko Đukić iz Ljubije, Prijedor,  dao  je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 175. tačka 2. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/16 i 66/18) i to u odnosu na član II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine, član 39. stav 1. Ustava Republike Srpske, član 23. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema navodima davaoca inicijative, osporena zakonska odredba onemogućava zdravstveno sposobna lica koja su starija od 65 godina da, ukoliko to žele, zasnuju radni odnos i svojim radom stiču imovinu u vidu novca, kao i da ostvaruju druga prava koja proizlaze iz radnog odnosa. Predlaže da Sud utvrdi da osporena odredba Zakona nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

         U odgovoru na inicijativu koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se, između ostalog, da je ustavni osnov Zakona čija odredba je osporena sadržan u tački 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, kao i da davalac inicijative na nepotpun način tumači odredbe Ustava i Konvencije koje su navedene u inicijativi. Osporavajući navode iz inicijative, u odgovoru se navodi da je zakonodavac osporenim propisivanjem ostao u granicama svojih ustavnih ovlašćenja te da zakonodavac ima punu nadležnost za uređenje radnih odnosa i to na način da propisuje, kako opšte, tako i posebne uslove za zasnivanje i prestanak radnog odnosa, kao i da je navedeni uslov za prestanak radnog odnosa jednak za sve zaposlene radnike čiji se radno pravni status uređuje Zakonom o radu i  da ne ograničava ili ugrožava bilo koje Ustavom garantovano pravo ili slobodu. U odgovoru su, takođe, osporeni  navodi davaoca inicijative o neusaglašenosti osporene odredbe Zakona o radu sa  članom 23. Evropske konvencije, kao i sa članom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, koji definiše zaštitu imovine, jer se isti ne mogu dovesti u vezu sa osporenom odredbom Zakona. Imajući u vidu da je osporeno zakonsko rješenje izraz zakonodavne politike, te da nije u nadležnosti Suda da cijeni njegovu opravdanost, u odgovoru se predlaže da Sud inicijativu ne prihvati.

        Prema  osporenom članu 175. tačka 2. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/16 i 66/18), radni odnos prestaje kad radnik navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja.

         Za ocjenu osnovanosti navoda davaoca inicijative od značaja su, po ocjeni Suda, odredbe Ustava kojima se utvrđuje: da svako ima pravo na rad i slobodu rada, te da zaposlenima može prestati radni odnos protivno njihovoj volji na način i pod uslovima koji su utvrđeni zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. st. 1 i 4), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, radne odnose (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava) i da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. tačka 2).

          Polazeći od navedenih ustavnih principa, koji su od značaja za razmatranje osnovanosti navoda davaoca inicijative, Sud je ocijenio da je zakonodavac bio ovlašćen da, uređujući radne odnose, uredi i pitanje prestanka radnog odnosa zbog ispunjenosti uslova zakonom propisane starosne dobi i ostvarenog staža osiguranja, i to za sve zaposlene u Republici Srpskoj čiji se radno pravni status uređuje Zakonom o radu. Osporenom odredbom Zakona o radu se, po ocjeni Suda, ne dovodi u pitanje ostvarivanje Ustavom zajemčenog prava na rad sa aspekta člana 39. stav 1. Ustava i to, prije svega, zato  što Ustavom nije utvrđena sadržina prava na rad, već se prema Ustavu pravo na rad jemči u skladu sa zakonom, što znači da se ostvaruje na način propisan zakonom, ali i zbog toga što jemstvo na rad na znači da radni odnos ne može prestati na način i pod uslovima predviđenim zakonom. Pri tome, isključivo je stvar cjelishodne procjene zakonodavca na koji način će urediti pitanje gornje starosne granice za prestanak radnog odnosa zaposlenom, a cjelishodnost i opravdanost pojedinih zakonskih rješenja Ustavni sud, saglasno odredbama člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje.

         Navode davaoca inicijative da je osporenom odredbom Zakona o radu povrijeđen član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kojom je propisano da svako fizičko i pravno lice ima pravo na nesmetano uživanje svoje imovine, te član 23. Evropske konvencije, kojim je propisan mandat i razrješenje sudija Evropskog suda za ljudska prava, Sud nije  razmatrao budući da u inicijativi nisu navedeni razlozi i objašnjenja u čemu bi se sastojala eventulane povrede ovih odredaba Konvencije.

        Ocjena ustavnosti osporene odredbe Zakona o radu u odnosu na  član  II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine nije u nadležnosti Ustavnog suda, koji je prema članu 115. Ustava ovlašćen, između ostalog, da odlučuje o saglasnosti zakona sa Ustavom Republike Srpske.

          Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je,  na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka. 

          Na osnovu izloženog  odlučeno je kao u  izreci ovog rješenja.

         Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović i akademik prof. dr Snežana Savić

Broj: U-38/19

26. februara 2020. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.