Ustavni sud RSOsnovni aktiSudska praksaNovosti i saopštenjaPoslovanje
Broj predmeta: U- / Ključna riječ:
Godina podnošenja inicijative: Period okončanja postupka: -
Sadržani pojmovi:
 
U polja 'Broj predmeta' podaci se unose u formatu xxx/yy, gdje je xxx broj predmeta, a yy godina podnošenja inicijative.
U polje 'Ključna riječ' unosi se jedna ili više riječi na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica), kako bi se pronašle sve odluke koje u tekstu sadrže te riječi.
Nije neophodno popuniti sva polja. Klikom na dugme 'Prikaži' dobićete sve odluke koje zadovoljavaju gornje kriterijume.
   ||

            Ustavni sud Republike Srpske na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a),  člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačke g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj dana 24. juna 2020. godine, donio je

 

R J E Š E Nj E

 

Ne  prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 10. stavovi  3, 4. i 7. Zakona o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 60/15, 5/16 i 66/18).

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka ocjenjivanja saglasnosti člana 10. stavovi 4. i 7. Zakona o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 60/15, 5/16 i 66/18) sa članom 58. u vezi sa članovima 2. i 5. istog zakona.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

            Spasa Svitlica iz Banjaluke dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 10. stav 3, 4. i 7. Zakona o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 60/15,5/16 i 66/18), koji je donijela Narodna Skupština Republike Srpske. Davalac inicijative osporava ustavnost navedenih odredbi zakona u odnosu na član 10. Ustava Republike Srpske. U obrazloženju navedenog ističe se da je osporenim propisivanjem dato pravo na odbitak od poreske osnovice po osnovu ličnog odbitka, odbitka za izdržavane članoveuže porodice i odbitka po osnovu kamate plaćene na stambeni kredit samo poreskim obveznicima poreza na dohodak od ličnih primanja, čime su poreski obveznici koji oporezivi dohodak ostvaruju po nekom drugom osnovu stavljeni u neravnopravan položaj. Pored navedenog, pravo na umanjenje poreske osnovice na osnovu poreske kartice za izdržavane članove uže porodice i za iznos kamate  plaćene na stambeni kredit mogu ostvariti samo zaposlena fizička lica kojima poslodavac isplaćuje platu, a ne i poreski obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost ili dohodak ostvaruju po osnovu nekog ugovornog odnosa, koji nije ugovor o radu. Ovakvim propisivanjem, po mišljenju davaoca inicijative, fizička lica kao poreski obveznici poreza na dohodak nemaju ista prava koja su im zagarantovana Ustavom.

U inicijativi se takođe navodi da su osporeni stavovi 4. i 7. člana 10. navedenog Zakona kojima je propisano da poreski obveznik ostvaruje pravo na osnovni lični odbitak na mjesečnom nivou prilikom isplate ličnog primanja, odnosno ostvaruje pravo na lični odbitak za izdržavane članove uže porodice i odbitak po osnovu kamate plaćene za stambeni kredit na mjesečnom nivou na osnovu poreske kartice ‒ u suprotnosti sa članom 58. u vezi sa članom 2. i 5. Zakona o porezu na dohodak, iz razloga što zakon reguliše oporezivanje dohotka fizičkih lica na godišnjem nivou, a mjesečno se plaćaju samo akontacije.

U odgovoru na inicijativu koji je Sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske osporeni su navodi podnosioca inicijative o neustavnosti navedenih normi zakona, te je pored ostalog navedeno da se u konkretnom slučaju porede lica koja se nalaze u suštinski različitim situacijama, što ne može biti predmet ocjene neravnopravnog tretmana u smislu člana 10. Ustava Republike Srpske. Kako je članom 63. Ustava propisano da je obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina opšta i da se utvrđuje prema ekonomskoj snazi obveznika, donosilac osporenog akta ističe da je diskreciono pravo zakonodavca određivanje visine i obima prava na poreske olakšice. Shodno navedenom, zakonodavac je jasno propisao da se većina poreskih olakšica odnosi na poreske obveznike poreza na lična primanja, jer se time podstiče radni odnos, za razliku od dohodaka ostvarenih po osnovu nekog ugovornog odnosa za koji se ne zaključuje ugovor o radu. Takođe se ističe da je u obavezi zakonodavca da prava i obaveze određenih istovrsnih ili sličnih grupa reguliše na različit način, ako se takvim postupanjem ispravljaju postojeće nejednakosti među njima ili za to postoje drugi opravdani razlozi. Kako propisivanjem kao u oporenoj normi zakonodavac nije izašao iz ustavnih okvira, u odgovoru na inicijativu se predlaže da ju Sud ne prihvati. 

Osporenim odredbama člana 10. Zakona o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 60/15, 5/16 i 66/18) propisano je da poreski obveznik poreza na lična primanja ima pravo na sljedeće odbitke od poreske osnovice : osnovni lični odbitak u iznosu od 6.000 KM godišnje, lični odbitak za izdržavane članove uže porodice u iznosu od 900 KM godišnje po svakom izdržavanom članu i lični odbitak po osnovu kamate plaćene na stambeni kredit (stav 3. tačke 1, 2. i 3); da poreski obveznik ostvaruje pravo na osnovni lični odbitak iz stava 3. tačka 1. ovog člana na mjesečnom nivou prilikom isplate ličnog primanja (stav 4); da pravo na lični odbitak poreske osnovice iz stava 3. tačka 2. i 3. ovog člana poreski obveznik ostvaruje na mjesečnom nivou na osnovu poreske kartice (stav 7).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenog člana 10. stavovi 3, 4. i 7. Zakona o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 60/15,5/16 i 66/18) Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da Republika mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana (član 51), da je obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina, opšta iutvrđuje se prema ekonomskoj snazi obveznika (član 63), kao i da Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje poreski sistem, osnovne ciljeve i pravce razvoja i mjere za usmjeravanje razvoja (tačka 7. i 8. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava).

Pored toga, Sud je imao u vidu da je Zakonom o porezu na dohodok („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 60/15,5/16 i 66/18) uređeno oporezivanje dohotka fizičkih lica, poreski obveznik, poreska osnovica, poreska stopa, poreska oslobađanja, kao i način i postupak plaćanja poreza na dohodak. Odredbama ovog zakona koje su relevantne u konkretnom slučaju propisano je: da je predmet oporezivanja dohodak koji ostvari fizičko lice u poreskom periodu u skladu sa ovim zakonom i da porez na dohodak, u skladu sa odredbama ovog zakona, plaćaju fizička lica koja ostvaruju dohodak (član 2. stav 1. i  2); da se porez na dohodak fizičkih lica obračunava i plaća na dohodak od ličnih primanja, samostalne djelatnosti, autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine, kapitala, kapitalnih dobitaka, iz stranih izvora i ostalog dohotka, te da se dohoci iz stava 1. ovog člana oporezuju bilo da su ostvareni u novcu, u naturi ili na drugi način (član 3); da se porez na dohodak plaća po stopi od 10%, osim na dohodak malog preduzetnika i dohodak iz stranih izvora, koji se plaćaju u skladu sa posebnim odredbama ovog zakona (član 4); da se porez na dohodak plaća za kalendarsku godinu (član 5. stav1); da je osnovica poreza na dohodak razlika između ukupnih prihoda ostvarenih u poreskom periodu i ukupnih rashoda koji se priznaju u skladu sa ovim zakonom (član 7); da poreski obveznik ima pravo na odbitak od poreske osnovice iz člana 7. ovog zakona za iznos uplaćenog penzijskog doprinosa za dobrovoljno penzijsko osiguranje do 1.200 KM godišnje, kao i za iznos uplaćene premije životnog osiguranja kod društva za osiguranje koje posjeduje dozvolu Agencije za osiguranje Republike Srpske, do 1.200 KM godišnje (član 10. stav 1. tačke 1. i 2); odbitak iz stava 1. ovog člana poreski obveznik ostvaruje putem poreske kartice na mjesečnom nivou prilikom uplate akontacije poreza na dohodak, a u slučaju da poreski obveznik plaća porez na dohodak samo putem godišnje poreske prijave, odbitak ostvaruje putem zahtjeva za povrat na godišnjem nivou (član 10. stav 2); da poreski obveznik poreza na lična primanja ima pravo na sljedeće odbitke od poreske osnovice: osnovni lični odbitak u iznosu od 6.000 KM godišnje, lični odbitak za izdržavane članove uže porodice u iznosu od 900 KM godišnje po svakom izdržavanom članu i lični odbitak po osnovu kamate plaćene na stambeni kredit (član 10. stav 3); da poreski obveznik ostvaruje pravo na osnovni lični odbitak iz stava 3. tačka 1. ovog člana na mjesečnom nivou prilikom isplate ličnog primanja (član 10. stav 4); da pravo na lični odbitak poreske osnovice iz stava 3. tačka 2. i 3. ovog člana poreski obveznik ostvaruje na mjesečnom nivou na osnovu poreske kartice (član 10. stav 7); da Ministar finansija donosi pravilnik kojim se propisuju postupak, način obračuna i ostvarivanja prava na na odbitak od poreske osnovice i prava na oslobađenje iz člana 8. ovog zakona (član 10. stav 12); da su dohodak od ličnih primanja sva direktna i indirektna plaćanja iz radnog odnosa (član 11. stav 1); da se doprinosi plaćeni u skladu sa Zakonom o doprinosima priznaju kao rashodi prilikom utvrđivanja dohotka od ličnih primanja (član 12); da poreska osnovica poreza na dohodak od ličnih primanja predstavlja razliku prihoda od ličnih primanja iz člana 11. i rashoda iz člana 12. ovog zakona (član 13); da se porez na dohotke iz člana 3. ovog zakona plaća akontativno, u trenutku isplate svakog pojedinačnog dohotka i na osnovu poreske prijave (član 58. stav 1. tč. 1 i 2); da isplatioci mjesečne plate (ličnog primanja) umanjuju poresku osnovicu u iznosu 1/12 odbitka iz člana 10. ovog zakona prilikom obračuna mjesečne akontacije poreza na dohodak i iznos sredstava od ostvarenog odbitka uplaćuju poreskom obvezniku uz uplatu ličnog primanja te da se iznos plaćenog poreza iz stava 1. ovog člana poreskom obvezniku odbija od utvrđenog godišnjeg iznosa poreza na dohodak (član 58. stav 2. i 3).  

Polazeći odnavedenih ustavnih i zakonskih odredbi, Sud je utvrdio da zakonodavac propisujući kao u osporenom članu 10. stavovi 3, 4. i 7. Zakona o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 60/15, 5/16 i 66/18) pravo poreskom obvezniku poreza na lična primanja na odbitke od poreske osnovice po osnovu osnovnog ličnog odbitka, odbitka za izdržavane članove uže porodice, odbitka po osnovu kamate plaćene za stambeni kredit, kao i ostvarivanje prava na ove odbitke prilikom isplate mjesečnog primanja, odnosno na mjesečnom nivou na osnovu poreske kartice, nije postupio suprotno načelu ravnopravnosti i jednakosti građana pred zakonom iz člana 10. Ustava Republike Srpske. Načelo ravnopravnosti i jednakosti u ostvarivanju prava i obaveza nije apsolutnog karaktera, a moguće ga je sagledati samo u okviru istih kategorija subjekata prava i obaveza. Imajući u vidu da su dohodak od ličnih primanja sva direktna i indirektna plaćanja iz radnog odnosa, koji ostvaruju fizička lica koja su u radnom odnosu, da se obračun ovog poreza vrši na zakonom određenu osnovicu poreza i po propisanoj stopi, eventualnu povredu garancija iz člana 10. Ustava moguće je cijeniti isključivo u okviru pomenute zakonom utvrđene kategorije obveznika poreza na dohodak.

Stoga navodi inicijative da su poreski obveznici koji oporezivi dohodak ostvaruju po nekom drugom osnovu dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na poreske obveznike poreza na dohodak od ličnih primanja zbog prava na odbitke od poreske osnovice koja su im data osporenom zakonskom normom, nisu od ustavnopravnog značaja. Određivanje visine i obima prava na poreske odbitke, uslova i načina ostvarivanja tih prava, upravo polazi od Ustavom utvrđenog principa da je obaveza plaćanja poreza i drugih dadžbina opšta i da se utvrđuje prema ekonomskoj snazi obveznika.

Po ocjeni Suda, predmetno zakonsko rješenje je odraz cjelishodne procjene zakonodavca u pogledu ekonomske snage poreskih obveznika i poreskih instrumenata putem koje će je oporezovati. Imajući u vidu da postojeća ustavna rješenja daju pravo zakonodavcu da sam uredi ovu materiju na način koji smatra cjelishodnim, Sud je ocijenio da propisivanjem kao u osporenoj normi nisu povrijeđene garancije iz člana 10. Ustava Republike Srpske.

U pogledu zahtjeva inicijative za pokretanje postupka ocjene saglasnosti osporenog člana 10. stavovi 4. i 7. Zakona o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 60/15, 5/16 i 66/18) sa članom 58, a u vezi sa članovima 2. i 5. istog zakona, Sud inicijativu nije prihvatio, jer prema članu 115. Ustava Republike Srpske, Sud  nije nadležan da ocjenjuje međusobnu saglasnost zakona, odnosno pojedinih njegovih odredbi.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje  Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović i prof. dr Marko Rajčević.

Broj: U-22/19

24. juna 2020. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

IZDVOJENO MIŠLjENjE

na Rješenje Ustavnog suda broj: U- 22/19

Nakon glasanja protiv Rješenja Ustavnog suda broj: U- 22/19, donijetog na redovnoj sjednici Suda održanoj dana 24. juna 2020. godine, saglasno odredbama člana 31. stav 5. i 6. Poslovnika Ustavnog suda (Službeni glasnik Republike Srpske broj 114/12, 29/13 i 90/14), kao sudija Ustavnog suda Republike Srpske, izdvajam svoje mišljenje, kako sljedi: 

Mišljenja sam da su se u ovom predmetu stekli uslovi za donošenje odluke kojom je Ustavni sud  trebao utvrditi da odredba člana 10. stav 3, u dijelu koji glasi: „poreza na lična primanja“, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Razlozi su sljedeći:

Osporenom odredbom člana 10.  stav 3. Zakona o porezu na dohodak (Službeni glasnik Republike Srpske" br. 60/15, 5/16 i 66/18)  (u daljnjem tekstu: Zakon),  propisano je : „Poreski obveznik poreza na lična primanja ima pravo na sljedeće odbitke od poreske osnovice: 1) osnovni lični odbitak u iznosu od 6.000 KM godišnje,  2) lični odbitak za izdržavane članove uže porodice u iznosu od 900 KM godišnje po svakom izdržavanom članu i  3) lični odbitak po osnovu kamate plaćene na stambeni kredit“.

Imajući u vidu da su članom 3. Zakona utvrđeni obveznici poreza na dohodak i to fizička lica koja ostvaruju dohodak iz ličnih primanja i fizička lica koja ostvaruju dohodak iz samostalne djelatnosti, očigledno je da je zakonodavac propisujući kao u dijelu osporenog člana koji glasi: „poreza na lična primanja“, izostavio poreske obveznike poreza na dohodak iz samostalne djelatnosti, na taj način ne dajući im jednako pravo na odbitke po tri navedena osnova, koje je propisao  fizičkim licima obveznicima poreza na dohodak iz ličnih primanja.

Suprotno navedenom razlikovanju u pravu na navedene odbitke, navedena fizička lica kao obveznici poreza na dohodak, izjednačena su u pravu na dva osnova za odbitke odredbama stava 1. člana 10. Zakona  i to za iznos uplaćenog penzijskog doprinosa za dobrovoljno penzijsko osiguranje do 1.200 KM godišnje (tačka 1), kao i za iznos uplaćene premije životnog osiguranja kod društva za osiguranje  koje posjeduje dozvolu Agencije za osiguranje Republike Srpske do 1.200 KM     (tačka 2).

Princip jednakosti građana, na čiju povredu se osnovano ukazuje inicijativom, podrazumijeva da u vršenju svoje vlasti država mora da jednako obezbjeđuje socijalnu pravdu, na kojem načelu se, između ostalog,  temelji ustavno uređenje Republike (član 5. stav 1. alineja 3. Ustava). Opštost u oporezivanju i obaveza zakonodavca da se porez utvrđuje prema ekonomskoj snazi obveznika, kako je propisano članom 63. Ustava, treba da obezbijedi  pravično oporezivanje i da isključi nejednakost  među građanima, između ostalog i po  pitanju da li imaju izvor dohotka iz ličnih primanja ili iz dohotka iz samostalne djelatnosti, pogotovo u slučaju kada obveznici poreza na dohodak ostvaruju dohodak na osnovu vlastitog rada, pa su u tom smislu u istovjetnoj situaciji. Zakon ne razlikuje pravni položaj obveznika poreza na dohodak kad im propisuje poresku obavezu. Zakon ne razlikuje ni pravni položaj obveznika poreza na dohodak kod navedene dvije osnove odbitaka za dobrovoljno penzijsko osiguranje i životno osiguranje. No, suprotno tome, Zakon nije propisao jednako za obveznike poreza na dohodak pravo na odbitke po još tri navedena osnova, niti je propisao kriterije za različito utvrđivanje prava na odbitke. Može  se zaključiti da je u dijelu osporene zakonske odredbe narušeno načelo socijalne pravde i ravnoteža između interesa zajednice i pojedinca.

Imajući u vidu navedeno, nisam saglasna sa ocjenom da je zakonodavac odredio visinu i obim prava na poreske odbitke, uslove i način ostvarivanja tih prava, polazeći od Ustavom utvrđenog principa da je obaveza plaćanja poreza opšta i da se utvrđuje prema ekonomskoj snazi obveznika. Osim toga, nije dato obrazloženje ocjene ustavnosti propisanog različitog položaja navedenih poreskih obveznika u smislu koliko je to srazmjerno cilju koji je zakonodavac želio da postigne i na osnovu čega se može zaključiti da  je postignuta  ravnoteža interesa. Ustavni sud je taj koji je nadležan da ocjenjuje  ustavnost osporene zakonske odredbe, pa kod očigledne nesaglasnsti osporene zakomske odredbe sa Ustavom ne bi mogao da se zauzme stav da je  predmetno zakonsko rješenje odraz cjelishodne procjene zakonodavca u pogledu ekonomske snage poreskih obveznika i poreskih instrumenata putem kojih će se oporezovati i da postojeća ustavna rješenja daju pravo zakonodavcu da sam uredi ovu materiju na način koji smatra cjelishodnim, te da tako nisu povrijeđene garancije iz člana 10. Ustava. Naprotiv, osporenom zakonskom odredbom izuzeti su od  prava na navedene odbitke od poreske osnovice obveznici poreza na dohodak iz samostalne djelatnosti i time je narušeno načelo poreske pravednosti sadržano u članu 63. Ustava, prema kojem se obaveza plaćanja poreza utvrđuje prema ekonomskoj snazi obveznika. Obveznicima poreza na dohodak nije utvrđeno jednako ili  nejednako pravo na navedene odbitke prema kriterijima mjerodavnim za eventualno različito propisivanje odbitaka od poreske osnovice, kako bi se obveznici obavezali na porez srazmjerno njihovoj nejednakosti prema ekonomskoj snazi, što smatram da jeste od ustavnopravnog značaja.

Nisam saglasna sa  stavom da je eventualnu povredu garancija iz člana 10. Ustava moguće ocijeniti isključivo u okviru iste kategorije subjekata prava i obaveza i to, kako je navedeno, u okviru zakonom utvrđene kategorije obveznika poreza na dohodak koji ostvaruju fizička lica koja su u radnom odnosu koja ostvaruju lična primanja. Naprotiv, zakonodavac je utvrdio jednakim  obveznike poreza na dohodak kod propisivanja obaveza plaćanja poreza na dohodak i dao im jednako pravo po dva osnova za odbitke, a jedino im nije dao jednako pravo po ostala tri osnova za odbitke. Ne može se prihvatiti da je  saglasno Ustavu da se obveznici poreza na dohodak osporenom zakonskom odredbom svrstavaju u različite kategorije, pošto ih ni zakonodavac nije smatrao različitim kategorijama kad im je propisao obaveze i kad im je priznao neke odbitke. Svakako oni nisu različite kategorije, jer bez obzira na izvor dohotka, svi obveznici poreza na dohodak su fizička lica koja ostvaruju dohodak ličnim radom. Osporena zakonska odredba dovela je, po mom mišljenju, do nejednakosti prava obveznika poreza na dohodak, koja nije zasnovana  na stvarnim razlikama, čime je prekršena  garancija zabrane diskriminacije kao jedno od osnovnih ljudskih prava garantovanih članom 10. Ustava. Na osnovu navedenog, smatram da je povrijeđen i član 108. Ustava, prema kojem zakoni moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, a time i odredba člana 5. stav 1 alineja 4.  Ustava,  prema kojoj se ustavno uređenje Republike temelji na vladavini prava.

 

Banja Luka, 26. juna 2020.godine                                        Sudija Ustavnog suda 

                                                                                                  Irena Mojović s.r.    

 

Aktuelno
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Preminuo je bivši predsjednik Ustavnog suda Republike Srpske

27.3.2024.
Saopštenje za javnost sa 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

26.3.2024.
Dnevni red 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

15.3.2024.
Izvještaj o realizaciji plana javnih nabavki za 2023. godinu

8.3.2024.
Izvještaj o radu Ustavnog suda Republike Srpske za 2023. godinu

28.2.2024.
Saopštenje za javnost sa 309. sjednice Ustavnog suda Republike srpske

27.2.2024.
Dnevni red za 309. sjednicu Ustavnog suda Republike Srpske

22.2.2024.
Odluka o prihvatanju javne nabavke usluga čišćenja poslovnih prostorija (redovnog čišćenja i održavanja higijene) u objektu Ustavnog suda Republike Srspke

22.2.2024.
O D L U K A O PRIHVATANjU PONUDE ZA JAVNU NABAVKU USLUGA FIZIČKO-TEHNIČKOG OBEZBJEĐENjA OBJEKTA

Pretraživanje


Objašnjenje: unijeti jednu ili više riječi, na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica)
Ustavni sud Republike Srpske, Draška Božića 2, 78000 Banjaluka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina
Radno vrijeme: 8 do 16 časova (ponedjeljak – petak). Prijem podnesaka u pisarnici i davanje dostupnih obavještenja: 11 do 14 časova (ponedjeljak – petak)
 
© 2009-2023. Ustavni sud Republike Srpske. Sva prava zadržana. | Politika privatnosti | Uslovi korištenja
html>