Ustavni sud RSOsnovni aktiSudska praksaNovosti i saopštenjaPoslovanje
Broj predmeta: U- / Ključna riječ:
Godina podnošenja inicijative: Period okončanja postupka: -
Sadržani pojmovi:
 
U polja 'Broj predmeta' podaci se unose u formatu xxx/yy, gdje je xxx broj predmeta, a yy godina podnošenja inicijative.
U polje 'Ključna riječ' unosi se jedna ili više riječi na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica), kako bi se pronašle sve odluke koje u tekstu sadrže te riječi.
Nije neophodno popuniti sva polja. Klikom na dugme 'Prikaži' dobićete sve odluke koje zadovoljavaju gornje kriterijume.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 26. juna 2019. godine, d o n i o  je

 

 O D L U K U

 

             Utvrđuje se da član 52. stav 2. Porodičnog zakona ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 54/02, 41/08 i 63/14) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

                 Miloš Đurić, Branislav Đurić i Nada Milić, svi iz Modriče, dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 52. stav 2. Porodičnog zakona ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 54/02, 41/08 i 63/14). U inicijative se iznosi stav da je osporena zakonska norma diskriminirajuća, jer različito tretira bračne supružnike po osnovu pola, odnosno da propisivanje prema kojem muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene i dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života dovodi do diskriminacije muškarca u odnosu na ženu. Zbog toga je, kako se ističe, narušeno načelo iz člana 10. Ustava Republike Srpske, kao i član 16. stav 1. Ustava, koji svakom garantuje pravo na jednaku zaštitu prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom, čime je, po mišljenju davalaca inicijative, istovremeno povrijeđeno i pravo na pristup sudu. Osporeno zakonsko rješenje je, kako se dalje navodi, iz istih razloga suprotno i garancijama iz člana 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Slijedom navedenog, u inicijativi se predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da predmetna zakonska odredba nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

               Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode inicijative.

               Osporenim članom 52. stav 2. Porodičnog zakona ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 54/02, 41/08 i 63/14) propisano je da muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene i dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

               U postupku ocjenjivanja osporene zakonske norme Sud je imao u vidu odredbu člana 36. stav 2. Ustava Republike Srpske, kojim je utvrđeno da se brak i odnosi u braku i porodici uređuju zakonom, zatim člana 70. stav 1. tačka 2. Ustava prema kojem Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte, kao i tačaka 5. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, a kojima je utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje ostavrivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Pored toga, u konkretnom slučaju relevatan je i član 5. alineja 1. Ustava prema kojem se ustavno uređenje Republike temelji na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima, te član 16. stav 1. koji svakom garantuje pravo na jednaku zaštitu njegovih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Članom 10. Ustava utvrđeno je da su građani ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo.

               Članom 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, na koji se, između ostalog, ukazuje u inicijativi, propisano je da se uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

                Saglasno Ustavom utvrđenim ovlašćenjima, Porodičnim zakonom uređeni su porodičnopravni odnosi između bračnih supružnika, roditelja i djece, usvojioca i usvojenika, staraoca i štićenika i odnosi između srodnika u bračnoj, vanbračnoj ili usvojeničkoj porodici, te postupci nadležnih organa u vezi sa porodičnim odnosima i starateljstvom. Tako je ovim zakonom, između ostalog, propisano: da Republika Srpska obezbjeđuje posebnu zaštitu porodici, majci i djetetu, u skladu sa međunarodno priznatim ljudskim pravima i slobodama (član 3), da je brak zakonom uređena zajednica života muškarca i žene, a zasniva se na slobodnoj odluci muškarca i žene da zaključe brak, na ravnopravosti bračnih supružnika, međusobnom poštovanju i uzajamnom pomaganju (član 4), da su roditelji dužni da se staraju o životu i zdravlju svoje djece, kao i o njihovom podizanju, vaspitanju i obrazovanju (član 6), da su majka i otac ravnopravni u vršenju roditeljskog prava i dužnosti (član 79. stav 1), da se roditelj ne može odreći roditeljskog prava (član 80), da roditelji imaju dužnost i pravo da štite svoju maloljetnu djecu i da se brinu o njihovom životu i zdravlju, te da roditelj s kojim dijete ne živi u porodičnoj zajednici ima pravo i dužnost održavanja ličnih odnosa sa svojim djetetom (član 81. st. 1. i 4), da roditelji imaju dužnost i pravo da svoju maloljetnu djecu izdržavaju na način i pod uslovima određenim ovim zakonom (član 82), da su roditelji prvenstveno obavezni da izdržavaju maloljetnu djecu i u izvršavanju ove obaveze moraju da iskoriste sve svoje mogućnosti (član 232. stav 2), da supružnik koji nema dovoljno sredstava za život, ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog supružnika srazmjerno njegovim mogućnostima (član 241). Uređujući pitanje razvoda braka, zakonodavac je ovim zakonom propisao da bračni supružnik može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv (član 52. stav 1), te je osporenom normom člana 52. stav 2. odredio da muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene i dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

                           Polazeći od navedenog, Sud je ocijenio da propisivanje iz osporene odredbe člana 52. stav 2. Porodičnog zakona nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Po ocjeni Suda, predmetnom zakonskom normom narušen je princip ravnopravnosti i jednakosti iz člana 10. Ustava, i to u odnosu na pravo garantovano članom 16. stav 1. Ustava, koji svakom jemči jednaku zaštitu njegovih prava u postupku pred sudom ili drugim organom. Naime, rukovodeći se ustavnim načelom iz člana 10, kao i samom pravnom prirodom braka u savremenom pravu, zakonodavac je predvidio da su bračni supružnici ravnopravni u svim pravima i obavezama koji proističu iz bračne zajednice, bilo da se radi o njihovim međusobnim odnosima, ili su u pitanju zaštita, podizanje i vaspitanje djece. Međutim, osporena odredba Porodičnog zakona, po ocjeni Suda, dovodi do različitog tretmana bračnih supružnika u pogledu mogućnosti podnošenja tužbe za razvod braka u periodu trudnoće žene i dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života. Mužu je, dakle, ovom normom uskraćeno pravo da pokrene parnični postupak radi razvoda braka u navedenom periodu, dok žena može tokom trajanja braka u bilo kojem momentu i bez ograničenja podnijeti ovu tužbu. Sud je ocijenio da se osporenim propisivanjem, suprotno članu 10. Ustava, pravi razlika između bračnih supružnika u pogledu prava na podnošenje ove tužbe bez objektivnog i razumnog opravdanja za ovako različit tretman. Prilikom ove ocjene Sud nije zanemario činjenicu da su žena u toku trajanja trudnoće, te majka i dijete do njegove navršene prve godine, naročito osjetljive kategorije, te da i po Ustavu uživaju posebnu zaštitu. Isto tako, evidentno je da je zakonodavac imao legitiman cilj prilikom osporenog normiranja, jer je predmetnom normom nastojao obezbijediti prisustvo oba roditelja u najranijoj životnoj dobi djeteta, kada je naročito u interesu i djeteta i majke da porodica ne bude razdvojena. Međutim, Porodični zakon sadrži brojne druge mehanizme koji obezbjeđuju zaštitu interesa majke i djeteta, i koji putem imperativnih normi jasno definišu međusobna prava i obaveze bračnih supružnika, izdržavanja supružnika koji nema dovoljno sredstava za život, kao i njihove dužnosti i prava u pogledu brige i izdržavanja zajedničke djece. To su, prije svega, odredbe kojima je propisano da su roditelji dužni da se staraju o životu i zdravlju svoje djece, kao i o njihovom podizanju, vaspitanju i obrazovanju, da su majka i otac ravnopravni u vršenju roditeljskog prava i dužnosti, zatim da se roditelj ne može odreći roditeljskog prava, te da roditelji imaju pravo i dužnost da svoju maloljetnu djecu izdržavaju na način i pod uslovima određenim ovim zakonom (član 6, član 79. stav 1, član 80. i član 82.). Pored toga, prema članu 232. stav 2. ovog zakona roditelji su prvenstveno obavezni da izdržavaju maloljetnu djecu i u izvršavanju ove obaveze moraju da iskoriste sve svoje mogućnosti, a prema članu 81. stav 4. roditelj s kojim dijete ne živi u porodičnoj zajednici ima pravo i dužnost održavanja ličnih odnosa sa svojim djetetom. U pogledu izdržavanja majke djeteta, relevantna je odredba člana  241. kojim je propisnao da supružnik koji nema dovoljno sredstava za život, ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog supružnika srazmjerno njegovim mogućnostima. Dakle, kako iz navedenog proizlazi, citiranim odredbama Porodičnog zakona je, po ocjeni ovog suda, detaljno regulisana i obezbijeđena zaštita interesa djeteta, kao i bračnih supružnika, te u tom smislu i žene, odnosno majke koja se nađe u situaciji iz člana 52. stav 2. ovog zakona.

                Pored navedenog Sud je ocijenio da su osporenim propisivanjem narušene i garancije o zabrani diskriminacije iz člana 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, i to u odnosu na pravo na pristup sudu, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. ove konvencije. Članom 6. stav 1. Konvencije propisano je, između ostalog, da prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. U svjetlu osporene zakonske norme, Sud smatra potrebnim ukazati na to da ova odredba Konvencije podrazumijeva i pravo na pokretanje postupka pred sudom u građanskim stvarima. Imajući u vidu ograničenje u pogledu prava na podnošenje tužbe za razvod braka iz člana 52. stav 2. Porodičnog zakona, Sud je ocijenio da ovakvo propisivanje narušava suštinu prava na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Konvencije, jer ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između ovakve mjere zakonodavca i namjere zaštite interesa majke i djeteta. U vezi s navedenim je, istovremeno, predmetnom zakonskom odredbom došlo i do povrede principa zabrane diskriminacije iz člana 14. Konvencije, s obzirom na to da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ograničavanje jednog od supružnika u pravu na pristup sudu u odnosu na drugog u istoj pravnoj stvari.

              S obzirom na ovakvu ocjenu osporene zakonske norme u odnosu na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Sud je utvrdio da je predmetna odredba suprotna i garancijama iz člana 5. alineja 1. Ustava, prema kojem se ustavno uređenje Republike temelji na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima.

                 Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporene odredbe Porodičnog zakona odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

             Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

             Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-60/18

26. juna 2019. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Aktuelno
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Preminuo je bivši predsjednik Ustavnog suda Republike Srpske

27.3.2024.
Saopštenje za javnost sa 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

26.3.2024.
Dnevni red 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

15.3.2024.
Izvještaj o realizaciji plana javnih nabavki za 2023. godinu

8.3.2024.
Izvještaj o radu Ustavnog suda Republike Srpske za 2023. godinu

28.2.2024.
Saopštenje za javnost sa 309. sjednice Ustavnog suda Republike srpske

27.2.2024.
Dnevni red za 309. sjednicu Ustavnog suda Republike Srpske

22.2.2024.
Odluka o prihvatanju javne nabavke usluga čišćenja poslovnih prostorija (redovnog čišćenja i održavanja higijene) u objektu Ustavnog suda Republike Srspke

22.2.2024.
O D L U K A O PRIHVATANjU PONUDE ZA JAVNU NABAVKU USLUGA FIZIČKO-TEHNIČKOG OBEZBJEĐENjA OBJEKTA

Pretraživanje


Objašnjenje: unijeti jednu ili više riječi, na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica)
Ustavni sud Republike Srpske, Draška Božića 2, 78000 Banjaluka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina
Radno vrijeme: 8 do 16 časova (ponedjeljak – petak). Prijem podnesaka u pisarnici i davanje dostupnih obavještenja: 11 do 14 časova (ponedjeljak – petak)
 
© 2009-2023. Ustavni sud Republike Srpske. Sva prava zadržana. | Politika privatnosti | Uslovi korištenja
html>