Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

  Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. januara 2017. godine, d o n i o  je

 

R J E Š E Nj E

 

     Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 41. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15).

  

O b r a z l o ž e nj e

 

             Dragoljub Savić iz Prijedora dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 41. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11 i 82/13). U inicijativi se navodi da osporena zakonska odredba, u dijelu u kojem je propisano da je jedan od uslova za sticanje starosne penzije 15 godina staža osiguranja, nije u saglasnosti sa čl. 10, 48. i 68. Ustava Republike Srpske. Davalac inicijative, naime, smatra da su novčana sredstva uplaćena na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje lična sredstva uplatioca-fizičkog lica, te da uplatom ovog doprinosa svako stiče pravo na povrat uplaćenog iznosa u vidu penzije, čija visina zavisi od uloženih sredstava. Zbog toga je, kako dalje ističe, pravo na starosnu penziju zajemčeno i ne može se oduzeti, niti ograničiti. Mišljenja je da su osporenim normiranjem lica sa manje od 15 godina staža osiguranja dovedena u neravnopravan položaj, te da i ova lica treba da ostvare pravo na starosnu penziju srazmjerno uplaćenim doprinosima, s obzirom na to da su uplatom ovih doprinosa akumulirali određenu sumu novca, koja im se mora vratiti sticanjem prava na penziju. Saglasno navedenom, predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da osporeni član 41. predmetnog zakona nije u saglasnosti sa Ustavom.

        U odgovoru koji je na inicijativu dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se, prije svega, da podnosilac inicijative nepotpuno i pogrešno tumači ustavne odredbe na čije se kršenje poziva. Ističe se da obim prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja zavisi od dužine penzijskog staža osiguranika, visine plata i osnovice osiguranja na koje je uplaćen doprinos. Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kada ispuni zakonom propisane uslove i tada mu je to pravo priznato, u kojem slučaju, prema članu 48. stav 1. Ustava, to pravo mu se ne može oduzeti niti ograničiti. Ako ne ispunjava uslove, kao što je to slučaj sa licima koji imaju manje od 15 godina staža osiguranja, pravo na starosnu penziju im se ne može priznati, i tada se ne može govoriti ni o oduzimanju stečenog prava. U odgovoru se takođe ukazuje na to da osporeni zakon nijednom svojom odredbom ne predviđa da se uplatom doprinisa za sticanje penzijskog staža stiče pravo na povrat uplaćenog novca zavisno od uloženih sredstava, kako to smatra davalac inicijative, te da je ovakvo tumačenje sticanja prava na penziju u suprotnosti sa osnovnim principom sistema međugeneracijske solidarnosti, na kojem se zasniva penzijsko i invalidsko osiguranje. Slijedom navedenog, predlaže se da Sud ne prihvati datu inicijativu.

   Osporenim članom 41. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15) propisano je da pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja.  

  U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, Sud je, prije svega, imao u vidu da je tačkama 5, 12. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Pored toga, prema članu 49. st. 1. i 2. Ustava, slobode i prava se ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, a zakonom se može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje. Sud je u konkretnom slučaju takođe uzeo u obzir i ustavne garancije iz člana 10. Ustava, prema kojem su građani ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo.

 Iz navedenih ustavnih odredaba, po ocjeni Suda, proizlazi da je Republika ovlašćena da zakonom u cjelini uredi sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, prava i obaveze po tom osnovu, kao i uslove i način ostvarivanja prava iz ovog osiguranja. Shodno datom ovlašćenju, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju ustanovljeno je, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, obavezno i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i prava i obaveze po osnovu tih osiguranja. Ovim zakonom propisano je da se prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju i koriste samo pod uslovima propisanim zakonom, te da obim prava zavisi od dužine penzijskog staža osiguranika, visine plata i osnovica osiguranja na koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (član 3). Uređujući prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, zakonodavac je, između ostalog, osporenim članom 41. kao uslove za sticanje starosne penzije propisao navršenih 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja.

  Imajući u vidu navedeno Sud je ocijenio da normiranjem iz osporenog člana 41. predmetnog zakona, kojim su propisani uslovi pod kojim se ostvaruje pravo na starosnu penziju, nije došlo do povrede ustavnih garancija na koje ukazuje davalac inicijative. Ustav je, naime, dao u isključivu nadležnost zakonodavcu da uredi oblast socijalne zaštite i socijalnog osiguranja, te u okviru toga i sva temeljna pitanja za ostvarivanje prava po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja. Shodno tome, starosna penzija, kao jedno od prava koje se ostvaruje po osnovu ovog vida osiguranja, može se steći i koristiti isključivo po zakonom propisanim uslovima. Način na koji je zakonodavac osporenom odredbom člana 41. predmetnog zakona uredio ovo pitanje, odnosno propisivanje uslova u pogledu godina života i dužine staža osiguranja koji su potrebni za sticanje ovog prava, stvar su njegove cjelishodne procjene i predstavljaju odraz zakonodavne politike u uređivanju penzijskog i invalidskog osiguranja, a ocjena opravdanosti i cjelishodnosti zakonskih rješenja, prema članu 115. Ustava, nije u domenu ustavnosudske kontrole. Pored toga, Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije došlo ni do povrede načela ravnopravnosti i jednakosti iz člana 10. Ustava, jer se osporena zakonska norma podjednako odnosi na sva lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji, odnosno lica koja u skladu sa odredbama ovog zakona ispune uslove u pogledu godina života i staža osiguranja za sticanje prava na starosnu penziju. U vezi s navedenim Sud ukazuje na to da Ustavom zajemčeno načelo jednakosti građana nije apsolutno, već garantuje jednak tretman lica koja se nalaze u istim pravnm situacijama prilikom realizacije određenih prava i obaveza.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, u skladu sa članom 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporene odredbe člana 41. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

    Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-12/16

25. januara 2017. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>