Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka g) i  člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. januara 2017. godine, d o n i o   j e

R J E Š E Nj E

         Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/15).

O b r a z l o ž e nj e

         Jelšingrad Livar, Livnica čelika a.d. Banja Luka, prijedlogom je pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/15). U prijedlogu se navodi da osporena zakonska odredba, koja propisuje da pravo na starosnu penziju ima policijski službenik, službenik Sudske policije Republike Srpske i pripadnik službe obezbjeđenja ‒ policajac kazneno-popravne ustanove u Republici Srpskoj kada navrši 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života,  nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, i to članom 5. stav 1. al. 3, 4. i 5, te članovima 10. i 108. stav 1. Ustava. Predlagač osporava navedeno zakonsko rješenje zbog toga što njime nije omogućeno da i radnici koji rade na radnim mjestima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem imaju pravo na starosnu penziju kada navrše 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života. S tim u vezi predlagač ukazuje na situaciju u kojoj se nalaze radnici ovog preduzeća koji rade na radnim mjestima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, a kojima nije omogućeno da, kao i lica iz osporenog zakonskog rješenja, imaju pravo na starosnu penziju kada navrše 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života. Iz navedenih razloga predlaže da Sud utvrdi da osporena odredba Zakona nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

         U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske osporeni su navodi predlagača da je osporena zakonska odredba u nesaglasnosti sa navedenim odredbama Ustava Republike Srpske. U odgovoru se navodi da je Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, saglasno ustavnom ovlašćenju zakonodavca, uređeno obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i prava i obaveze po osnovu tog osiguranja. Osnovni razlog za osporeno  normiranje je, prema navodima iz odgovora, cjelishodna procjena zakonodavca da policijski službenici, službenici Sudske policije Republike Srpske i pripadnici službe obezbjeđenja ‒ policajci kazneno-popravnih ustanova u Republici Srpskoj  najčešće navršavaju 40 godina penzijskog staža nekoliko godina prije godina propisanih kao uslov za ostvarivanje prava na starosnu penziju iz člana 42. stav 1. Zakona, pa je nesporno da nakon navršenih određenih godina života, zbog prirode i težine posla, ne mogu uspješno da obavljaju svoju profesionalnu djelatnost. Pored toga, u odgovoru se ukazuje na odredbu člana 43. Zakona kojom su, kako se navodi, regulisana prava i uslovi za sticanje penzije radnika koji rade na radnim mjestima sa povećanim rizikom i kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i naglašava da su osiguranicima koji rade na radnim mjestima sa povećanim rizikom, u odnosu na ostale osiguranike, a u skladu sa cjelishodnom procjenom zakonodavca, već propisani povoljniji uslovi za ostvarivanje prava na starosnu penziju.

         Osporenim članom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“  broj 103/15) propisano  je da se u članu 42. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11 i 82/13) dodaje novi stav, koji glasi:“ (3) Izuzetno od stava 1. ovog člana, pravo na starosnu penziju ima policijski službenik, službenik Sudske policije Republike Srpske i pripadnik službe obezbjeđenja ‒ policajac kazneno-popravne ustanove u Republici Srpskoj kada navrši 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života“.

         Rješenjem broj U-23/16 od 13. jula 2016. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 62/16) Ustavni sud Republike Srpske nije prihvatio inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/15). Tim rješenjem Sud je ocijenio da je propisivanje kao osporenom odredbom člana 4. Zakona, saglasno ovlašćenju zakonodavca iz člana 68. tačka 12. Ustava da uredi i obezbijedi sistem u oblasti socijalnog osiguranja stvar zakonodavne politike koju Ustavni sud, saglasno odredbi člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje.

        S obzirom na navedeno Sud je, na osnovu člana 37. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) odbacio prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/15), jer je već odlučivao o istoj stvari.

          Na osnovu izloženog odlučeno je kao u  dispozitivu ovog rješenja.

          Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.