Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. septembra  2016. godine,  d o n i o  j e   

 

O D L U K U

 

    Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti članova 15. i 18. stav 2. Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/98), člana 8. stav 1. tačka b) Zakona o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 28/13) i Zakona o imovini i potraživanjima kojima upravlja Fond za upravljanje nekretninama i potraživanjima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 29/10 i 11/15).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

„Krajina-Borac“ d.o.o. Banja Luka, koji zastupa Milan Marinković i Dane Končar advokati iz Banje Luke, te „Bonel“ d.o.o. Banja Luka, zastupa Dane Končaru, podnijeli su Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) prijedlog za ocjenu ustavnosti čl. 15. i 18. stav 2. Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/98), Zakona o imovini i potraživanjima kojima upravlja Fond za upravljanje nekretninama i potraživanjima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 29/10 i 11/15) i člana 8. stav 1. tačka b) Zakona o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 28/13). Precizirajući svoje navode, predlagači ističu da osporeni član 15. Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima, te član 8. stav 1. tačka b) Zakona o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske nisu u saglasnosti sa čl. 2, 3, 45, 56, 58, 70. stav 1. tačka 9. i članom 113. stav 3. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav), dok, na ponovljeno traženje Suda da odrede osporene odredbe Zakona o imovini i potraživanjima kojima upravlja Fond za upravljanje nekretninama i potraživanjima Republike Srpske, konstatuju da isti osporavaju u cjelini. Predlagači ukazuju da je predmetnim zakonima uređen status imovine koja se nalazi na području bivših republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljem tekstu: SFRJ), odnosno Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija BiH), koja je pripadala preduzećima u društvenom vlasništvu sa sjedištem u Republici Srpskoj, te ističu da je Republika Srpska na ovaj način postupala mimo ustavnih ovlašćenja, jer je regulisala svojinske odnose van svoje teritorije. Ovakvo propisivanje u suprotnosti je i sa Okvirnim zakonom o privatizaciji preduzeća i banaka u BiH, Sporazumom o pitanjima sukcesije, te čl. III/3a i IX Ustava BiH. U naknadnim dopunama prijedloga se naglašava da institucije izvršne vlasti u upravnom postupku pred Republičkom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove, a na osnovu, između ostalog, i akata koja izdaje Direkcija za privatizaciju, odnosno njen pravni sljedbenik Investiciono-razvojna banka Republike Srpske (u daljem tekstu: IRB), odlučuju o pravu svojine na objektu koji je bio predmet privatizacije, te zemljištu neophodnom za njegovu redovnu upotrebu, dok redovni sudovi, raspravljajući o pravnoj valjanosti kupoprodajnih ugovora kojima su prometovane relevantne nekretnine, takođe, odlučuju o pravu svojine na tim nekretninama. Posljedica ovoga je da pravosnažno rješenje iz upravnog postupka, ali i pravosnažna sudska presuda, iako mogu da glase na različite titulare prava, postaju valjan pravni osnov za upis prava vlasništva u javnim registrima. Stoga se ukazuje da osporeno normiranje ima za posljedicu nezakonitost u postupanju redovnih sudova u pojedinačnim predmetima, jer isti, navodno preuzimajući upravnu nadležnost, omogućavaju svojim presudama knjiženje prava svojine u javnim registrima, dok isto treba da je provodivo, isključivo, na osnovu akata Direkcije za privatizaciju, odnosno IRB-a, koji imaju karakter javnih isprava. Osnovanost predmetnih navoda predlagači argumentuju i odsustvom sličnog normiranja u okruženju, kao i određenim stanovištima redovnih sudova, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz prijedloga.

Osporenim odredbama Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/98) propisano je da se imovina preduzeća koja se nalazi na teritoriji drugih republika bivše SFRJ i Federacije BiH, i kojom zbog toga preduzeće ne može raspolagati, prenosi na Republiku Srpsku na osnovu akta Vlade (član 15), dok se stvari i prava iz pasivnog podbilansa mogu prodavati u skladu sa propisima Vlade (član 18. stav 2).

Osporeni član 8. stav 1. tačka b) Zakona o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 28/13) normira da Fond prikuplja sredstva prodajom nekretnina ili naplatom zakupnina za nekretnine iz člana 15. Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima, iskazane u pasivnom podbilansu preduzeća.

Osporenim Zakonom o imovini i potraživanjima kojima upravlja Fond za upravljanje nekretninama i potraživanjima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 29/10 i 11/15), između ostalog, propisano je: da se istim uređuju prava i obaveze Fonda za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske a.d. Banja Luka i pravnih lica čije je sjedište na teritoriji Republike Srpske, u odnosu na nepokretnu imovinu koja se nalazi van teritorije Republike Srpske, i potraživanja ovih pravnih lica koja u skladu sa odredbama Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/98) (član 1); da su pravno lice u smislu ovog zakona preduzeća čije je sjedište na teritoriji Republike Srpske koja su imala i/ili imaju imovinu van teritorije Republike Srpske ili potraživanja koja nisu bila predmet privatizacije prema odredbama Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima, Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima i Okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 14/98) (član 2); da je imovina u smislu ovog zakona nepokretna imovina pravnih lica koja se nalazi van teritorije Republike Srpske i koja u skladu sa odredbama Zakona nije bila predmet privatizacije (u daljem tekstu: imovina iz pasivnog podbilansa) (član 3); da su potraživanja, u smislu ovog zakona, sva potraživanja pravnih lica sa teritorije Republike Srpske prema pravnim i fizičkim licima van teritorije Republike Srpske, i koja su nastala do 31. marta 1992. godine, a u skladu sa Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima (u daljem tekstu: potraživanja) (član 4); da se imovina iz pasivnog podbilansa iz člana 3. i potraživanja iz člana 4. ovog zakona prenose se u vlasništvo Republike Srpske (član 5); da potraživanja i imovinu iz pasivnog podbilansa Vlada Republike Srpske prenosi na Fond u skladu sa Zakonom o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske, a da će se, ukoliko se Republika Srpska ne može upisati u zemljišne knjige kao vlasnik imovine iz pasivnog podbilansa, kao vlasnik upisati Fond, na osnovu odluke Vlade (član 6).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih zakona Sud je imao u vidu odredbe Ustava Republike Srpske kojima je utvrđeno da fizička i pravna lica ostvaruju svojinska prava na nepokretnosti prema njihovoj prirodi i namjeni, u skladu sa zakonom (član 60. stav 1), dok Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija i kontrolu zakonitosti raspolaganja sredstvima pravnih lica i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tač. 6, 9. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava). Takođe, Sud je uzeo u obzir da je odredbama Ustava Republike Srpske u odnosu na koje predlagač osporava odredbe predmetnih zakona utvrđeno: da je teritorija Republike jedinstvena, nedjeljiva i neotuđiva (Amandman XLV na Ustav kojim je zamijenjen stav 1. člana 2. Ustava); da se sporazum o promjeni međuentitetske linije razgraničenja između Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine može iznijeti na potvrdu putem referenduma u Republici (Amandman LV na Ustav kojim je zamijenjen stav 2. člana 2. Ustava); da Republici pripadaju sve državne funkcije i nadležnosti osim onih koje su Ustavom Bosne i Hercegovine izričito prenesene na njene institucije (tačka 1. Amandmana LVI na Ustav kojim je zamijenjen član 3. Ustava); da je svako dužan da se pridržava Ustava i zakona, te da je svako dužan da savjesno i odgovorno vrši povjerenu mu javnu funkciju (član 45); da se zakonom može ograničiti ili oduzeti pravo svojine, uz pravičnu naknadu (član 56. stav 1), dok se za vrijeme ratnog stanja, neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja zakonom može ograničiti raspolaganje ili utvrditi poseban način korišćenja dijela sredstava pravnih i fizičkih lica (tačka 1. Amandmana XXXI na Ustav kojom je dopunjen član 56. Ustava); da se svojinska prava i obaveze nad sredstvima u društvenoj svojini i uslovi pod kojima se ta sredstva prenose u druge oblike svojine uređuju zakonom (član 58. stav 1), dok se sredstva u društvenoj i državnoj svojini mogu otuđivati, po pravilu, samo po tržišnim kriterijima (tačka 2. Amandmana XXXI na Ustav kojim je zamijenjn stav 2. člana 58. Ustava); da Narodna skupština vrši kontrolu rada Vlade i drugih organa koji su joj odgovorni, u skladu sa Ustavom i zakonom (član 70. stav 1. tačka 9); da o zakonitosti konačnih pojedinačnih akata kojima državni organi i organizacije koje vrše javna ovlašćenja rješavaju o pravima ili obavezama odlučuje sud u upravnom sporu, ako za određenu stvar nije zakonom predviđena druga sudska zaštita (član 113. stav 3).

Sud je, isto tako, uzeo u obzir da se Zakonom o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/98) uređuju uslovi i postupak izrade početnog bilansa stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima u skladu sa Zakonom o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima (član 1), kao i da u pasivnom podbilansu preduzeće iskazuje vrijednost imovine, prava, obaveza i kapitala iz članova 9. do 15. ovog zakona (član 18. stav 1).

Zakonom o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 28/13) uređen je pravni status, djelatnost i način upravljanja Fondom za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske a.d. Banja Luka (član 1), dok je Republika Srpska osnivač Fonda za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske a.d. Banja Luka (član 2).

Takođe, Sud je konstatovao da je Zakonom o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) propisano da izvršnu vlast u Republici  Srpskoj, u skladu sa Ustavom, vrši Vlada Republike Srpske (član 1. stav 1); da u vršenju vlasti, iz člana 1. ovog zakona, Vlada sprovodi politiku, izvršava zakone i druge propise Narodne skupštine, i odgovorna je za stanje u Republici u svim oblastima iz svoje nadležnosti (član 2); da Vlada zastupa Republiku kao pravno lice, stara se o zaštiti javnog interesa i u tom smislu vrši prava i dužnosti koje Republika ima kao osnivač javnih službi, drugih organa i organizacija, ako drugim zakonom nije drugačije određeno, kao i da imovinu Republike koristi, njome upravlja i raspolaže Vlada, ako drugim zakonom nije drugačije određeno (član 3).

Saglasno ovlašćenju da uređuje i obezbjeđuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, Narodna skupština Republike Srpske je navedenim zakonima, na način koji smatra cjelishodnim, uredila odnose u vezi sa uslovima i postupkom izrade početnog bilansa stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima, te uredila pravni status, djelatnost i način upravljanja Fondom. U skladu sa ustavnom nadležnošću da reguliše svojinska prava i obaveze nad sredstvima u društvenoj svojini, zakonodavac je, prema stanovištu Suda, bio ovlašćen da relevantnu društvenu/državnu imovinu izuzme iz kapaciteta raspolaganja preduzeća i prenese na Republiku (čl. 15. i 18. stav 2. Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima). U ovom kontekstu, Republika Srpska je, prema ocjeni Suda, kao osnivač Fonda, bila ovlašćena da osporenim članom 8. stav 1. tačka b) Zakona o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske, prenese prava raspolaganja imovinom iz pasivnog podbilansa, tj. imovinom koja nije bila predmet privatizacije, na Fond (član 8. stav 1. tačka b) Zakona o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske). Imajući u vidu navedeno Sud je utvrdio da je zakonodavac propisujući kao u osporenim čl. 15. i 18. stav 2. Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima, te članom 8. stav 1. tačka b) Zakona o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske, regulisao u okviru svojih ustavnih nadležnosti. O cjelishodnosti navedenih zakonskih rješenja Ustavni sud, saglasno članu 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje.

Isto tako, iako su predlagači precizirali da Zakon o imovini i potraživanjima kojima upravlja Fond za upravljanje nekretninama i potraživanjima Republike Srpske osporavaju u cjelini, Sud konstatuje da iz sadržine prijedloga proizlazi da je suština osporavanja, i u ovom slučaju, ograničena na navodnu namjeru zakonodavca da reguliše svojinskopravne odnose na teritoriji izvan Republike Srpske. U tom smislu Sud je ocijenio da je donosilac ovim zakonom, s ciljem efektivne zaštite imovine koja nije bila predmet privatizacije, samo dodatno  precizirao ovlašćenja Fonda, koja su mu ranije povjerena Zakonom o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske. Imajući u vidu ranije utvrđeno ovlašćenje Republike da izuzme i prenese prava upravljanja i raspolaganja relevantnom imovinom na Fond, Sud je utrdio da su rješenja iz osporenog zakona izraz zakonodavne politike, a ocjena njene opravdanosti, u skladu sa članom 115. Ustava, ne može biti predmet ustavnosudske kontrole.

Nadalje, Sud nije posebno razmatrao navode o neusaglašenosti čl. 15. i 18. stav 2. Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima, člana 8. stav 1. tačka b) Zakona o Fondu za upravljanje nekretninama i potraživanjima u vlasništvu Republike Srpske i Zakona o imovini i potraživanjima kojima upravlja Fond za upravljanje nekretninama i potraživanjima Republike Srpske sa članovima 2, 3, 45, 56, 70. stav 1. tačka 9. i članom 113. stav 3. Ustava, na čiju povredu je, takođe, ukazano prijedlogom, budući da se propisivanje iz osporenih zakona ne može dovesti u kontekst principa zajemčenih tim članovima Ustava.

Pored ovoga, Sud je ocijenio da se navodi predlagača izneseni u naknadnim podnescima ne mogu dovesti u vezu sa propisivanjem iz osporenih zakonskih odredaba, niti sa inicijalnim navodima o, navodnom, zakonskom regulisanju imovinskih odnosa van teritorije Republike Srpske. Istima se, u kontekstu regulisanja Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 51/06, 1/07, 53/07, 41/08, 58/09, 79/11 i 28/13), koji konkretnim prijedlogom nije ni osporen, ukazuje na moguće pravne situacije pred sudovima, odnosno organima uprave, a u smislu eventualnih zloupotreba u primjeni propisa. U skladu sa članom 115. Ustava, nije u  nadležnosti Suda da cijeni primjenu zakona, a eventualni spor u pogledu prava svojine na nekretninama privatizovanog preduzeća ne može biti predmet ustavnosudske kontrole.

Isto tako, shodno članu 115. Ustava, nije u nadležnosti ovog suda da cijeni saglasnost zakona sa Ustavom Bosne i Hercegovine, niti međusobnu saglasnost pojedinih zakona, pa tako ni osporenih zakona sa Okvirnim zakonom o privatizaciji preduzeća i banaka u BiH, odnosno usaglašenost ovih zakona sa Sporazumom o pitanjima sukcesije.

Pored ovoga, imajući u vidu da je članom 115. Ustava definisan standard ocjene u postupcima kontrole ustavnosti zakona pred Sudom, navodi predlagača kojima se ukazuje na meritorne odluke različitih organa izvršne i sudske vlasti nisu od značaja za odlučivanje ovog suda.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

 

Broj: U-10/15

28. septembra 2016. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>