Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

        Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske  i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske  („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 18. maja 2016. godine,  d o n i o    j e

 

O D L U K U

 

         Utvrđuje se da Odluka o dopuni Odluke o komunalnim taksama („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 5/14) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i  Zakonom o komunalnim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/12).

          Odbacuje se prijedlog u dijelu kojim se zahtijeva otklanjanje posljedica nastalih primjenom Odluke iz stava 1.  izreke.

 

                                                            O b r a z l o ž e nj e

 

          Metromedia d.o.o. Banja Luka, zastupana po punomoćniku Branislavu Cvijanoviću, advokatu iz Banje Luke, podnijela je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 1. Odluke o dopuni Odluke o komunalnim taksama („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 5/14), koju je donijela Skupština Grada Bijeljina na sjednici održanoj 20. marta 2014. godine. Predlagač osporava navedenu odredbu Odluke iz razloga što smatra da nije u saglasnosti sa članovima 10, 50, 53. i 54. Ustava Republike Srpske. Predlagač  citira navedene ustavne odredbe i navodi da ima registrovanu djelatnost komercijalnog oglašavanja po osnovu koje ostvaruje prihode i plaća porez na dohodak i s tim u vezi iznosi mišljenje da je osporenim propisivanjem, kojim je obavezan na  plaćanje uvećane naknade od 50 % stavljen  u neravnopravan položaj u odnosu na ostala pravna lica. Ovakvim propisivanjem, po mišljenju predlagača, nije na jednak način zaštićena imovina svih korisnika reklamnih panoa, niti je obezbijeđena zaštita potpošača, što direktno dovodi do disocijacije korisnika reklamnih panoa i predviđa bezrazložno uvećanje komunalne takse za kategoriju zakupodavaca reklamnih panoa koje oni  koriste za potrebe trećih lica. Imajući u vidu da je predlagač  izvršio isplatu naknade za komercijalno reklamiranje trećih lica i to na osnovu pojedinačnog akta koji je donesen primjenom opšteg akta, čiju ocjenu ustavnosti i zakonitosti traži, Sudu je predložio da, prije svega, utvrdi da osporena odredba Odluke nije u saglasnosti sa Ustavom, ali i da na osnovu člana 71. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske odredi da se predlagaču vrati dio naknade koju je bio obavezan da uplati po konačnosti pojedinačnog akta.

         U odgovoru donosioca osporenog akta navodi se da je Skupština Grada Bijeljina uvela osporenom odredbom Odluke navedenu taksu u skladu sa odredbama člana 7. Zakona o komunalnim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/12), te da navodi predlagača u cjelini nisu osnovani. Osporenom odredbom Odluke je, kako se navodi u odgovoru  donosioca akta, izvršena dopuna Tarifnog broja 1. tačka k) osnovne odluke tako što je kod utvrđivanja visine komunalne takse, pored ranije utvrđenih kriterijuma po osnovu vrste, površine i lokacije postavljanja reklamnih panoa, utvrđen i kriterijum  koji se odnosi na vrstu reklamiranja, odnosno da li se reklame postavljaju za potrebe sopstvenog reklamiranja ili se postavljaju u svrhu reklamiranja trećih lica ‒ komercijalno reklamiranje. Prilikom ovakvog propisivanja donosilac akta je, kako se dalje navodi, smatrao da je neophodno da se  ova taksa utvrdi  u različitim iznosima, tj. da se plaća u većem iznosu kada se radi o reklamama koje se postavljaju u svrhu reklamiranja trećih lica ‒ komercijalno reklamiranje. 

         Odluku o dopuni Odluke o komunalnim taksama („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 5/14), čija odredba je osporena, donijela je Skupština Grada Bijeljina na osnovu člana 30. alineja 9. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13), člana 7. Zakona o komunalnim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/12) i člana 38. stav 2. tačka z) Statuta Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ br. 8/13 i 27/13). Članom 1. ove odluke propisano je da se u Odluci o komunalnim taksama („Službeni glasnik Opštine Bijeljina“ broj 6/12) i („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ br. 13/13 i 27/13),  u Tarifi komunalnih taksi koje se plaćaju na području Grada Bijeljina, u Tarifnom broju 1, u tački k) dodaje novi stav 2. koji glasi: „za postavljanje reklama čija je svrha reklamiranje za potrebe trećih lica ‒komercijalno reklamiranje plaća se komunalna taksa u iznosu uvećanom za 50% od propisane komunalne takse“.

         Odredbama Ustava Republike Srpske sa kojima osporena odredba Odluke, po mišljenju predlagača, nije u saglasnosti, utvrđeno je: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50), da Republika obezbjeđuje zaštitu potrošača (član 53) i da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54).

         Odredbama Ustava koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenu ustavnosti osporene odredbe Odluke, utvrđeno je da Republika i opština budžetom utvrđuju javne prihode i javne rashode i da su sredstva budžeta porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi  (član 62), da Republika, uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, poreski sistem (tačka 7. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da gradu i opštini pripadaju prihodi utvrđeni zakonom i sredstva za obavljanje povjerenih poslova (član 103), te da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, a  propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom  (član 108).

         Pored navedenih odredaba Ustava Sud je imao u vidu da je Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13),  koji je označen kao pravni osnov Odluke, propisano da skupština opštine donosi odluke o komunalnim taksama i drugim javnim prihodima, kada je ovlašćena zakonom (član 30. alineja 9), te da su komunalne takse jedan od izvora prihoda lokalne samouprave (član 65).

         Za ocjenjivanje osporene odredbe Odluke relevantan je, po ocjeni Suda, i Zakon  o komunalnim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/12), kojim se utvrđuju i uređuju osnovni elementi sistema komunalnih taksi, predmet taksene obaveze, obveznik plaćanja komunalne takse, kao i oslobađanja od plaćanja komunalne takse (član 1). S tim u vezi, ovim zakonom je propisano da komunalne takse u skladu sa ovim zakonom posebnim aktom utvrđuje grad, odnosno opština (u daljem tekstu: jedinica lokalne samouprave), da su komunalne takse prihod budžeta jedinice lokalne samouprave (član 2), da se komunalne takse mogu utvrditi, između ostalog, za isticanje reklama na javnim i drugim površinama, osim reklamnih panoa i bilborda pored auto-puteva, magistralnih i regionalnih puteva (član 3. tačka v), da je obveznik komunalne takse korisnik prava, predmeta i usluga za čije je korišćenje propisano plaćanje takse, te da taksena obaveza nastaje danom početka korišćenja predmeta i usluga za čije je korišćenje propisano plaćanje komunalne takse (član 4. st. 1. i 2), da akt o utvrđivanju komunalne takse donosi skupština jedinice lokalne samouprave, a njime se utvrđuju vrsta, visina, rokovi, način plaćanja i oslobađanja od plaćanja komunalne takse, kao i da skupština jedinice lokalne samouprave može da utvrdi komunalne takse u različitoj visini, zavisno od vrste djelatnosti, površine, lokacije, odnosno zona u kojima se nalaze objekti, odnosno predmeti ili vrše usluge za koje se plaća taksa iz člana 3. ovog zakona (član 7).

         Polazeći od navedenih odredaba Ustava i zakona iz kojih proizlazi da sva ovlašćenja u oblasti javnih prihoda jedinica lokalne samouprave vrši u okviru zakona i koje određuju granice ovlašćenja skupštine jedinice lokalne samouprave pri uređivanju ovog lokalnog javnog prihoda, Sud je ocijenio da je Skupština Grada Bijeljina uvodeći osporenom odredbom Odluke, kao kriterijum za određivanje različite visine takse za postavljanje reklama, reklamiranje za potrebe trećih lica ‒ komercijalno reklamiranje, izašla iz okvira svojih zakonskih ovlašćenja.

          Naime, iz navedenih odredaba Zakona o komunalnim taksama proizlazi da je skupština jedinice lokalne samouprave ovlašćena da svojom odlukom odredi visinu komunalne takse, između ostalog, i za isticanje reklama na javnim i drugim površinama, osim reklamnih panoa i bilborda pored auto-puteva, magistralnih i regionalnih puteva, kao  i da visinu te takse utvrdi u različitiim iznosima na osnovu zakonom propisanih kriterijuma, kao što su vrsta djelatnosti, površina, lokacija, odnosno zone u kojima se nalaze objekti, odnosno predmeti ili vrše usluge za koje se plaća taksa. Dakle, navedeni zakon ne daje ovlašćenje skupštini opštine/grada da svojom odlukom samostalno propisuje druge kriterijume za određivanje različite visine komunalne takse za isti predmet taksene obveze.

       Imajući u vidu da Skupština Grada Bijeljina nije imala zakonsko ovlašćenje da utvrdi različitu visinu takse za isti osnov plaćanja, u konkretnom slučaju postavljanja reklama, u zavisnosti od toga da li se raklame postavljaju za potrebe sopstvenog reklamiranja ili se postavljaju za potrebe reklamiranja trećih lica ‒ komercijalno reklamiranje, Sud je ocijenio da osporena odredba Odluke nije u saglasnosti sa Zakonom o komunalnim taksama.

         Navodi predlagača koji se odnose na nesaglasnost osporene odredbe odluke sa članovima 10, 50, 53. i 54. Ustava Republike Srpske nisu od uticaja u ovoj pravnoj stvari, budući da  je osporena Odluka donesena prekoračenjem ovlašćenja, a činjenica da nije u saglasnosti sa zakonom za čije je izvršenje donesena, čini je neustavnom sa stanovišta člana 108. stav 2. Ustava prema kojem propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

          Imajući u vidu da osporena odredba člana 1. Odluke nije u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom o komunalnim taksama, kao i da osprena Odluka sadrži još samo odredbu o stupanju na snagu, Sud je  utvrdio nesaglasnost sa Ustavom  i zakonom Odluke u cjelini.

           Razmatrajući zahtjev predlagača o otklanjanju posljedica koje su nastale primjenom osporene Odluke, u smislu člana 71. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, Sud je imao u vidu da iz navedene zakonske odredbe proizlazi da Sud odlučuje o otklanjanju posljedica koje su nastale usljed primjene opšteg akta tek kada se utvrdi da se izmjenom pojedinačnog akta koji je donesen na osnovu opšteg akta za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom, ne mogu otkloniti posljedice primjene tog akta.  Polazeći od zahtjeva predlagača da Sud istovoremeno sa donošenjem odluke o ustavnosti i zakonitosti osporenog akta odluči i o načinu otklanjanja posljedica koje su nastale njegovom primjenom, Sud je ocijenio da nisu ispunjene procesne pretpostavke iz navedenog člana 71. Zakona.

 

        Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

        Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

 

Broj: U-16/15

18. maj 2016. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>