Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5, člana 60. stav 1. tač. a) i b) i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj  27. aprila 2016. godine,  d o n i o  j e

O D L U K U

          Utvrđuje se da član 26. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 57/03, 17/08, 1/09 i 106/09) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

        Utvrđuje se da članovi 25. i 26. stav 2. Pravilnika o korišćenju zdravstvene zaštite izvan Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 68/11) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

          Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 20. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 57/03, 17/08, 1/09 i 106/09) i člana 8. stav 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 106/09 i 44/15).

O b r a z l o ž e nj e

             Čupeljić Boris iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 20. i 26. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 57/03, 17/08, 1/09. i 106/09) i člana 8. stav 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 106/09), te ustavnosti i zakonitosti člana 25. i člana 26. stav 2. Pravilnika o korišćenju zdravstvene zaštite izvan Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 68/11) koji je donio Upravni odbor Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske. U inicijativi je navedeno da osporeni članovi ovih zakona nisu u saglasnosti sa članom 10, članom 49 st. 1. i 2, članom 66. st. 1. i 2. i članom 68. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srpske, te da osporeni članovi Pravilnika nisu u saglasnosti sa članom 18, 19. i 28. stav 1.  Zakona o zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“  br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 57/03, 17/08, 1/09 i 106/09), a time ni sa članom 108. stav 2. Ustava Republike Srpske. U vezi sa navedenim, davalac inicijative ističe lični primjer nemogućnosti ostvarivanja zdravstvene zaštite odlaskom na postdiplomske studije u inostranstvo, zbog čega smatra da je zakonodavac bio dužan da propiše sadržinu i obim prava osiguranih lica na zdravstvenu zaštitu, kao i uslove pod kojima se ta prava ostvaruju. Naime, davalac inicijative smatra da se obim prava na zdravstvenu zaštitu, kao i njihov sadržaj ne može regulisati pravilnikom, jer se radi o materiji koja se uređuje zakonom, a da se pravilnikom može regulisati samo način ostvarivanja ovih prava i to, u obimu i sadržini propisanoj zakonom. Navodi da propisano zdravstveno osiguranje koje mu, kao osiguranom licu, pripada po zakonu ne obezbjeđuje korišćenje tih prava za vrijeme redovnog školovanja u inostranstvu, zbog čega smatra da mu nije obezbijeđena zdravstvena zaštita pod jednakim uslovima, te predlaže da Sud utvrdi neustavnost navedenih odredbi Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kao i nezakonitost i neustavnost osporenih odredbi Pravilnika o korišćenju zdravstvene zaštite izvan Republike Srpske.

      Narodna skupština nije dostavila odgovor na navode iz inicijative kojima se osporava ustavnost čl. 20. i 26. Zakona o zdravstvenom osiguranju i član 8. stav 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

    U odgovoru Upravnog odbora Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske  na navode iz inicijative kojima se osporava ustavnost i zakonitost člana 25. i člana 26. stav 2. Pravilnika o korišćenju zdravstvene zaštite izvan Republike Srpske, pored ostalog, navedeno je da su ovi članovi Pravilnika u saglasnosti sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju i Zakonom o  zdravstvenoj zaštiti i da osporenim odredbama Pravilnika osiguranom licu na privremenom boravku u inostranstvu nije uskraćeno pravo na korišćenje zdravstvene zaštite. Naime, donosilac osporenog pravilnika ističe da, s obzirom na to da je davalac inicijative, odnosno osigurano lice, završilo četvorogodišnji studij prvog ciklusa i u međuvremenu napunilo 26 godina života, obezbijeđeno mu je, u skladu sa Zakonom i Ustavom Republike Srpske, pravo na zdravstvenu zaštitu kao nezaposlenom licu, a kao osiguranom licu koje privremeno boravi u inostranstvu radi privatnog posla za period do 60 dana u toku kalendarske godine, Fond zdravstvenog osiguranja mu je, kao jedinu mogućnost, izdao Ino obrazac.

           Osporenim odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 57/03, 17/08, 1/09. i 106/09) propisano je da obim, sadržaj i način ostvarivanja zdravstvene zaštite iz prethodnog člana utvrđuje Fond uz mišljenje ministarstva nadležnog za poslove zdravlja (član 20) i da korišćenje zdravstvene zaštite u inostranstvu reguliše Fond svojim aktima u skladu sa zakonom (član 26).

        Zakonom o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 106/09), u osporenom članu 8. stav 3, propisano je da obim, sadržaj i način ostvarivanja zdravstvene zaštite utvrđuje Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske uz saglasnost Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite.

       Pravilnikom o korišćenju zdravstvene zaštite izvan Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 68/11), u osporenoim, članu 25. stav (1) propisano je da pravo na zdravstvenu zaštitu u vrijeme boravka u inostranstvu imaju osiguranici, odnosno osigurana lica Fonda: a) u radnom odnosu kod domaćeg ili stranog poslodavca sa sjedištem u Republici Srpskoj, upućena na rad ili stručno usavršavanje u inostranstvu, b) na radu u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH u inostrantvu, ako su državljani BiH sa prebivalištem na teritoriji Republike Srpske, v) na službenom putu, g) na redovnom školovanju u inostranstvu i d) na privremenom boravku u inostranstvu radi privatnog posla (turisti i sl.), a stavom (2) istog člana propisano je da član uže porodice osiguranika iz stava 1. t. a) i b) ovog člana koji boravi sa osiguranikom u inostranstvu koristi zdravstvenu zaštitu pod istim uslovima pod kojima zdravstvenu zaštitu koristi i osiguranik. Takođe, osporenim članom 26. stav 2. Pravilnika propisano je da  osiguranik, odnosno osigurano lice iz člana 25. stav 1. t.a), b), v) i g) ovog pravilnika ima pravo na korišćenje zdravstvene zaštite u inostranstvu koja se ne može odgoditi do njegovog povratka u Republiku Srpsku, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno (stav (1)), i da osigurano lice iz člana 25. stav1. tačka d) ovog pravilnika ima pravo na korišćenje zdravstvene zaštite u inostranstvu samo za slučaj hitne medicinske pomoći kako bi se otklonila neposredna opasnost po život i zdravlje (stav (2)).     

     Razmatrajući datu inicijativu Sud je, prije svega, utvrdio da je članom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je 05. juna 2015. godine objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 44/15, izmijenjena osporena odredba člana 8. stav 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 106/09) tako što je propisano da se obim, sadržaj i način ostvarivanja zdravstvene zaštite utvrđuje u skladu sa zakonom koji uređuje oblast zdravstvenog osiguranja. Iz navedenog proizlazi da je i izmijenjenim, kao i osporenim članom 8. stav 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske omogućeno da utvrđuje obim, sadržaj i način ostvarivanja zdravstvene zaštite, s tim da to sada čini uz mišljenje, a ne kao do sada, saglasnost ministarstva nadležnog za poslove zdravlja. S obzirom na navedeno, kao i činjenicu da su i nakon izmjene osporene odredbe člana 8. stav 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ostao isti razlog osporavanja  ustavnosti ove odredbe, odnosno da se obim prava na zdravstvenu zaštitu, kao i njihov sadržaj ne može regulisati pravilnikom, Sud je, na osnovu člana 42. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), proširio ocjenu  ustavnosti i na odredbu člana  3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 44/15).

        U postupku ocjenjivanja ustavnosti  osporenih zakonskih odredaba, Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10); da svako ima pravo na zaštitu zdravlja i da je zajemčeno pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom i da djeca, trudnice i stara lica imaju pravo na  zdravstvenu zaštitu iz javnih prihoda, a druga lica pod uslovom utvrđenim zakonom (član 37.); da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, osnovne ciljeve i pravce socijalnog razvoja, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, zdravstvo, boračku i invalidsku zaštitu, brigu o djeci i omladini, obrazovanje, kulturu i zaštitu kulturnih dobara, fizičku kulturu ( član 68. zamijenjen Amandmanom XXXII tač. 8. i 12); član 69. st. 2. i 4, prema kome zakonodavnu vlast u Republici Srpskoj vrši Narodna skupština i Vijeće naroda, a izvršnu vlast vrši Vlada; član 90. st. 3. i 4. kojim je propisano da Vlada obezbjeđuje provođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte i donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona i član 108. stav 2. prema kome, propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

      Sud je ocijenio da iz navedenih odredaba Ustava  proizlazi da se pitanja koja se odnose na korišćenje zdravstvene zaštite uređuju zakonom.

          Imajući u vidu navedene ustavne odredbe, Sud je ocijenio da je zakonodavac, saglasno ustavnom ovlašćenju da uređuje, pored ostalog i zdravstvo, Zakonom o zdravstvenom osiguranju uredio sistem obaveznog i proširenog zdravstvenog osiguranja, prava iz osiguranja, način ostvarivanja prava i načela privatnog zdravstvenog osiguranja (član 1), a Zakonom o zdravstvenoj zaštiti uređeno je obezbjeđivanje i načela zdravstvene zaštite, prava i obaveze građana i pacijenata u ostvarivanju zdravstvene zaštite, osnivanje, prestanak rada i organizaciju zdravstvenih ustanova, organe zdravstvenih ustanova, organizovanje rada, radno vrijeme i štrajk u zdravstvenoj ustanovi, zdravstvene radnike i zdravstvene saradnike, sertifikaciju i akreditaciju zdravstvenih ustanova, posebne odredbe, finansiranje zdravstvene ustanove, nadzor, stručne komisije, kao i druga pitanja od značaja za organizaciju i sprovođenje zdravstvene zaštite (član 1).

           Propisivanje u osporenim odredbama člana 20. Zakona o zdravstvenom osiguranju i člana 8. stav 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti je u saglasnosti sa navedenim ustavnim odredbama i zato u ovom dijelu nije prihvaćena inicijativa za ocjenu njihove ustavnosti. Naime, nesporno je da je ovim odredbama Fondu zdravstvenog osiguranja dato ovlašćenje da samo bliže razradi određena pitanja zdravstvene zaštite u skladu sa ovim zakonima, što može da bude njegova nadležnost.

       Međutim, propisivanje kao u članu 26. Zakona o zdravstvenom osiguranju da korišćenje zdravstvene zaštite u inostranstvu reguliše Fond svojim aktima u skladu sa zakonom zadire u osnovne ustavne principe i povređuje načelo podjele vlasti. Na ovaj način došlo je do prekoračenja ustavnih ovlašćenja iz člana 69. stav 2. i 4. Ustava Republike Srpske, jer je nadležnost zakonodavnog organa prebačena na Fond zdravstvenog osiguranja koji može donositi samo akte u cilju izvršavanja zakona, a ne i one koje su u nadležnosti zakonodavca. Zbog toga je osporena odredba u nesaglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

       Takođe, Sud je, na osnovu istih ustavnih principa, ocijenio da i propisivanje kao u osporenim odredabama čl. 25. i  26. stav 2. Pravilnika o korišćenju zdravstvene zaštite izvan Republike Srpske nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Naime, Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske je, uređujući pitanja ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu izvan Republike Srpske na način kao u osporenim odredbama Pravilnika, po ocjeni Suda, preuzeo zakonodavnu vlast, zbog čega ove odredbe nisu u saglasnosti sa  članom 69. st. 2. i 4. Ustava Republike Srpske. Pored toga, kako osporeni pravilnik nije donesen u cilju izvršavanja zakona, već je njime izvršeno neposredno uređivanje odnosa koji, prema navedenim ustavnim odredbama predstavljaju zakonsku materiju, to su osporene odredbe člana 25. i člana 26. stav 2.  Pravilnika nesaglasne  i sa članom 108. stav 2. Ustava Republike Srpske.

          Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 94/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

         Na osnovu izloženog, Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.