Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

        Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tačke a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. aprila 2016. godine, d o n i o  je

 

 O D L U K U

 

      Utvrđuje se da član 4. stav 2. Odluke o zajedničkim uslovima za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/13) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/05, 64/06 i 12/09).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

           Ljiljana Mrđa Kolundžija iz Banje Luke dala je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 4. stav 2. Odluke o zajedničkim uslovima za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/13), koji je donio Upravni odbor Agencije za osiguranje Republike Srpske. U inicijativi se navodi da osporena odredba predmetne odluke nije u saglasnosti sa članom 12. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ‒ prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 102/09). Davalac inicijative, naime, smatra da se tumačenjem navedene zakonske odredbe dolazi do zaključka da je na osiguravaču teret i obaveza da dokaže uzročno-posljedičnu vezu između prisustva alkohola ili droga kod vozača i nastale štete, dok iz osporene norme predmetne odluke proizlazi suprotno, odnosno da je obaveza vozača da dokaže kako ne postoji relevantna veza između nastupanja osiguranog slučaja (nastale štete) i vožnje pod uticajem alkohola, opojnih droga ili drugih psihoaktivniih supstanci. Ovakvim propisivanjem je, kako se dalje ističe, suprotno navedenom zakonskom rješenju objektivizirana činjenica prisustva alkohola ili droga kod vozača, čime je osiguravač lišen obaveze dokazivanja postojanja uzročno-posljedične veze o kojoj je riječ. Shodno navedenom, davalac inicijative predlaže da Sud utvrdi da osporena odredba člana 4. stav 2. Odluke o zajedničkim uslovima za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i zakonom.

  U odgovoru koji je na inicijativu dostavila Agencija za osiguranje Republike Srpske navodi se da su prema članu 7. stav 1. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti, opšta  pravila građanske odgovornosti za štetu, koja su propisana Zakonom o obligacionim odnosima, sastavni dio ugovora o osiguranju od autoodgovornosti, te da prema stavu 3. istog člana osiguravač isplaćuje naknadu za štetu na licima, kao i na imovini pruzrokovanu saobraćajnim nezgodama trećim licima za koje je osiguranik po zakonu odgovoran. Međutim, kako se dalje ističe, preuzimanje obaveze osiguravača nije bezuslovno, jer se osiguranikova prava na osiguravajuće pokriće iz ugovora gube u slučajevima propisanim članom 12. navedenog zakona. Odredbe o gubljenju prava iz polise osiguranja i pravu osiguravača na regres od osiguranika su takođe sastavni dio osporene Odluke o zajedničkim uslovima za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj. Jedan od zakonskih razloga za regresno pravo osiguravača, a koji se odnosi na slučaj kada je vozač bio pod uticajem alkohola ili droga koji su ga onemogućili da ima kontrolu nad vozilom, propisan je i članom 12. stav 1. alineja 5. ovog zakona, kojem odgovara član 4. stav 1. tačka a) podtačka 4. osporene odluke. U ovakvom slučaju, kako se dalje navodi, osiguravač mora utvrditi da je uzrok nastale štete okolnost da je osiguranik bio pod uticajem alkohola ili opojnih sredstava, što ga je onemogućilo da ima kontrolu nad vozilom, slijedom čega osiguranik gubi pravo na osiguravajuće pokriće, a osiguravač stiče regresno pravo prema osiguraniku. Po mišljenju donosioca predmetne odluke, davalac inicijtive nepravilno tumači član 4. stav 2. ovog akta, zbog čega izvlači i pogrešan zaključak o njenoj nesaglasnosti sa zakonom. Ovom odredbom nije, kao to smatra davalac inicijative, uvedena obaveza osiguranika, već mu je dato pravo da ospori pretpostavke odgovornosti i uzročnosti, koje je već utvrdio osiguravač u skladu sa članom 12. stav 1. alineja 5. navedenog zakona i članom 4. stav 1. tačka a) podtačka 4. ove odluke. Zbog toga se, kako ističe Agencija za osiguranje Republike Srpske, ne može smatrati da je odredbom člana 4. stav 2. osporene odluke isključena prethodna obaveza osiguravača da utvrđuje odgovornost (krivicu) osiguranika, kako se to tvrdi u inicijativi. 

   Odluku o zajedničkim uslovima za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/13) donio je Upravni odbor Agencije za osiguranje Republike Srpske na osnovu člana 7. stav 2. alineja 7. i člana 9. stav 1. alineja 2. Zakona o društvima za osiguranje („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/05, 1/06, 64/06 i 74/10), čl. 31. i 33. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ‒ prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 102/09) i člana 16. stav 1. alineja 2. Statuta Agencije za osiguranje Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 30/06). Osporenim članom 4. stav 2. ove odluke propisano je da osiguravač nema pravo na naknadu u slučaju iz stava (1), tačka a) podtačka 4) ovog člana ako osiguranik odnosno vozač dokaže da između nastupanja osiguranog slučaja i vožnje pod dejstvom alkohola, opojnih droga ili drugih psihoaktivnih supstanci nema uzročno-posljedične veze.

    Članom 4. stav (1), tačka a) podtačka 4) ove odluke propisano je da ukoliko osiguravač plati odštetu trećim oštećenim licima, ima pravo nadoknade isplaćenog/ih iznosa odštete i stvarnih i opravdanih troškova od odgovornog lica za nezgodu (vozača) i osiguranika u slučaju ako je vozač u trenutku saobraćajne nezgode bio pod uticajem alkohola, opojnih droga ili drugih psihoaktivnih lijekova i supstanci ‒ u skladu sa propisima koji regulišu bezbjednost saobraćaja u BiH, ili je odbio da se podvrgne testu na utvrđivanje stepena alkoholisanosti i na prisustvo opojnih droga i psihoaktivnih supstanci.

     U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti člana 4. stav 2. Odluke o zajedničkim uslovima za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/13), Sud je imao u vidu da prema odredbi tačaka 6. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Pored toga, članom 108. stav 2. Ustava utvrđeno je da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

  U skladu sa navedenim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o društvima za osiguranje („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/05, 1/06, 64/06 i 74/10) uređeno je osnivanje, poslovanje, nadzor i prestanak rada društava za osiguranje koja obavljaju djelatnost osiguranja u Republici Srpskoj, te je osnovana Agencija za osiguranje Republike Srpske i propisana su njena ovlašćenja. Tako je članom  6. stav 1. ovog zakona propisano da Agencija za osiguranje RS ima regulatornu i nadzornu funkciju u cilju zaštite lica koja imaju pravo na osiguravajuće pokriće i naknadu iz osiguranja, prema članu 7. stav 1. alineja 7. istog zakona Agencija ima ovlašćenja da donosi podzakonske akte, druge opšte akte (pravilnike, uputstva, naredbe i odluke) i pojedinačne akte (rješenja i zaključke), dok prema članu 9. stav 1.  alineja 2. istog zakona, Upravni odbor ove agencije donosi podzakonske akte u skladu sa ovlašćenjima Agencije utvrđenim zakonom i Statutom. Pored toga, Zakonom o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/05, 64/06 i 12/09), uređena su pitanja osiguranja od odgovornosti za motorna vozila, ostala obavezna osiguranja od odgovornosti, kao i osnivanje i ovlašćenja Zaštitnog fonda Republike Srpske. Ovim zakonom propisano je, između ostalog, da je vlasnik ili korisnik vozila koje se u Republici Srpskoj kreće po putevima ili na području koje je dostupno javnosti, obavezan da zaključi ugovor o osiguranju od odgovornosti od štete koju upotrebom motornog vozila pričini trećim licima isključujući odogovornost vozara (osiguranje od autoodgovornosti), u skladu sa odredbama ovog zakona (član 3. stav 1), te je određen rok u kojem će Agencija za osiguranje Republike Srpkse donijeti podzakonske akte u skladu sa ovim zakonom (član 26). Pored toga, prema članu 902. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04), opšti uslovi osiguranja su sastavni dio ugovora o osiguranju, na šta je osiguravač dužan da upozori osiguranika i da ga upozna da sadržajem ovih uslova.

  Saglasno navedenim zakonskim odredbama, Upravni odbor Agencije za osiguranje Republike Srpske je, po ocjeni Suda, u okviru svojih ovlašćenja donio osporenu odluku, kojom su propisani obavezni zajednički uslovi za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj, odnosno pobliže su uređena pojedina pitanja ugovornog odnosa između osiguravača i osiguranika. Tako su, između ostalog, članom 4. stav 1. ove odluke, u okviru regulisanja gubitka prava iz ovog osiguranja, propisani uslovi pod kojima osiguravač ima pravo nadoknade isplaćenog iznosa odštete trećim oštećenim licima i stvarnih i opravdanih troškova od odgovornog lica za nezgodu (vozača) i osiguranika ili samo od vozača. Osporenim stavom 2. člana 4. Odluke propisano je da osiguravač nema pravo na ovu naknadu ako osiguranik, odnosno vozač dokaže da između nastupanja osiguranog slučaja i vožnje pod dejstvom alkohola, opojnih droga ili drugih psihoaktivnih supstanci nema uzročno-posljedične veze.

   Ocjenjujući način na koji su osporenom odredbom Odluke o zajedničkim uslovima za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj regulisani predmetni pravni odnosi, Sud je utvrdio da je ovakvim normiranjem narušeno načelo zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, odnosno da nije u saglasnosti sa Zakonom o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti. Prilikom ove ocjene Sud je, prije svega, imao u vidu da prema ovom zakonu, osiguranje od autoodgovornosti pokriva građansku odgovornost vlasnika, korisnika ili bilo kojeg vozača motornog vozila prema trećim stranama koje imaju zahtjev za odštetu od osiguranika, u skladu sa odredbama važećeg zakona o obligacionim odnosima (član 7. stav 1), te da osiguravač isplaćuje naknadu za štetu na licima, kao i štetu na imovini ili za njeno uništenje prouzrokovano u saobraćajnim nezgodama trećim licima za koje je osiguranik po zakonu odgovoran, kao i naknadu opravdanih troškova koje je osiguranik imao u sudskom ili vansudskom postupku (član 7. stav 3). Pored toga, odredbom člana 12. alineja 5. ovog zakona propisano je da osiguravač od autoodgovornosti koji je isplatio naknadu oštećenom u saobraćajnoj nezgodi koju su prouzrokovala lica čija je odgovornost prema trećim stranama pokrivena ovim zakonom i, ako je njihova ugovorna odgovornost isključena u slučajevima navedenim u ovom članu, ima pravo da tu naknadu potražuje od lica koja su odgovorna za nezgodu u skladu sa Zakonom o  obligacionim odnosima, kada je vozač bio pod uticajem alkohola ili droga koji su ga onemogućili da ima kontrolu nad vozilom. U vezi sa navedenim, Sud je uzeo u obzir i relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisano da: ko drugome prouzrokoje štetu, dužan je nadokanaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice (član 154. stav 1), da krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom (član 158), da se smatra da šteta koja je nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potiče od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete (član 173), da za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi (član 174. stav 1), te da se u slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog imaoca, primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovu krivice (član 178. stav 1).

 Kako iz navednih zakonskih odredba proizlazi, osiguravač je, u slučaju utvrđene odgovornosti njegovog osiguranika za saobraćajnu nezgodu, dužan da trećim oštećenim licima isplati naknadu štete, pri čemu je, dakle, neophodno postojanje uzročne veze između upotrebe motornog vozila i nastale štete. Pored toga, zakonodavac je, naprijed navedenom odredbom člana 12. alineja 5. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti, predvidio i regresno pravo osiguravača prema osiguraniku, te gubljenje njegovog prava na osiguravajuće pokriće, ukoliko je vozač osiguranog vozila bio pod uticajem alkohola ili droga koji su ga onemogućili da ima kontrolu nad vozilom. Odredbu suštinski identičnu ovoj sadrži i član 4. stav 1. tačka a) podtačka 4) osporene Odluke o zajedničkim uslovima za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj, s tim da osporeni stav 2. ovog člana istovremeno predviđa mogućnost da osiguranik, odnosno vozač dokaže da između osiguranog slučaja i vožnje pod dejstvom alkohola, opojnih droga ili drugih psihoaktvnih supstanci nema uzročno-posljedične veze, u kom slučaju osiguravač nema pravo na regres isplaćene naknade trećim oštećenim licima.

 Po ocjeni Suda, ovakvim propisivanjem je donosilac osporene odluke izašao iz zakonskih okvira, odnosno, suprotno zakonu je predvidio obavezu vozača da dokazue da ne postoji relevantna veza između nastupanja osiguranog slučaja (nastale štete) i vožnje pod dejstvom alkohola ili opojnih droga. Naime, osiguravač, u pravilu, trećim licima isplaćuje naknadu nakon utvrđene odgovornosti osiguranika, odnosno vozača, s tim da, prema odredbi člana 12. alineja 5. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti, stiče regresno pravo ukoliko je vozač bio pod uticajem alkohola ili droga koji su ga onemogućili da ima kontrolu nad vozilom. Dakle, kako iz navedene zakonske odredbe proizlazi, da bi ostvario ovo regresno pravo, osiguravač je u obavezi da dokaže postojanje uzročno-posljedične veze između nastale štete i vožnje pod dejstvom alkohola ili opojnih droga. Zbog toga, po ocjeni Suda, osporeno normiranje iz člana 4. stav 2. predmetne odluke, kojim se predviđa obaveza osiguranika, odnosno vozača da pobija postojanje uzročne veze između nastale štete i vožnje pod dejstvom alkohola, odnosno da dokazuje da su druge okolnosti bile uzrok štete, nije u saglasnosti sa navedenom normom Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti.

   Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ‒ prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 102/09), koji je, između ostalog, naveden kao pravni osnov za donošenje osporene odluke, tokom ovog postupka prestao je da važi stupanjem na snagu Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 82/15), zbog čega je Sud ocijenio zakonitost osporene odredbe u odnosu na ovaj zakon u vrijeme njegovog važenja.  

    S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti i zakonitosti člana 4. stav 2. Odluke o zajedničkim uslovima za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/13) odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

 

  Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

    Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i  sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

                                                                                                                                                                                           

Broj: U-93/14

27. april 2016. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>