Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka v), člana 40. stav 5, član 57. tačka a), člana 60. stav 1. tačka a) i člana 61. stav 1. tačka b), g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. aprila 2015. godine, d o n i o  j e

O D L U K U

Utvrđuje se da član 232. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/14) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti čl. 148, 149, 187, 188, 229. i 230. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni  glasnik Republike Srpske“ broj 63/14).  

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 38. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11).  

 Obustavlja se postupak za ocjenu ustavnosti čl. 32. do 38, čl. 55, 79, 80. i 82. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11).  

 

O b r a z l o ž e nj e

      Milorad Savić iz Kragujevca, Republika Srbija, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud)  inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 38. Zakona o prekršajima Republike Srpske. U inicijativi je navedeno da se osporenim zakonskim rješenjem državljani Republike Srpske koji nemaju prebivalište na teritoriji Republike dovode u neravnopravan položaj u odnosu na državljane koji to imaju, čime su povrijeđena osnovna ljudska prava, bez navođenja kojih prava.

           Udruženje građana „Savjest“ iz Banje Luke dalo je Sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti čl. 32. do 38, čl. 55, 79, 80. i 82. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11), koja je, na traženje Suda, naknadnim podneskom precizirana tako da se traži ocjena ustavnosti odredbi čl. 148, 149, 187, 188, 229, 230. i 232. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/14). Davalac inicijative je osporio ustavnost navedenih odredbi Zakona o prekršajima Republike Srpske u odnosu na čl. 16, 18. i 19. Ustava Republike Srpske, u odnosu na član II stav 3. tačka e) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pored toga, u inicijativi se navodi da je odredba člana 229. stav 3. Zakona o prekršajima Republike Srpske u suprotnosti sa članom 99. ovog zakona. U obrazloženju inicijative je navedeno: da je počiniocu prekršaja, izdavanjem prekršajnog naloga uz izricanje novčane kazne bez adekvatno utvrđene odgovornosti i kratkog roka za izjašnjenje o prekršajnom nalogu, onemogućena pravna zaštita, odnosno pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom; da donošenje odluke suda u odsustvu okrivljenog, odnosno zbog propuštanja pojavljivanja okrivljenog, nije opravdano i da u tom slučaju okrivljeni nema pravne zaštite, niti mu je omogućeno da se brani lično ili preko branioca; da okrivljeni koji je oglašen odgovornim za prekršaj, prema osporenim zakonskim rješenjima iz čl. 229. i 230. Zakona „dva puta odgovara za isti prekršaj“, tako da se rješenjem oglasi odgovornim za određeni prekršaj uz izricanje novčane kazne i trpljenjem posljedica upisa te kazne u registar; da se takođe, prema osporenom zakonskom rješenju iz člana 232. Zakona, za jedan prekršaj okrivljeni dva puta kažnjava, odnosno izdržavanje kazne zatvora ne oslobađa ga plaćanja novčane kazne. Zbog navedenog predlaže da se osporeni čl. 148, 149, 187, 188, 229, 230. i 232. Zakona o prekršajima Republike Srpske ocijene neustavnim.                              

Sud je na sjednici održanoj dana 24. septembra 2014. godine, saglasno članu 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 114/12 i 29/13) odlučio da o inicijativama vodi jedinstven postupak, pripajajući inicijativu broj U-67/14 prvoprispjeloj inicijativi broj U-14/14.  

Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.

Osporenim članom 148. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni  glasnik Republike Srpske“ broj 63/14) je propisano: da ovlašćeni organ izdaje prekršajni nalog ako je prekršaj iz njegove nadležnosti utvrđen: neposrednim opažanjem od ovlašćenog službenog lica prilikom vršenja inspekcijskog nadzora, nadzora i pregleda, kao i uvida u službenu evidenciju nadležnog organa, na osnovu podataka koji su dobijeni uređajima za nadzor ili mjerenje, pregledom dokumentacije, prostorija i robe ili na drugi zakonom propisan način, i na osnovu priznanja o počinjenom prekršaju od okrivljenog pred ovlašćenim organom na licu mjesta ili u nekom drugom sudskom ili upravnom postupku (stav 1); da se prekršajni nalog obavezno izdaje pod uslovom iz stava 1. ovog člana kada je novčana kazna propisana u fiksnom iznosu (stav 2); da ovlašćeni organ može izdati prekršajni nalog iz stava 2. ovog člana i kada je novčana kazna propisana u rasponu ili kada se novčana kazna izračunava korišćenjem matematičke formule (stav 3); da će ovlašćeni organ, ako je novčana kazna propisana u rasponu, prekršajnim nalogom izreći minimum propisane novčane kazne (stav 4); da se prekršajnim nalogom uz kaznu mogu izreći zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u najkraćem propisanom trajanju i zaštitna mjera oduzimanja predmeta, kao i kazneni bodovi (stav 5); da ovlašćeni organ može, ako okrivljeni učini više prekršaja u sticaju, prekršajnim nalogom izreći jedinstvenu novčanu kaznu koja je jednaka zbiru svih pojedinačnih kazni utvrđenih u minimalnom iznosu, a ako je za jedan ili više izvršenih prekršaja propisana zaštitna mjera, može izreći zaštitnu mjeru oduzimanje predmeta, odnosno zabranu upravljanja motornim vozilom u najkraćem propisanom trajanju (stav 6); da će sud zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaj za koji je propisana kazna u određenom iznosu, koji je podnio ovlašćeni organ umjesto izdavanja prekršajnog naloga iz stava 2. ovog člana, rješenjem odbaciti (stav 7); da se za svakog počinioca posebno izdaje prekršajni nalog (stav 8); da je ovlašćeni organ obavezan da odmah, bez odgađanja, a najduže u roku od osam dana unese prekršajni nalog u Registar, a ukoliko to ne učini, sud će po zahtjevu za sudsko odlučivanje smatrati da je ovlašćeni organ odustao od prekršajnog gonjenja i rješenjem obustaviti prekršajni postupak (stav 9); da se na rješenje o obustavi može izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja o prekršaju (stav 10).  

Prema članu 149. Zakona prekršajni nalog se izdaje u pisanoj formi i sadrži: naziv prekršajni nalog, naziv ovlašćenog organa koji ga je izdao, lično ime i svojstvo službenog lica koje ga je izdalo, identifikacioni broj prekršajnog naloga određen od ovlašćenog organa, datum izdavanja i datum uručenja, lično ime okrivljenog fizičkog lica, ime oca, njegovu adresu prebivališta, odnosno boravišta, jedinstveni matični broj, mjesto zaposlenja, za strance broj putne isprave, odnosno lične karte, a za odgovorno lice u pravnom licu i funkciju koju obavlja u tom pravnom licu, a za preduzetnika naziv i sjedište radnje, naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, kao i njegov jedinstveni identifikacioni broj, činjenični opis radnje iz koje proizlazi pravno obilježje prekršaja, kao i vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja, zakon kojim je propisan prekršaj koji treba primijeniti, izrečenu sankciju, iznos naknade štete i naknade paušalnih troškova za izdavanje prekršajnog naloga, ukoliko se taj iznos može odrediti cjenovnikom, i troškova postupka nastalih utvrđivanjem prekršaja, upotrebom tehničkih sredstava ili sprovođenjem analiza i vještačenja, ukoliko su određeni u fiksnom iznosu, pouku o načinu plaćanja novčane kazne, štete i troškova sa odgovarajućim žiro računom i upozorenje o posljedicama neplaćanja, mjesto za potpis, odnosno potpis i pečat lica protiv kojeg je izdat prekršajni nalog, da li je povodom istog prekršaja izdat drugom licu prekršajni nalog, te potpis i pečat službenog lica ovlašćenog organa (stav 1); da, ukoliko je prekršaj učinjen u saobraćaju, prekršajni nalog sadrži i: registarski broj vozila i broj saobraćajne dozvole, broj vozačke dozvole vozača, ukoliko je okrivljenom izdata i broj kaznenih bodova koji je zakonom propisan za takav prekršaj (stav 2); da prekršajni nalog sadrži pouku da se lice protiv kojeg je izdat prekršajni nalog, ukoliko prihvati odgovornost i najkasnije u roku od osam dana od dana prijema prekršajnog naloga plati polovinu izrečene novčane kazne, oslobađa plaćanja druge polovine novčane kazne (stav 3); da prekršajni nalog sadrži upozorenje da okrivljeni ima pravo da podnese zahtjev za sudsko odlučivanje u roku od osam dana od dana uručenja, sa naznakom kojem sudu se isti podnosi (stav 4); da prekršajni nalog sadrži obavještenje da novčana kazna izrečena od suda može biti veća od one koja je izrečena prekršajnim nalogom, ukoliko se podnese zahtjev za sudsko odlučivanje (stav 5); da prekršajni nalog sadrži i obavještenje da će okrivljeni biti dužan da nadoknadi sudske troškove ukoliko podnese zahtjev za sudsko odlučivanje, ukoliko sud utvrdi da je odgovoran za prekršaj/e naveden/e u prekršajnom nalogu (stav 6); da prekršajni nalog sadrži mjesto za potpis okrivljenog o prihvatanju odgovornosti za prekršaj u skladu sa članom 151. ovog zakona i mjesto za potpis okrivljenog koji zahtijeva sudsko odlučivanje u skladu sa članom 154. ovog zakona (stav 7); da ovlašćeni organ za izdavanje prekršajnog naloga utvrđuje obrazac prekršajnog naloga koji obavezno sadrži podatke iz stavova 1. do 5. ovog člana, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva pravde (stav 8), te da se prekršajni nalog sačinjava u originalu i dvije kopije, s tim da original zadržava ovlašćeni organ u svojoj evidenciji, a dvije kopije se uručuju okrivljenom i oštećenom ako je stranka u postupku (stav 9). 

Osporenim članom 187. Zakona je propisano da će sud donijeti odluku u odsustvu okrivljenog, ako na pretres koji je zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ne dođe okrivljeni koji je uredno pozvan i ne opravda izostanak, ili okrivljeni koji je pismenim izjašnjenjem prihvatio odgovornost, na osnovu dokaza dostavljenih od podnosioca zahtjeva, dokaza i pismenog prijedloga sankcije od okrivljenog, ukoliko su dokazi i takav prijedlog podneseni od okrivljenog (stav 1), da okrivljeni može na odluku iz stava 1. ovog člana podnijeti molbu za vraćanje u pređašnje stanje, osim u slučaju ako je okrivljeni pismenim izjašnjenjem prihvatio odgovornost (stav 2) i da se u slučaju iz stava 1. ovog člana okrivljenom ne može izreći kazna zatvora (stav 3). 

            Odredbama osporenog člana 188. Zakona propisano je da će se smatrati da je okrivljeni, ako ne dođe na pretres koji je zakazan na osnovu zahtjeva za sudsko odlučivanje, prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem (stav 1) i da će sud, u slučaju iz stava 1. ovog člana, rješenjem utvrditi da je prekršajni nalog konačan i izvršan danom donošenja rješenja, zbog propuštanja pojavljivanja okrivljenog (stav 2), te da žalba protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena (stav 3).    

             Osporenim članom 229. Zakona je propisano da se sve novčane kazne i troškovi postupka koji su izrečeni na osnovu izvršnog prekršajnog naloga ili pravosnažnog rješenja o prekršaju upisuju u Registar i evidentiraju kao dug (stav 1), da se novčane kazne i troškovi postupka evidentiraju kao dug u Registru dok kažnjeni ne plati puni iznos novčane kazne i troškova postupka (stav 2) i da se novčana kazna i troškovi postupka brišu iz Registra po proteku pet godina od dana kada su prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju postali pravosnažni i izvršni (stav 3).

             Prema članu 230. Zakona nadležni organ, odnosno sud, dok se ne plate sve novčane kazne i troškovi koji su evidentirani u Registru, kažnjenom neće dozvoliti: registraciju ili produženje važenja registracije motornog vozila (tačka 1), promjenu vlasnika motornog vozila (tačka 2), izdavanje ili produženje važenja vozačke dozvole (tačka 3), učestvovanje na javnom tenderu (tačka 4), registraciju, odnosno bilo koju promjenu registracije pravnog lica ili registraciju, odnosno bilo koju promjenu registracije preduzetničke djelatnosti, za učinjeni prekršaj iz oblasti ekonomskog i finansijskog poslovanja (tačka 5) i izdavanje dozvole za nabavku, držanje i nošenje oružja (tačka 6).                          

             Osporenim članom 232. Zakona je propisano: da će se kažnjeni koji u roku ne plati u potpunosti ili djelimično novčanu kaznu koja izrečena pravosnažnim rješenjem o prekršaju ili izvršnim prekršajnim nalogom lišiti slobode posebnim rješenjem tog suda (stav 1); da će sud rješenje o lišenju slobode zbog neplaćanja donijeti bez održavanja usmenog pretresa i saslušanja stranaka samo jedanput za odnosni prekršaj (stav 2); da će sud rješenje o lišenju slobode iz stava 1. ovog člana donijeti po proteku dvije godine od dana kada je prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju postalo konačno, tj. pravosnažno, odnosno izvršno (stav 3); da lišenje slobode zbog neplaćanja novčane kazne donosi sud, po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovlašćenog organa, kada je novčana kazna izrečena izvršnim prekršajnim nalogom ili rješenjem suda (stav 4); da će sud obavijestiti ovlašćeni organ o donošenju rješenja o lišenju slobode zbog neplaćanja (stav 5); da sud može rješenjem odrediti lišenje slobode do 15 dana (stav 6); da se mjera lišenje slobode neće izvršiti ili će se obustaviti ukoliko kažnjeni uplati pun iznos novčane kazne (stav 7); da se mjera lišenje slobode ne može izvršiti ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju, odnosno izvršnog prekršajnog naloga proteklo pet godina, s tim što zastarjelost izvršenja mjere lišenje slobode ne može nastupiti ako je izvršenje u toku (stav 8).    

Odredbama Ustava Republike Srpske, u odnosu na koje davalac inicijative osporava navedene zakonske odredbe, utvrđeno je: da svako ima pravo na jedanku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom, kao i da je svakom zajemčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu (član 16), da se licu optuženom za krivično djelo jemči pravedno suđenje, da optuženo lice mora biti u najkraćem zakonskom roku obaviješteno o razlozima optužbe, da se optuženom licu ne može suditi u njegovoj odsutnosti i da se optuženom koji nije dostupan sudu može suditi u odsutnosti samo u zakonom određenim slučajevima (član 18), te da je zajemčeno pravo na odbranu i pravo na slobodan izbor branioca i nesmetano opštenje sa njim, te da branilac ne može biti pozvan na odgovornost za radnje preduzete u postupku odbrane (član 19).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredbi navedenog zakona, Sud je, pored citiranih ustavnih odredbi, imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da se ustavno uređenje Republike temelji na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima (član 5. stav 1. alineja 1), da se nikome ne može oduzeti ili ograničiti sloboda, osim u slučajevima i po postupku koji su utvrđeni zakonom (član 12. stav 2), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49), da se slobodno preduzetništvo može zakonom ograničiti radi zaštite interesa Republike, čovjekove okoline, zdravlja i bezbjednosti ljudi (član 52. stav 1), da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu i da se zakonom može ograničiti ili oduzeti pravo svojine, uz pravičnu naknadu (čl. 54. i 56. stav 1), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, organizaciju, nadležnost i rad državnih organa, finansiranje ostvarivanja prava i dužnosti Republike, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tač. 6, 10, 17. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je mijenjan član 68. Ustava), da državni organi i organizacije koje vrše javna ovlašćenja mogu u pojedinačnim stvarima rješavati o pravima i obavezama građana ili primjenjivati mjere prinude i ograničenja, samo u zakonom propisanom postupku u kome je svakome data mogućnost da brani svoja prava i interese i da protiv donesenog akta izjavi žalbu, odnosno upotrijebi drugo zakonom predviđeno pravno sredstvo (član 111), kao i da se protiv pojedinačnih akata sudova, upravnih i drugih državnih organa, kao i organizacija koje vrše javna ovlašćenja, donesenih u prvom stepenu, može izjaviti žalba nadležnom organu (član 113. stav 1), da sudovi sude na osnovu Ustava i zakona (član 121. stav 2) i da se osnivanje, nadležnost, organizacija i postupak pred sudovima utvrđuju zakonom (član 122). 

Pored navedenog, Sud je imao u vidu i odredbe članova 5. i 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija) kojim su zaštićeni pravo na slobodu i sigurnost ličnosti, kao i pravo na pravično suđenje, te da je članom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju utvrđeno da svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje imovine, te da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava. Prethodne odredbe ne zadiru u pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu sa opštim interesom ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili novčanih kazni.

  Sud je utvrdio da iz navedenih ustavnih odredbi proizlazi da je zakonodavac ovlašćen da uredi postupak pred sudovima i drugim državnim organima, dakle i prekršajni postupak, a u okviru tog ovlašćenja i da propiše način izvršenja prekršajnih sankcija.

Međutim, po ocjeni Suda, iz navedenih ustavnih odredbi ne proizlazi i ovlašćenje zakonodavca da zakonom propiše mogućnost lišavanja slobode kažnjenog lica do 15 dana zbog neplaćanja, potpuno ili djelimično, novčane kazne u određenom roku, izrečene pravosnažnim rješenjem o prekršaju ili izvršnim prekršajnim nalogom, bez provedenog sudskog postupka, tj. bez održavanja usmenog pretresa i saslušanja stranaka za odnosni prekršaj, kako je to propisano osporenim članom 232. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/14). Sud je ocijenio da je zakonodavac propisivanjem lišenja slobode bez provedenog postupka povrijedio odredbu člana 5. stav 1. alineja 1. Ustava Republike Srpske, prema kojoj se ustavno uređenje Republike temelji na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima. Pored toga, Sud je ocijenio da su propisivanjem kao u osporenom članu 232. Zakona o prekršajima Republike Srpske povrijeđena i prava garantovana članovima 5. i 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Članom 5. stav 1. Konvencije  je utvrđeno da svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u sljedećim predmetima u skladu sa zakonom propisanim postupkom: b) zakonitog hapšenja ili lišavanja slobode zbog nepovinovanja zakonitom nalogu suda ili s ciljem osiguranja izvršenja bilo koje obaveze propisane zakonom.

Članom 6. stav 1. Konvencije  je utvrđeno da prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

Preduslov lišenja slobode, prema članu 5. stav 1. tačka b) Konvencije, predstavlja nepostupanje u skladu sa zakonitom izvršnom sudskom odlukom, dok njena zakonitost, između ostalog, zavisi i od toga da li je odluka donesena u odgovarajućem postupku. Lišenje slobode, pritom, ne smije da predstavlja kaznu, već mora da ima za cilj obezbjeđenje ispunjenja predmetne obaveze, odnosno da predstavlja opravdanu i srazmjernu mjeru preduzetu u cilju zaštite šire društvene zajednice. Uz to, u demokratskom društvu neophodno je odmjeriti ravnotežu između značaja neposrednog ispunjenja obaveze i važnosti prava na slobodu dok je trajanje perioda zadržavanja relevantan faktor pri uspostavljanju te ravnoteže.

Imajući u vidu navedeno, Sud je utvrdio da propisivanje iz osporenog člana 232. predmetnog zakona ne osigurava uspostavljanje potrebne ravnoteže s obzirom na to da bez održavanja usmene rasprave, dakle bez razmatranja posebnosti konkretnog slučaja, sud izriče mjeru lišenja slobode. Po ocijeni Suda, odsustvo kontrole u kontradiktornom postupku, čini da uplitanje u prava pojedinca nije proporcionalno legitimnom cilju koji se želi ostvariti, odnosno da se kazna i troškovi postupka naplate. Stoga, je Sud utvrdio da propisivanje kao osporenim zakonskom odredbom nema karakter sredstva za stimulisanje postupanja po sudskim odlukama, već predstavlja pritisak i kaznu za dužnika koji ne može da postupi u skladu sa pravosnažnim sudskim rješenjem. Iako se u dvije odredbe osporenog člana 232. predmetnog zakona (st. 7. i 8) pominje naziv „mjera“, Sud je ocijenio da propisano lišenje slobode zbog neplaćanja ima značaj i svrhu kazne, što je suprotno garancijama iz odredbi čl. 5. i 6. Konvencije.

Ocjenjujući osporene odredbe čl. 148. i 149. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/14) Sud je utvrdio da ustavno ovlašćenje zakonodavca da uredi postupak pred sudovima i drugim državnim organima, a time i osnovna pravila prekršajnog postupka, podrazumijeva i nadležnost zakonodavca da uredi i skraćeni upravno-prekršajni postupak pokrenut prekršajnim nalogom. U tom smislu, po ocjeni Suda, zakonodavac je ovlašćen da propiše kad i pod kojim uslovima ovlašćeni organ može izdati prekršajni nalog, da odredi njegovu formu i sadržinu, kao i uslove i način utvrđivanja odgovornosti za prekršaj i izricanje sankcije. Naime, relevantnim odredbama predmetnog zakona predviđena je mogućnost da okrivljeni prihvati odgovornost za prekršaj plaćanjem novčane kazne i izvršenjem drugih obaveza utvrđenih prekršajnim nalogom u određenom roku, ili da obavijesti ovlašćeni organ da prihvata sankciju određenu u prekršajnom nalogu ili da se odrekne zahtjeva za sudsko odlučivanje, a prekršajni nalog postaje konačan i izvršan, odnosno ukoliko je prekršajni nalog dostavljen u skladu sa odredbama ovog zakona a okrivljeni ne podnese zahtjev za sudsko odlučivanje o izdatom prekršajnom nalogu, smatra se da je prihvatio odgovornost propuštanjem, a prekršajni nalog postaje konačan i izvršan (čl. 151. i 152). Na osnovu navedenog Sud je ocijenio da je zakonodavac u okviru navedenih ustavnih ovlašćenja uredio pitanje pokretanja prekršajnog postupka izdavanjem prekršajnog naloga i detaljno propisao postupanje ovlašćenog organa prilikom izdavanja prekršajnog naloga, te omogućio okrivljenom da na zakonom propisan način prihvati odgovornost, plati novčanu kaznu ili izvrši drugu obavezu utvrđenu prekršajnim nalogom, čime bi se upravno-prekršajni postupak završio. Istovremeno, okrivljenom je data i alternativna mogućnost da, u roku od osam dana od dana uručenja naloga, podnese zahtjev za sudsko odlučivanje. Pored toga, prema članu 115. Ustava, Sud nije nadležan da cijeni opravdanost osporenih zakonskih rješenja niti njihovu primjenu.

Razmatrajući osporene odredbe čl. 187. i 188. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/14), kojim je propisano kad i pod kojim uslovima sud donosi odluku u odsustvu okrivljenog sa pretresa, odnosno odluku zbog propuštanja pojavljivanja okrivljenog na pretresu, koji je zakazan na osnovu zahtjeva za sudsko odlučivanje, Sud je, pored navedenih ustavnih odredbi, imao u vidu i relevantne odredbe čl. 154, čl. 157. stav 1, čl. 162. st. 1, 2 i 5, čl. 167. stav 1, te čl. 203. i 204. Zakona o prekršajima Republike Srpske kojim je predviđeno; da okrivljeni može nadležnom sudu podnijeti zahtjev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu u roku od osam dana od dana uručenja naloga, i da je sud obavezan o tome obavijesti ovlašćeni organ, kao i da sankcije izrečene u prekršajnom nalogu briše iz Registra; da ovlašćeni podnosilac može, kada nije moguće izdati prekršajni nalog u skladu sa članom 148. ovog zakona, podnijeti nadležnom sudu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka; da će sud, ukoliko ne odbaci pomenuti zahtjev, odrediti vrijeme i mjesto za održavanje pretresa, da se na pretres pozivaju sljedeća lica: okrivljeni i njegov branilac, podnosilac zahtjeva, oštećeni i njihov zakonski zastupnici i punomoćnici, s tim da će se u pozivu okrivljeni, odnosno podnosilac zahtjeva upozoriti na posljedice propuštanja pojavljivanja na pretresu iz čl. 187, 188, 189. i 190. ovog zakona; da se prisustvo okrivljenog u toku vođenja prekršajnog postupka obezbjeđuje pozivanjem od strane suda, kao i da okrivljeni i podnosilac zahtjeva mogu izjaviti žalbu na rješenje o prekršaju u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Na osnovu navedenog, Sud je ocijenio da je okrivljenom odredbama predmetnog zakona obezbijeđeno da aktivno učestvuje u prekršajnom postupku, tako što će se, na zakonom propisan način,  izjasniti o radnji koja mu se stavlja na teret tj. da koristi propisana pravna sredstva i da ima branioca, ukoliko to želi. Po ocjeni Suda, zakonodavac je ovlašćen da propiše kad i pod kojim uslovima sud donosi odluku u odsustvu okrivljenog sa pretresa, odnosno zbog propuštanja pojavljivanja okrivljenog na pretresu. Opravdanost donošenja pomenutih odluka suda, izbor postupka ili pravnog sredstva koje će zakonodavac okrivljenom staviti na raspolaganje, po ocjeni Suda, stvar je zakonodavne politike u oblasti suzbijanja protivpravnih djelovanja kojima se ugrožavaju ili povređuju zaštićene vrijednosti, o čemu Sud, saglasno članu 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje, kao i o cjelishodnosti navedenih zakonskih rješenja. 

S tim u vezi, Sud ukazuje na činjenicu da je odredbama predmetnog zakona uređen institut vraćanja u pređašnje stanje (čl. 131. do 135) i da je, između ostalih, branilac okrivljenog subjekt prekršajnog postupka, sa statusom učesnika u ovom postupku (član 120). Institut vraćanja u pređašnje stanje, po shvatanju Suda, treba da obezbijedi okrivljenom koji je iz opravdanih razloga propustio rok za izjavljivanje žalbe na odluku suda da u roku od osam dana ili u roku od devedeset dana podnese istovremeno prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje i žalbu, te okrivljenom koji je proglašen krivim u odsustvu ili okrivljenom koji je propustio da se pojavi na pretresu, kao i podnosiocu zahtjeva, da u roku od osam dana, ali ne nakon proteka roka od trideset dana, podnese prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje.

 Na taj način se, po ocjeni Suda, građani ne ograničavaju u zaštiti svojih prava, odnosno svim strankama u postupku je, pod istim uslovima, omogućen „pristup sudu“, tj. učešće i pravna zaštita u prekršajnom postupku u obliku prava na žalbu ili drugog pravnog sredstva, kao i stručnog zastupanja, čime se štite prava stranaka u postupku i za čiju zaštitu je neophodno stručno pravno znanje i iskustvo, te omogućeno da se o pravima i obavezama stranaka odluči djelotvorno i u razumnom roku. S obzirom na izloženo, Sud je ocijenio da osporenim propisivanjem nije došlo do povrede odredbi Ustava Republike Srpske, kao ni člana 6. stav 1. Konvencije, kako to navodi davalac inicijative.   

Nadalje, Sud je ocijenio da je zakonodavac u okviru navedenih ustavnih ovlašćenja, uređujući postupak pred sudovima i drugim državnim organima, kao i ostvarivanje i zaštitu sloboda i prava građana, osporenim članom 229. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/14) ustanovio službenu evidenciju u ovoj oblasti, tj. Registar novčanih kazni i prekršajnih evidencija, kao bazu podataka o izrečenim sankcijama, mjerama i ostalim evidencijama za prekršaje koja je propisana posebnim zakonom, dok je članom 230. ovog zakona propisao posljedice upisa novčane kazne i troškova postupka u navedeni registar, kao posebnu administrativnu mjeru ograničenja određenih prava kažnjenog lica. Sadržinu pomenute mjere čini ovlašćenje postupajućem organu da odbije registraciju ili produženje važenja registracije motornog vozila, promjenu vlasnika motornog vozila, izdavanje ili produženje važenja vozačke dozvole, onemogućavanje učešća na javnom tenderu, registraciju ili bilo koju promjenu registracije pravnog lica, ili registraciju, odnosno bilo koju promjenu registracije preduzetničke djelatnosti, za učinjeni prekršaj iz oblasti ekonomskog i finansijskog poslovanja i izdavanje dozvole za nabavku, držanje i nošenje oružja, sve dok kažnjeni ne plati puni iznos novčane kazne i troškove postupka. Ova mjera je, po ocjeni Suda, propisana predmetnim zakonom iz razloga obezbjeđenja efikasne naplate novčane kazne za počinjeni prekršaj, u roku koji je određen rješenjem o prekršaju ili prekršajnim nalogom, a što je legitiman cilj zakonodavca. Prilikom ove ocjene Sud je imao u vidu da je naplata novčane kazne za prekršaj i troškova prekršajnog postupka uređena i odredbama člana 231. Zakona tako što je propisano da novčanu kaznu za prekršaj i troškove prekršajnog postupka, te drugih mjera izrečenih prekršajnim nalogom ili putem sporazuma o sankciji, izvršava ovlašćeni organ koji je kaznu izrekao, odnosno sud, kao i da će se, ako počinilac ne plati novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka po isteku roka od godinu dana računajući od dana kada su prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju postali konačni, pravosnažni ili izvršni, naplata izvršiti prinudnim putem, po propisima o prinudnoj naplati tako što će se nadležnom organu (Poreska uprava) dostaviti izvršni nalog za bilo koji iznos evidentiran u Registru i koji je dužan da, nakon izvršene naplate novčane kazne i troškova postupka, taj podatak evidentira u Registar. Kako je zakonodavac predmetnim zakonom propisao postupak i način izvršenja prekršajnih sankcija u zavisnosti od vrste sankcije, stepena ugrožavanja ili povređivanja zaštićenih vrijednosti, to, po ocjeni Suda, svrha propisivanja i izricanja prekršajnih sankcija, uključujući i pomenuta ograničenja, ne može biti ostvarena ukoliko se te sankcije ne izvrše na način propisan ovim zakonom. 

 Dostupnost predmetnog zakona građanima, kao i mogućnost da se predvide posljedice postupanja, te efikasan sistem naplate novčane kazne, po ocjeni Suda, suočiće počinioca prekršaja sa izvjesnošću naplate, pa isti može naći svoj materijalni interes da plati novčanu kaznu odmah po izdavanju prekršajnog naloga, jer mu je to zakonodavac omogućio, ili po pravosnažnosti rješenja o prekršaju. U suprotnom, Sud je ocijenio da je počinilac prekršaja, odnosno kažnjeno lice, pristalo da trpi pravne posljedice svog postupanja, odnosno neplaćanja novčane kazne i troškova postupka, tj. na mjeru ograničenja određenih prava iz člana 230. Zakona, sve dok ne plati puni iznos novčane kazne i troškove postupka. S tim u vezi, po ocjeni Suda, mogućnost proizvoljnog postupanja nadležnog organa u pogledu predviđenih ograničenja je isključena, jer se ova ograničenja zasnivaju isključivo na službenoj evidenciji (Registru) koju vodi nadležni organ javne vlasti. Zatim, u cilju zaštite pojedinih ustavnih vrijednosti i dobara, za koja ocijeni da su od opšteg interesa, po ocjeni Suda, zakonodavac je ovlašćen da propiše određena ograničenja prava vlasnika stvari u njenom korišćenju, kao i pravnog lica ili subjekta slobodnog preduzetništva u obavljanju djelatnosti. Stoga su ograničenja propisana osporenim članom 230. Zakona legalan način samozaštite Republike, opšteg i finansijskog interesa, koji postavlja i zahtjev efikasnog i održivog sistema naplate pravosnažno izrečenih novčanih kazni i troškova postupka. Kako su predmetna ograničenja neophodna društvenoj zajednici, to su, po ocjeni Suda, proporcionalna svrsi koju ima prekršajno normiranje. Istovremeno, predmetna ograničenja nisu u funkciji supstitucije izvršnog postupka, već dozvoljenog ograničenog pritiska na određeno lice ili subjekat da izvrši svoju obavezu, koja mu je pravosnažnim aktom određena, tako da je, po ocjeni Suda, zakonodavac uspostavio izbalansiran odnos upotrebljenih sredstava i cilja koji se želi postići. S obzirom na to da miješanje vlasti u prava pojedinaca ostaje u domenu neophodnog i u granicama nužnog, to on, po ocjeni Suda, ne snosi pretjeran teret. Na osnovu izloženog, po ocjeni Suda, osporenim propisivanjem zakonodavac nije izašao iz okvira svojih ustavnih ovlašćenja. Shodno navedenom, osporenim članovima 229. i 230. predmetnog zakona nije došlo do povrede prava na mirno uživanje imovine građana garantovanog članom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. I Konvencija predviđa da država ima pravo da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu sa opštim interesom ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili novčanih kazni. 

Prema članu 115. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usklađenost pojedinih zakonskih odredbi, u konkretnom slučaju saglasnost člana 229. stav 3. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni  glasnik Republike Srpske“ broj 63/14) sa članom 99. istog zakona, kao ni saglasnost zakona Republike Srpske sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

       S obzirom na to da inicijativa Milorada Savića iz Kragujevca, Republika Srbija, nije sadržavala sve neophodne podatke za vođenje postupka pred Sudom, od davaoca inicijative je, dopisom od 17. februara 2014. godine, zatraženo da inicijativu precizira tako što će navesti službeni glasnik u kojem je osporeni zakon objavljen, kao i odredbu Ustava Republike Srpske koja je donošenjem ovog zakona povrijeđena, te razloge za to. Istovremeno je upozoren da, ukoliko ne postupi shodno traženju Suda, inicijativa neće biti prihvaćena.

Kako davalac inicijative nije postupio po nalogu Suda, odnosno nije, u ostavljenom roku, otklonio nedostatke koji onemogućavaju dalje postupanje, Sud je, na osnovu člana 37. stav 1. tačka v) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11 i 92/12), odlučio da ne prihvati datu inicijativu.

          U toku postupka Sud je utvrdio da je odredbom člana 244. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni  glasnik Republike Srpske“ broj 63/14) propisano da stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11).

             Imajući u vidu da je u toku postupka osporeni Zakon o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11) prestao da važi, Sud je, na osnovu člana 57. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), obustavio postupak za ocjenu ustavnosti čl. 32. do 38, čl. 55, 79, 80. i 82. istog zakona, po inicijativi Udruženja građana „Savjest“ iz Banje Luke,  ocjenjujući pritom da nije potrebno donijeti odluku zbog toga što nisu otklonjene posljedice neustavnosti.

 Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporenih odredbi predmetnog zakona odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka. 

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, akademik prof. dr Snežana Savić. 

 

Broj: U-14/14                                                                        PREDSJEDNIK

29. april 2015. godine                                                         USTAVNOG SUDA

                                                                                              Džerard Selman

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>