Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka g) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. februara 2015. godine, d o n i o j e
R J E Š E Nj E
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 31. Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03, 68/07, 12/10 i 16/10).
O b r a z l o ž e nj e
Momčilo Aleksić iz Trna dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 31. Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/02, 77/02, 38/03 i 96/03). Davalac inicijative smatra da je član 31. Zakona, koji propisuje redoslijed naplate povjerilaca iz slobodne stečajne mase, diskriminatornog karaktera, jer omogućava da dugovi prema nekim povjeriocima ne budu u potpunosti ili uopšte izmireni. Bez preciziranja konkretno povrijeđenih članova Ustava Republike Srpske, Ustava Bosne i Hercegovine, te Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija), u inicijativi se predlaže da Sud utvrdi da osporeni član Zakona nije u saglasnosti sa ovim aktima, jer omogućava neravnopravan i diskriminišući tretman stečajnih povjerilaca.
U postupku pred ovim sudom utvrđeno je da, Rješenjem broj U-52/12 od 25. septembra 2013. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 86/13), Sud nije prihvatio inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti člana 31. Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03, 68/07, 12/10 i 16/10), a na osnovu ocjene da je isti saglasan Ustavu, te da ne vrijeđa prava zaštićena Konvencijom. Sud je ovakvo stanovište obrazložio time da ustavni princip jednakosti ne podrazumijeva jednakost u apsolutnom smislu već izjednačenost u pravima i slobodama onih građana koji se, sa aspekta udovoljavanja određenim istim kriterijumima, mogu svrstati u zajedničku kategoriju i koji se, pri tom, nalaze u istim pravnim situacijama, te da član 31. Zakona ne propisuje različit tretman jednakih adresata, jer se odnosi na povjerioce stečajnog dužnika koji se međusobno razlikuju po vrsti potraživanja pa su po tom osnovu i svrstani u isplatne redove.
S obzirom na izloženo Sud je, na osnovu člana 37. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio da ne prihvati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 31. Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03, 68/07, 12/10 i 16/10), jer je već odlučivao o istoj stvari.
Sud je, takođe, utvrdio da, shodno članu 115. Ustava Republike Srpske, nije u njegovoj nadležnosti da cijeni saglasnost zakona Republike Srpske sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Na osnovu izloženog je odlučeno kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-20/14 PREDSJEDNIK
24. februar 2015. godine USTAVNOG SUDA
Džerard Selman