Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 42. stav 1. i člana 60. stav 1. tačke a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. januara 2015. godine,     d o n i o  j e 

O D L U K U

Utvrđuje se da članovi 3, 4, 7. i 8. Odluke o utvrđivanju kriterijuma za izbor, imenovanja i razrješenja organa u javnim preduzećima i ustanovama čiji je osnivač Skupština Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 15/13) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, Zakonom o sistemu javnih službi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 68/07 i 109/12) i Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13). 

Utvrđuje se da članovi 5, 9. i 13. Odluke o utvrđivanju kriterijuma za izbor, imenovanja i razrješenja organa u javnim preduzećima i ustanovama čiji je osnivač Skupština Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 15/13) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, Zakonom o javnim preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/04 i 78/11) i Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13).

Utvrđuje sa da član 17. Odluke o utvrđivanju kriterijuma za izbor, imenovanja i razrješenja organa u javnim preduzećima i ustanovama čiji je osnivač Skupština Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 15/13) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, Zakonom o sistemu javnih službi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 68/07 i 109/12), Zakonom o javnim preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/04 i 78/11) i Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13).

O b r a z l o ž e nj e

            Politička organizacija Srpska radikalna stranka „Dr Vojislav Šešelj“, zastupana po predsjedniku mr Mirku Blagojeviću, podnijela je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti članova 7, 8. i 9. Odluke o utvrđivanju kriterijuma za izbor, imenovanja i razrješenja organa u javnim preduzećima i ustanovama čiji je osnivač Skupština Grada Bijeljina, broj: 01-022-69/13 od 12. juna 2013. godine („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 15/13). Obrazlaže se da je motiv podnošenja prijedloga politički uslovljeno razrješenje dva direktora koji su članovi Srpske radikalne stranke „Dr Vojislav Šešelj“. Osporena odluka propisuje kriterijume za razrješenje koji narušavaju pravnu sigurnost izabranih organa, jer dozvoljavaju proizvoljnost pri odlučivanju o razrješenjima. S obzirom na navedeno, ističe se da su članovi  7, 8. i 9. predmetne odluke u suprotnosti sa članom 39. Ustava Republike Srpske, članom 125. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07), članom 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i, kako se navodi, drugim propisima.

U odgovoru koji je Sudu dostavila Skupština Grada Bijeljina navodi se da je donoseći osporenu odluku Skupština propisala, između ostalog, razloge za razrješenja imenovanih lica, odnosno organa, što je bilo neophodno budući da Zakon o sistemu javnih službi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 68/07 i 109/12) ne precizira ove kriterijume. Nadalje se ističe da su neosnovani navodi predlagača kojima se ukazuje na neusklađenost osporene odluke sa Zakonom o radu budući da ovaj zakon nije relevantan za imenovanja, odnosno razrješenja direktora javne ustanove, jer se ista odvijaju u skladu sa Zakonom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 41/03)  i Zakonom o sistemu javnih službi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 68/07 i 109/12). Sudu je, u prilogu odgovora, proslijeđeno mišljenje Ministarstva uprave i lokalne samouprave upućeno Skupštini Grada Bijeljina, u kome je izraženo stanovište da bi javna ustanova trebalo da statutom propiše razloge za razrješenje imenovanih lica, zbog čega je Skupština, kako je u odgovoru pojašnjeno, članom 17. osporene Odluke, javne ustanove, odnosno javna preduzeća, obavezala da sa Odlukom usaglase statute i druge opšte akte.

 Odluka o utvrđivanju kriterijuma za izbor, imenovanja i razrješenja organa u javnim preduzećima i ustanovama čiji je osnivač Skupština Grada Bijeljina broj: 01-022-69/13 („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 15/13) donesena je na sjednici Skupštine Grada Bijeljina održanoj 12. juna 2013, na osnovu člana 6. stav 1. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 41/03), člana 16. stav 1. i člana 18. stav 2. Zakona o sistemu javnih službi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 68/07 i 109/12), člana 5. stav 1. tačka đ) Zakona o javnim preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/04 i 78/11) i člana 38. stav 2. tačka b) Statuta Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 8/13).

Osporeni član 7. Odluke, propisuje sljedeće kriterijume za razrješenje direktora u Javnim ustanovama: 

- istek mandata na koji su imenovani,

- neusvajanje Izvještaja o radu Javne ustanove i Programa rada od strane Skupštine Grada,

- poslovanje pravnog subjekta sa finansijskim gubitkom.

Osporeni član 8. Odluke propisuje kriterijume za razrješenje članova upravnog odbora u Javnim ustanovama i to:

- istek mandata na koji su imenovani,

- neusvajanje Izvještaja o radu Javne ustanove i Programa rada od strane Skupštine Grada,

- poslovanje pravnog subjekta sa finansijskim gubitkom,

- neopravdani izostanak sa uzastopno 3 sjednice,

- ostavka većine članova upravnog odbora,

- neredovno održavanje sjednica upravnog odbora.

Osporeni član 9. Odluke propisuje kriterijume za razrješenje članova nadzornog odbora u Javnim preduzećima i to:

- istek mandata na koji su imenovani,

- neusvajanje Izvještaja o radu Javnog preduzeća i Programa rada od strane Skupštine Grada,

- poslovanje pravnog subjekta sa finansijskim gubitkom,

- ostavka većine članova nadzornog odbora,

- neopravdani izostanak sa uzastopno 3 sjednice,

- neredovno održavanje sjednica nadzornog odbora.

Razmatrajući osporeni akt, Sud je odlučio da, u skladu da članom 42. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), proširi ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke i na: članove 3. i 4. u kojima su propisani kriterijumi za imenovanje direktora i članova upravnih odbora u javnim ustanovama, član 5. koji propisuje kriterijume za imenovanje članova nadzornih odbora u javnim preduzećima, član 13. koji reguliše da članove nadzornog odbora u Javnom preduzeću, na osnovu prethodno provedenog postupka javne konkurencije, imenuje Skupština Grada, te da ih razrješava u slučajevima propisanim ovom odlukom, kao i na član 17. Odluke kojim je propisano da će javne ustanove, odnosno javna preduzeća, izvršiti usklađivanje svojih statuta i drugih opštih akata sa odredbama ove odluke. 

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba Odluke, Sud je imao u vidu da je članom 39. Ustava utvrđeno da svako ima pravo na rad i slobodu rada, da je prinudni rad zabranjen, te da je svako slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i da mu je pod jednakim uslovima dostupno radno mjesto i funkcija, dok zaposlenima može prestati radni odnos protivno njihovoj volji na način i pod uslovima koji su utvrđeni zakonom i kolektivnim ugovorom, kao i da svako po osnovu rada ima pravo na zaradu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. Nadalje, Sud je uzeo u obzir tačke 11. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava Republike Srpske, prema kojim Republika uređuje i obezbjeđuje sistem javnih službi i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom, te član 102. stav 1. tačka 6) Ustava kojim je utvrđeno da opština, između ostalog, preko svojih organa, u skladu sa zakonom, izvršava zakone, druge propise i opšte akte Republike čije izvršavanje je povjereno opštini, kao i član 108. stav 2. Ustava u skladu sa kojim  propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.   

Sud je, nadalje, uzeo u obzir da je Zakonom o sistemu javnih službi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 68/07 i 109/12),  propisano: da se pitanja regulisana ovim zakonom mogu zakonom kojim se uređuje obavljanje određene djelatnosti kao javne službe, urediti i na drugi način (član 1. stav 2); da se javnom službom, u smislu ovog zakona, smatraju ustanove, javna preduzeća i drugi oblici organizovanja utvrđeni zakonom, koji obavljaju djelatnosti od opšteg interesa kojim se obezbjeđuje ostvarivanje prava i dužnosti fizičkih i pravnih lica, kao i ostvarivanje drugog zakonom utvrđenog interesa (član 2. stav 1); da ustanove, javna preduzeća ili druge oblike javne službe, iz čl. 3. i 4. ovog zakona mogu osnovati Republika Srpska (u daljem tekstu: Republika), jedinica lokalne samouprave i druga domaća i strana pravna i fizička lica (član 5); da se na osnivanje, organizaciju i rad ustanova, primjenjuju propisi koji se odnose na javna preduzeća, ako zakonom nije drugačije određeno (član 11); da su organi ustanove upravni odbor i direktor, ako zakonom nije drugačije određeno (član15); da upravni odbor ustanove imenuje i razrješava osnivač (član 16. stav 1), da upravni odbor ustanove čiji je osnivač ili suosnivač jedinica lokalne samouprave imenuje i razrješava skupština opštine, odnosno skupština grada, na prijedlog načelnika opštine, odnosno gradonačelnika nakon sprovedenog postupka javne konkurencije (član 15. stav 6); da upravni odbor donosi statut ustanove (član 17. stav 1); da direktora ustanove imenuje i razrješava osnivač, na period od četiri godine i uz prethodno sproveden postupak javne konkurencije, kao i da direktora ustanove čiji je osnivač ili suosnivač jedinica lokalne samouprave imenuje skupština opštine, odnosno skupština grada, te da se opšti i posebni uslovi za imenovanje direktora ustanove utvrđuju statutom ustanove, u skladu sa zakonom (član 18. stavovi 2, 3a i 4); da osnivač daje saglasnost na statut ustanove, te da ako je osnivač ili suosnivač ustanove jedinica lokalne samouprave, saglasnost na, između ostalog, statut ustanove daje načelnik opštine, odnosno gradonačelnik, a skupština opštine, odnosno grada daje saglasnost na godišnji program rada i finansijski plan ustanove i razmatra i usvaja godišnji izvještaj o poslovanju i godišnji obračun ustanove (član 19. stav 1. tačka 2. i stav 3), a da nadzor nad zakonitošću rada ustanove vrši nadležno ministarstvo (član 20. stav 1).

Pored navedenog Sud je imao u vidu da je Zakonom o javnim preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/04 i 78/11) propisano: da je javno preduzeće, u smislu ovog zakona, pravno lice koje je upisano u sudski registar kao privredno društvo u formi akcionarskog društva ili društva sa ograničenom odgovornošću, radi obavljanja djelatnosti od opšteg interesa i u čijem osnovnom kapitalu Republika Srpska ili jedinica lokalne samouprave direktno ili indirektno ima većinsko vlasništvo (član 2. stav 1); da su organi preduzeća skupština, nadzorni odbor i uprava (menadžment) (član 4); da je skupština, između ostalog, nadležna da donosi statut i imenuje i razrješava nadzorni odbor (član 5. tač. a) i đ); da prilikom nominovanja kandidata za izbor članova nadzornog odbora, organ nadležan za izbor postupa u skladu sa Zakonom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima (član 6). 

Zakonom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 41/03) propisano je da odgovorni javni službenik ima konačnu odgovornost da obezbijedi da se sva imenovanja izvrše u skladu sa odredbama ovog Zakona kao i da obezbijedi da se nijedno konačno imenovanje u regulisane organe ne izvrši ukoliko nisu primijenjene odredbe ovog Zakona (član 6. stav 1), te da će se ovaj zakon čitati zajedno sa i kao dopuna postojećim zakonima, pravilima i propisima Republike Srpske odnosno Bosne i Hercegovine, i osim ako ti zakoni, pravila i propisi nisu u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona, te se njime ne mijenja lice ili organ (uključujući svakog ministra u vladi, vladu, drugog zvaničnika ili organ, ili Narodnu skupštinu Republike Srpske) koji je ovlašćen za konačno imenovanje lica u regulisani organ prema postojećim zakonima, pravilima, uredbama odnosno propisima (član 18).

Sud je, isto tako, uzeo u obzir da je članom 30. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13) propisano da je Skupština opštine organ odlučivanja i kreiranja politike opštine, te da su istim članom regulisane i najvažnije nadležnosti Skupštine, među kojima je i ovlašćenje iz alineje 27. koje se odnosi na pravo Skupšine opštine da imenuje i razrješava direktora i upravni odbor ustanove čiji je osnivač ili suosnivač opština, u skladu sa zakonom, te da je u članu 60. Zakona normirano da se, ako nije drugačije propisano zakonom, odredbe ovog zakona koje se odnose na opštine primjenjuju i na grad.

Pored toga, Sud je imao u vidu i da je članom 112. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03, 20/07), a što odgovara članu 125. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07 – prečišćeni tekst), regulisano da ugovor o radu prestaje da važi smrću radnika, sporazumom poslodavca i radnika, otkazom ugovora od strane poslodavca ili radnika, kad radnik navrši 40 godina penzijskog staža ili 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja, sa danom dostavljanja poslodavcu pravosnažnog rješenja o potpunom gubitku radne sposobnosti radnika, istekom roka važenja ugovora o radu na određeno vrijeme, ako radnik bude osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora ili na mjeru bezbjednosti, vaspitnu ili zaštitnu mjeru u trajanju duže od tri mjeseca – sa danom početka izvršenja kazne, odnosno mjere, ako zbog izvršenja mjere radnik mora odsustvovati s rada, na osnovu odluke nadležnog suda koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa radnika – sa danom utvrđenim sudskom odlukom, te sa danom prestanka rada poslodavca, odnosno sa danom početka primjene privremene mjere zabrane rada poslodavcu izrečene od strane nadležnog suda na period duži od tri mjeseca.

Polazeći od navedenog Sud je utvrdio da je Skupština Grada Bijeljina propisujući na način kao odredbama članova 3, 4, 5, 7, 8, 9, 13. i 17. osporene odluke, izašla iz okvira svojih nadležnosti, jer osporeno normiranje nije imalo uporište u zakonskim odredbama. Prilikom ove ocjene Sud je stao na stanovište da, iako Zakon o sistemu javnih službi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 68/07 i 109/12) i Zakon o javnim preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/04 i 78/11) ne sadrže odredbe koje eksplicitno propisuju kriterijume za imenovanje, odnosno razrješenje organa javnih ustanova, odnosno javnih preduzeća, to ne znači da je propisivanje ovih kriterijuma aktima skupštine grada legalno i legitimno. Iz odredaba člana 1. stav 2. kao i člana 2. stav 1. Zakona o sistemu javnih službi kojima se načelno normira segment javnih službi, ali i člana 18. stav 4. istog zakona, kojim se definiše statutarni način regulisanja opštih i posebnih kriterijuma za imenovanje direktora javnih ustanova, proizlazi namjera zakonodavca da obezbijedi fleksibilnost u normiranju, kao i da omogući određenu samostalnost organima, između ostalog, i u domenu propisivanja relevantnih kriterijuma. Ova samostalnost je, međutim, ograničena i podložna reviziji osnivača, odnosno nadležnog ministarstva, a shodno citiranim odredbama članova 19. i 20. ovog zakona. Imajući u vidu da odredba člana 18. stav 4. Zakona jasno reguliše obligatorno uređenje opštih i posebnih uslova za imenovanje direktora javnih ustanova, statutom ovih ustanova, to je, po ocjeni Suda, normiranjem kao članom 3. Odluke, Skupština Grada Bijeljina prekoračila svoje nadležnosti iz člana 30. Zakona o lokalnoj samoupravi.

Nadalje, mada Zakon o sistemu javnih službi ne precizira akt kojim bi trebalo regulisati kriterijume za razrješenje direktora, odnosno za imenovanje i razrješenje članova upravnih odbora javnih ustanova, niti, pak, definiše same kriterijume, Sud je ocijenio da je Skupština Grada Bijeljina, sa aspekta obaveze lokalne samouprave da provodi zakone, morala osigurati da materija imenovanja i razrješenja organa ustanova, tj. direktora i upravnog odbora, bude integralno regulisana, umjesto da pretenduje da ovu oblast paralelno i uprkos zakonu samostalno reguliše. U službi vladavine prava nužno je osigurati dostupnost i pouzdanost propisa, što podrazumijeva izbjegavanje disperzije istovrsne regulative u različite akte, odnosno statute ustanova i akte Skupštine, kao što je slučaj u konkretnoj ustavnopravnoj stvari. Skupština jedinice lokalne samouprave nije ovlašćena da, u slučaju pretpostavljene pravne praznine, samostalno tumači zakon, te ne može na osnovu proizvoljnog tumačenja ni popunjavati navodnu pravnu prazninu. Stoga je, po ocjeni Suda, propisujući na način kao u članovima 4, 7, i 8. Odluke, Skupština Grada Bijeljina, takođe, prekoračila okvir svojih ovlašćenja.

Isto tako, u skladu sa članom 5. tačka đ) Zakona o javnim preduzećima, zakonodavac je ovlašćenje da imenuje, odnosno razrješava nadzorni odbor javnog preduzeća povjerio skupštini preduzeća, koja je obavezna da prilikom nominovanja kandidata za izbor postupa u skladu sa Zakonom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske. Stoga, prema ocjeni Suda, propisivanje iz članova 5,  9. i 13. osporene odluke predstavlja, neovlašćeno, neposredno miješanje skupštine jedinice lokalne samouprave u nadležnosti organa javnog preduzeća.

Pored ovoga, u skladu sa članom 17. stav 1. Zakona o sistemu javnih službi upravni odbor javne ustanove donosi njen statut, a osnivač odnosno gradonačelnik, u slučaju iz člana 19. stav 3. ovog zakona, daje saglasnost na isti, dok je, shodno članu 5. tačka a) Zakona o javnim preduzećima, za donošenje statuta preduzeća nadležna skupština preduzeća, koja, u ovom dijelu, postupa po prijedlogu nadzornog odbora (član 7. tačka v). Imajući u vidu relevantno zakonodavstvo jasno je da Zakon o sistemu javnih službi kao i Zakon o javnim preduzećima povjeravaju nadležnost za donošenje statuta javnih ustanova i preduzeća, ovim ustanovama, odnosno preduzećima. Organu osnivača javne ustanove je, kroz mogućnost davanja ili uskraćivanja saglasnosti na doneseni statut, data, naknadna, kontrolna uloga kojom može uticati na donošenje akata i poslovanje javne ustanove. Stoga je, prema ocjeni Suda, Skupština Grada Bijeljina izašla iz okvira svojih nadležnosti, jer je, članom 17. Odluke, obavezala javne ustanove i preduzeća na usaglašavanje statuta sa Odlukom, čime je prejudicirala njihovu obaveznu sadržinu.

S obzirom na izloženo Sud je ocijenio da odredba člana 3. Odluke nije u saglasnosti sa članom 18. stav 4. Zakona o sistemu javnih službi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 68/07 i 109/12), dok odredbe članova 4, 7. i 8. iste, suprotno članu 102. stav 1. tačka 6) Ustava, nisu u funkciji provođenja ovog zakona. Nadalje, članovi 5, 9. i 13. Odluke, po ocjeni Suda, nisu u saglasnosti sa članom 5. tačka đ) Zakona o javnim preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/04 i 78/11), dok je član 17. Odluke u suprotnosti sa članom 17. stav 1. Zakona o sistemu javnih službi i članom 5. tačka a) Zakona o javnim preduzećima. S obzirom na utvrđenu nesaglasnost navedenih odredaba Odluke sa relevantnim zakonima, a koja je posljedica prekoračenja ovlašćenja Skupštine Grada Bijeljina propisanih članom 30. Zakona o lokalnoj samoupravi, Sud je utvrdio povredu načela zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava.

Nadalje, uzimajući u obzir ranije utvrđene razloge neustavnosti i nezakonitosti predmetnih odredaba Odluke, Sud je ocijenio da za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari nije od značaja razmatranje navoda predlagača o neusaglašenosti osporenih odredaba sa članom 125. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07 – prečišćeni tekst), koji odgovara članu 112. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03, 20/07), te povredi člana 39. Ustava, a u vezi sa članom 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Isto tako, s obzirom na nadležnosti iz člana 115. Ustava, Sud nije razmatrao navode koji se odnose na konkretna razrješenja proistekla iz primjene osporenih odredaba Odluke, jer su u pitanju pojedinačni akti koji se iscrpljuju primjenom, i koji se odnose na individualno određena lica i pojedinačne situacije.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

 

Broj: U-10/14                                                                                                PREDSJEDNIK

28. januar 2015. godine                                                                            USTAVNOG SUDA

                                                                                                                      Džerard Selman

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>