Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

 Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačke a) i g), člana 60. stav 1. tačka d) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 26. juna 2014. godine, donio je

 

O D L U K U

 

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 41. tačka a), člana 101. stav 1. tačka ž) i člana 102. stav 3, u dijelu kojim upućuje na prekršaj predviđen u članu 102. stav 1. tačka o)  Zakona o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/08 i 60/13).

 

Odbacuje se prijedlog za ocjenu ustavnosti člana 39. stav 3. i člana 72. Zakona o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/08 i 60/13).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Udruženje privatnih šumovlasnika „Naša šuma“ iz Čelinca je dana 18. septembra 2013. godine podnijelo Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 39. stav 3. Zakona o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/08 i 60/13). U prijedlogu se ističe da osporena zakonska odredba omogućava monopolski položaj Javnom preduzeću šumarstva „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac i to, naročito, prilikom preduzimanja stručno-tehničkih poslova. Dalje se navodi da su privatni vlasnici šuma, u čije ime ugovor sa vršiocem stručno-tehničkih poslova sklapa Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, u neravnopravnom položaju u odnosu na Republiku kao vlasnika koja ovakav ugovor zaključuje samostalno. Predlagač smatra da su time privatni vlasnici šuma ograničeni u korišćenju svoje imovine. U prijedlogu se ističe da osporena odredba nije u saglasnosti sa članom 4. Zakona o preduzećima, te članom 1. stav 1. tačka c) Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, a brojevi službenih glasila u kojim su ovi zakoni objavljeni nisu navedeni. S obzirom na izloženo, predlaže se da Sud utvrdi da član 39. stav 3. Zakona o šumama nije u saglasnosti sa članovima 52. stav 2, 53, 54. i 56. stav 1. Ustava kao i sa članom 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te sa članom 1. Protokola 1 uz Konvenciju.

 

Cvijetin Blagojević iz Paklenice dao je, 24. oktobra 2013. godine, Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 41. tačka a), člana 72, člana 101. stav 1. tačka ž) i člana 102. stav 3. Zakona o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/08). Iz navoda inicijative proističe da se osporavanje člana 102. stav 3. odnosi na dio norme kojim se upućuje na prekršaj predviđen stavom 1. tačka o) ovog člana. U inicijativi se iznosi stanovište da se osporenim odredbama vlasnik šume ograničava u raspolaganju i upravljanju ovom imovinom, te se izražava nezadovoljstvo načinom organizovanja i upravljanja finansijskim sredstvima Fonda za unapređenje šuma. Predlaže se da Sud utvrdi da osporene odredbe Zakona nisu u skladu sa članom 48. stav 1. i članom 60. Ustava.

 

Sud je, saglasno članu 9. stavovi 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12 i 29/13), rješenjem broj U-63/13 od 27. novembra 2013. godine, odlučio da spoji postupke po prijedlogu broj U-63/13 i inicijativi broj U-74/13, te da u ovim ustanopravnim stvarima provede jedinstven postupak pod brojem U-63/13.

 

U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske se ističe da je usvajajući Zakon o šumama zakonodavac imao namjeru da na sveobuhvatan i sistemski način uredi oblast od opšteg interesa, vodeći računa, pritom, o međunarodnim standardima u oblasti šumarstva. Ističu da su kaznene odredbe sadržane u odredbama članova 101. i 102. Zakona u funkciji ostvarenja ciljeva Zakona, te da su u skladu sa članovima 48. i 60. Ustava, kao i da je Sud, rješavajući u predmetu U-69/11, ocijenio da su, između ostalog, i članovi 39. i 72. Zakona u skladu Ustavom. U odgovoru se navodi da podnosioci prijedloga na neadekvatan način tumače članove 48, 49. te 52. Ustava, te se ističe pravo zakonodavca da cijeni postojanje društvenih okolnosti koje opravdavaju propisivanje ograničenja u korišćenju šuma, smatrajući da upravo osporavane zakonske odredbe omogućavaju dosljednu primjenu člana 60. Ustava.

 

Osporenim članom 39. stav 3. Zakona o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/08 i 60/13) propisano je da je izvršilac stručno-tehničkih poslova u šumama u privatnoj svojini Javno preduzeće šumarstva, dok je u osporenom članu 41. tačka a) utvrđeno da se, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno, zabranjuje svaka sječa koja nije u skladu sa planskim dokumentima u šumarstvu. Kaznenim odredbama Zakona određeno je da će se novčanom kaznom od 5000 do 15 000 KM kazniti za prekršaj preduzeće ili drugo pravno lice ako vrši zabranjene radnje propisane članom 41. Zakona (član 101. stav 1. tačka (ž)). Članom 102. stav 3. Zakona je između ostalog propisano da će se novčanom kaznom od 300 do 900 KM kazniti fizičko lice za prekršaj predviđen u stavu 1. tačka o) ovog člana, koji prekršaj čini vršenjem prometa sortimenata iz šuma suprotno odredbama člana 72. ovog zakona. Osporenim članom 72. Zakona zabranjeno je drvo i drvne sortimente proizvedene u šumi voziti od panja i transportovati dok se ne žigošu i obrojče (stav 1), kao i da prije stavljanja u promet drvo mora biti žigosano, obrojčeno i snabdjeveno otpremnim iskazom koji sadrži: zapreminu i vrstu sortimenta po vrstama drveta, kvalitetne klase, način obilježavanja, mjesto i datum otpreme i rokove važenja, te način prevoza i mjesto otpreme (stav 2), da se posječeno drvo žigoše u šumi na mjestu izrade drvnih sortimenata, a da se otpremnim iskazom i postojanjem žiga i broja na drvetu dokazuje porijeklo drveta, a drvo zatečeno u prometu bez dokaza o porijeklu smatra se bespravno posječenim (stavovi 3. i 4). Pored navedenog, ovom odredbom Zakona propisano je i da nadležni inspekcijski organ kao i ovlašćeno lice korisnika šuma i šumskog zemljišta u svojini Republike ima pravo da oduzme drvo ako je stavljeno u promet suprotno odredbi iz stavova 1, 2. i 4. ovog člana (stav 5). Dalje je propisana obaveza vršiocu prometa, ako posječeno drvo ponovo stavlja u promet, da uz dokaze o porijeklu iz stava 4. ovog člana izda svoju otpremnicu u skladu sa propisima koji uređuju oblast prometa robe (stav 6), kao i da nadzor nad prometom drveta obavljaju ovlašćena lica korisnika šuma i šumskog zemljišta u svojini Republike, čuvari šuma, inspekcija za šumarstvo i lovstvo i tržišna inspekcija (stav 7.). Uz to, ovom odredbom Zakona, u stavu 8. je propisano da žigosanje posječenog drveta i izdavanje otpremnog iskaza vrše lica koje je ovlastio korisnik šuma i šumskog zemljišta u svojini Republike, a žigosanje posječenog drveta i izdavanje otpremnog iskaza za drvo iz šuma u privatnoj svojini vrši ovlašćeni predstavnik izvršioca stručno-tehničkih poslova, dok je u stavu 9. propisano da žigosanje posječenog drveta i izdavanje otpremnog iskaza za drvo koje potiče sa površina koje se u smislu odredaba ovog zakona ne smatraju šumama vrši izvršilac stručno-tehničkih poslova. Prema stavu 10. ovog člana Zakona, ministar donosi bliži propis o obliku i sadržaju šumskog žiga, evidentiranju, načinu registrovanja i čuvanja, obrascu otpremnog iskaza, obrascu otpremnice, uslovima, načinu i roku žigosanja i obrojčavanja po kvalitetnim klasama posječenog drveta.

U skladu sa članom 48. stav 1. Ustava, njime zajemčena prava i slobode ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Odredbom člana 49. Ustava je utvrđeno da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim ako je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih sloboda, prava i obaveza utvrđuju zakonom, kao i da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje. Članom 59. Ustava utvrđeno je, između ostalog, da se zakonom uređuje zaštita, korišćenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta, dok je, članom 60. Ustava utvrđeno da fizička i pravna lica ostvaruju svojinska prava na nepokretnosti prema njihovoj namjeni, u skladu sa zakonom, te da se jemči svojina na poljoprivrednom zemljištu, a na šumama i šumskom zemljištu u zakonom utvrđenim granicama. Isto tako, tačkama 6. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno je da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, kao i druge odnose od interesa za Republiku.

 

Sud je, isto tako, imao u vidu da se Zakonom o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/08 i 60/13) uređuje politika i planiranje, upravljanje i gazdovanje šumama i šumskim zemljištem, zaštita šuma, finansiranje i vrijednost šuma, katastar šuma i šumskog zemljišta i informacioni sistem u šumarstvu, imovinskopravni odnosi, kao i druga pitanja od značaja za šumu i šumsko zemljište radi unapređivanja i održivog korišćenja šuma i šumskog zemljišta i razvoja šuma, te istovremeno određuje da se odredbe ovog zakona primjenjuju  na sve šume i šumsko zemljište, bez obzira na oblik svojine (član 1). Prema članu 2. ovog zakona, šume i šumsko zemljište su prirodna dobra od opšteg interesa i uživaju posebnu zaštitu Republike Srpske, dok se pravo korišćenja šuma i šumskog zemljišta može ograničiti kada je to u opštem interesu. Odredbom člana 3. stav 1. Zakona propisano je da su šume i šumsko zemljište na teritoriji Republike u svojini Republike i drugih pravnih i fizičkih lica, a da šumama i šumskim zemljištem u svojini Republike upravlja i gazduje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (član 4. stav 1). Pored toga, odredbom člana 5. stav 1. ovog zakona je propisano da su djelatnosti od opšteg interesa proučavanje kroz istraživanje, uzgoj, zaštita, planiranje, gazdovanje, održavanje i unapređivanje, dok je stavom 2. ovog člana propisano da se  navedeni opšti interes ostvaruje: očuvanjem i unapređivanjem postojećih šuma i povećanjem površina pod šumama (tačka a), zaštitom šuma i šumskih zemljišta (tačka b), očuvanjem i unapređivanjem opštekorisnih funkcija šuma (tačka c), povećanjem doprinosa sektora šumarstva ukupnom društveno-ekonomskom razvoju Republike, optimalnom proizvodnjom drveta i nedrvnih proizvoda i drugih vrijednosti šuma (tačka g), izradom strateških dokumenata i planova za područje Republike (tačka d), očuvanjem vlasništva nad postojećim šumama u svojini Republike (tačka đ), unapređivanjem i održavanjem površina šuma privatnoj svojini (tačka e), osnivanjem javnog preduzeća u skladu sa zakonom koji uređuje oblast javnih preduzeća (tačka ž), izgradnjom i održavanjem šumskih puteva (tačka z), proučavanjem šumskih ekosistema, njihovih komponenti i odnosa prema faktorima nastanka i razvoja (tačka i), nadzor nad primjenom propisa u oblasti šumarstva (tačka j), obezbjeđenjem sredstava za zaštitu i unapređenje šuma (tačka k), očuvanjem i razvojem genofonda šuma (tačka l), pružanje usluga šumarske struke u odnosu na polufunkcionalni koncept korišćenja ukupnih potencijala šuma (tačka lj), stalnim praćenjem stanja šuma (tačka m) i izvršavanjem i drugih poslova u skladu sa odredbama ovog zakona i podzakonskih propisa donesenih na osnovu njega (tačka n). Prema članu 6. Zakona, funkcije šuma mogu biti: privredna (ekonomska) koja podrazumijeva proizvodnju drveta i drugih šumskih proizvoda, uključujući i lovnu divljač, radi ostvarivanja prihoda i opštekorisna funkcija, u koje spadaju ekološke funkcije, koje podrazumijevaju očuvanje biodiverziteta i zaštitu zemljišta, voda i klime, uključujući i pozitivnu ulogu u vezivanju ugljenika iz atmosfere, odnosno proizvodnji kiseonika, te socijalne, koje podrazumijevaju rekreaciju, turizam, estetsku ulogu šuma, povoljan uticaj na zdravlje ljudi, obrazovanje, istraživanje, odbranu zemlje i zaštitu građevina i infrastrukture. Sud je uzeo u obzir da je članom 16. Zakona propisano da se za potrebe upravljanja i gazdovanja šumama izrađuju  sljedeći planski dokumenti: a) šumskoprivredna osnova, b) dugoročni program gazdovanja područjem krša, v) investicioni program gazdovanja industrijskim i drugim šumskim plantažama, g) izvođački projekat gazdovanja šumama i d) program korišćenja ostalih šumskih proizvoda, kao i da se planski dokumenti iz stava 1. tačke a), b) i v) ovog člana trajno čuvaju. Sud je, isto tako, uzeo u obzir da u skladu sa članom 39. stav 4. Zakona, ugovor o obavljanju stručno-tehničkih poslova u šumama u privatnoj svojini, sa izvršiocem ovih poslova, sklapa Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

 

Nadalje, Sud je imao u vidu da je Zakonom o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11) propisano da prekršaji predstavljaju kršenje javnog poretka ili propisa o ekonomskom i finansijskom poslovanju utvrđena zakonom ili drugim propisom, za koje su određena obilježja i za koje su propisane sankcije (član 1. stav 1).

 

Uzimajući u obzir Ustavom utvrđene nadležnosti Republike, kao i karakter i prirodu odredaba Zakona, Sud je ocijenio da je zakonodavac postupao u granicama svojih ovlašćenja propisujući na način kao u članu 41. tačka a), članu 101. stav 1. tačka ž) i članu 102. stav 3, u dijelu kojim ova norma upućuje na prekršaj predviđen članom 102. stav 1. tačka o), Zakona o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/08 i 60/13). Odredbom člana 60. Ustava se utvrđuje da, između ostalog i šume i šumsko zemljište, podliježu posebnom stvarnopravnom režimu, koji kao takav ima prednost u odnosu na opšte principe stvarnopravnog uređenja.  Rješenjem broj U-69/11 od 27.12.2012. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 6/13), ovaj sud je ocijenio da su Ustav i Zakon o šumama odredili šume i šumsko zemljište, nezavisno od toga ko je titular prava vlasništva na njima, kao dobra od opšteg interesa za Republiku koja imaju njenu posebnu zaštitu i koja se štite na način propisan Zakonom o šumama, iz čega proizlazi da se dobra od opšteg interesa mogu iskorišćavati samo pod uslovima i na način propisan odredbama Zakona o šumama. Održivo gazdovanje šumama, kako u državnom tako i u privatnom vlasništvu, a imajući u vidu ekološki, ekonomski, socijalni i kulturni značaj šuma, u funkciji je razvoja društva uopšte, te je nužno da provođenje aktivnosti i u privatnim šumama bude podvrgnuto kontroli organa vlasti. U cilju ostvarivanja društveno odgovorne prakse u gazdovanju šumama, zakonodavac je, cijeneći odnos društvenog i privatnog interesa, a rukovodeći se razlozima cjelishodnosti, ograničio aktivnosti u privatnim šumama, između ostalog, i na način da je sječu šume, na način propisan odredbom osporenog člana 41. tačka a), podredio planiranju. Zakonsko uređenje ove oblasti, kao i definisanje institucionalnih i finansijskih okvira održivog gazdovanja, nužno je u sprečavanju pretjeranog iskorištavanja šuma što je, dugoročno, u interesu i privatnih vlasnika šuma, te oni ne snose nesrazmjeran teret. Sud je ocijenio da u skladu sa članom 115. Ustava, nije u nadležnosti Suda da cijeni da li je normiranje kojim se aktivnosti u privatnim šumama podređuju opštem interesu, na način kako je to između ostalog propisano i osporenim članom 41. tačka a) Zakona o šumama, ujedno i najcjelishodnije rješenje.

 

S obzirom na to da gazdovanje i iskorišćavanje šuma podliježe nadzoru javne vlasti, to je, posljedično, svako postupanje suprotno propisanim ograničenjima podvrgnuto prekršajnoj odgovornosti. Imajući u vidu širi društveni kontekst, zakonodavac je prepoznao određena ponašanja kao društveno neprihvatljiva, kvalifikujući ih kao prekršaje, te je, rukovodeći se razlozima cjelishodnosti, propisao raspon u kojem ih je moguće sankcionisati individualno određenom kaznom. Zakonodavac se kretao u okviru svojih ovlašćenja kada je, između ostalog, i osporenim članom 101. stav 1. tačka ž) i članom 102. stav 3, u dijelu kojim se upućuje na prekršaj predviđen stavom 1. tačka o) ovog člana, propisao da određena ponašanja predstavljaju povredu javnog poretka, kao i kada je ovakva ponašanja sankcionisao novčanom kaznom. Sud je utvrdio da, u skladu sa članom 115. Ustava, nije u njegovoj nadležnosti da cijeni opravdanost procjene zakonodavca prema kojoj su određena ponašanja društveno neprihvatljiva, te podliježu prekršajnoj odgovornosti, niti da cijeni da li je raspon kazne, u okviru koga je moguće izreći kaznu za pojedinačan prekršaj, propisan na optimalan način.

 

Nadalje, rješenjem broj U-69/11 od 27. decembra 2012. godine, Sud nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, između ostalog, članova 39. i 72. Zakona o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/08), na temelju utvrđivanja da su isti saglasni Ustavu, jer se normiranjem kao u ovim odredbama Zakona o šumama ne ograničava niti oduzima pravo svojine, već se samo uređuje pitanje korišćenja šuma i šumskog zemljišta u cilju očuvanja i unapređenja korišćenja šuma kao dobra od opšteg interesa. Sud je uzeo u obzir da je, naknadno, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 60/13) odredba člana 39. stav 4. izmijenjena, te je ocijenio da ova izmjena nije predmet ustavnopravne kontrole u konkretnoj pravnoj stvari, niti je od značaja za konačno odlučivanje. Stoga je, imajući u vidu da je rješenjem ovog suda broj U-69/11 od 27. decembra 2012. godine, odlučeno, između ostalog, i o ustavnosti osporenog člana 39. stav 3. i osporenog člana 72. Zakona, Sud odbacio prijedlog, u ovom dijelu, budući da je već odlučivao o istoj stvari.

 

U vezi sa zahtjevom kojim se predlaže ocjena saglasnosti osporenog člana 39. stav 3. Zakona o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/08 i 60/13) sa članom 4. Zakona o preduzećima, te članom 1. stav 1. tačka c) Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, Sud je ocijenio da, saglasno članu 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje o međusobnoj usaglašenosti zakona.  

 

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

         

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić. 

 

 

 

         Broj: U-63/13                                                                                                                                                                              PREDSJEDNIK

         26. jun 2014. godine                                                                                                                                                                 USTAVNOG SUDA

                                                                                                                                                                                                                Džerard Selman

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>