Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 26. juna 2014. godine, d o n i o je
O D L U K U
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 78. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11 i 82/13).
O b r a z l o ž e nj e
Prijedlogom Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske pokrenut je pred Ustavnim sudom Republike Srpske postupak za utvrđivanje neustavnosti člana 78. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11). Iz sadržine prijedloga proizlazi da osporena odredba Zakona, koja sa pogibijom u vršenju vojne dužnosti u periodu od 17. avgusta 1990. godine do 19. juna 1996. godine izjednačava smrt koja je nastupila kao posljedica ranjavanja u vršenju tih dužnosti, kao i smrt zbog bolesti koja je uzročno-posljedično vezana za vršenje vojne dužnosti, dovodi u neravnopravan položaj porodice nestalih boraca u odnosu na porodice poginulih boraca. S tim u vezi predlagač ukazuje na odredbe Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 131/11 i 40/12) kojim je, kao okvirnim zakonom za oblast boračko-invalidske zaštite, data definicija porodice poginulog borca i koja se kao takva, prema njegovom mišljenju, mora primjenjivati i u drugim propisima, jer svako drugačije postupanje onemogućava porodice nestalih lica u ostvarivanju njihovih prava. Imajući u vidu da osporenom zakonskom odredbom nisu obuhvaćene porodice nestalih boraca i da one zbog toga ne mogu da ostvare pravo na porodičnu penziju, predlagač smatra da je na taj način povrijeđeno načelo ravnopravnosti građana iz člana 10. Ustava, te predlaže da Sud utvrdi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa Ustavom, kao i da iznese svoje prijedloge za izmjenu navedene zakonske odredbe.
U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske na navode predlagača ističe se, prije svega, da Ustavni sud na osnovu člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usaglašenost zakona uopšte, pa tako ni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju sa Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske. Pored toga, u odgovoru se osporava tvrdnja predlagača da osporeno zakonsko rješenje nije u saglasnosti sa članom 10. Ustava, i u vezi s tim ističe da je navedenim ustavnim načelom zagarantovana isključivo jednakost i ravnopravnost u realizaciji zakonom priznatih prava i obaveza i to za kategorije adresata koje se nalaze u istim ili sličnim pravnim situacijama. Pri tome, zakonodavac je, kako se navodi u odgovoru, ovlašćen da prava i obaveze određenih istovrsnih ili sličnih grupa reguliše na različit način ako se takvim postupanjem ispravljaju postojeće nejednakosti među njima ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi, a nije u nadležnosti Suda da cijeni cjelishodnost ovakvih rešenja.
Prema osporenom članu 78. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11 i 82/13) sa pogibijom u vršenju vojne dužnosti u periodu od 17. avgusta 1990. godine do 19. juna 1996. godine izjednačena je smrt koja je nastupila kao posljedica ranjavanja u vršenju tih dužnosti, kao i smrt zbog bolesti koja je uzročno-posljedično vezana za vršenje vojne dužnosti.
Ustavom Republike Srpske utvrđeno je: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), kao i da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je mijenjan član 68. Ustava).
Polazeći od navedenih ustavnih odredaba Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju utvrđeno je pravo na porodičnu penziju kao pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja koje se ostvaruje pod uslovima i na način utvrđen ovim zakonom, a stiče se u slučaju smrti osiguranika odnosno korisnika starosne i invalidske penzije. Zakonom je, takođe, propisano da pravo na porodičnu penziju mogu ostvariti članovi porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije, kao i da su članovi porodice umrlog osiguranika, pored ostalih i roditelji (otac i majka, očuh i maćeha, usvojilac) koje je osiguranik ili korisnik penzije izdržavao do svoje smrti. Propisujući uslove za ostvarivanje prava na porodičnu penziju roditelju lica iz člana 37. stav 1. ovog zakona (radi se o licu kojem se poseban staž računa u dvostrukom trajanju) koje je poginulo u vršenju vojne dužnosti u periodu od 17. avgusta 1990. godine do 19. juna 1996. godine, zakonodavac je, po ocjeni Suda, na osnovu i u okviru navedenog ustavnog ovlašćenja osporenom zakonskom odredbom, kojom je sa pogibijom u vršenju vojne dužnosti u periodu od 17. avgusta 1990. godine do 19. juna 1996. godine izjednačio smrt koja je nastupila kao posljedica ranjavanja u vršenju tih dužnosti, kao i smrt zbog bolesti koja je uzročno-posljedično vezana za vršenje vojne dužnosti, omogućio da i roditelji ovih lica ostvare pravo na porodičnu penziju. Utvrđivanje kruga lica koja mogu ostvariti pravo na porodičnu penziju i uslova koji moraju biti ispunjeni kako na strani umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije, tako i na strani članova porodice stvar je zakonodavne politike koju Ustavni sud saglasno članu 115. Ustava nije nadležan da ocjenjuje.
Razmatrajući navode predlagača koji se odnose na nesaglasnost osporene odredbe člana 78. stav 1. Zakona sa načelom ravnopravnosti građana iz člana 10. Ustava Sud je, prije svega, konstatovao da predlagač ne tvrdi da je osporena odredba nesaglasna sa navedenim ustavnim načelom zbog onih lica koja na osnovu navedenog propisivanja mogu ostvariti pravo na porodičnu penziju, već u suštini, zbog toga što tom odredbom nisu obuhvaćena i nestala lica, kako bi i njihove porodice mogle ostvariti pravo na porodičnu penziju. Dakle, po ocjeni Suda, intencija predlagača nije da se iz pravnog poretka ukloni osporena zakonska odredba, jer se time ne bi postiglo izjednačavanje porodica nestalih lica sa porodicama poginulih lica, odnosno lica čija je smrt izjednačena sa pogibijom u vršenju vojne dužnosti u periodu od 17. avgusta 1990. godine do 19. juna 1996. godine, već da, kako to predlagač navodi, Sud nadležnim organima da svoje mišljenje i prijedlog za izmjenu osporene odredbe Zakona. Imajući u vidu odredbu člana 115. Ustava Sud je utvrdio da nije nadležan za odlučivanje ovim povodom. Naime, Sud je na osnovu navedene ustavne odredbe nadležan da cijeni ustavnost postojeće pravne norme, a ne i nepostojećih, odnosno šta bi ta norma trebalo da sadrži, a nije nadležan ni da daje mišljenja o pojedinim zakonskim rješenjima te da predlaže njihove izmjene i dopune.
Uz to, Sud je utvrdio da osporena zakonska odredba, koja propisuje da se sa pogibijom u vršenju vojne dužnosti u periodu od 17. avgusta 1990. godine do 19. juna 1996. godine izjednačava smrt koja je nastupila kao posljedica ranjavanja u vršenju tih dužnosti, kao i smrt zbog bolesti koja je uzročno-posljedično vezana za vršenje vojne dužnosti, ne dovodi u pitanje ostvarivanje načela jednakosti građana iz člana 10. Ustava, jer navedena zakonska odredba ne isključuje ostvarivanje prava na porodičnu penziju bilo kog lica, pa ni članova porodice nestalih lica. Prilikom ovakve ocjene Sud je imao u vidu da je sa činjenicom smrti izjednačeno proglašenje nestalog lica umrlim, koji postupak je propisan Zakonom o vanpraničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09), te da se proglašenje nestalog lica umrlim i podatak o smrti koji je dokazan u sudskom ili drugom zakonom propisanom postupku upisuje u matičnu knjigu umrlih — član 25. Zakona o matičnim knjigama („Službeni glasnik Repubčlike Srpske“ br. 111/09 i 43/13). Dakle, po ocjeni Suda, nakon što se nestalo lice u sudskom ili drugom zakonom propisanom postupku proglasi umrlim i podatak o smrti upiše u matičnu knjigu umrlih, porodica nestalog lica na isti način kao i porodica svakog drugog umrlog osiguranika, ostvaruje pravo na porodičnu penziju.
U pogledu navoda da osporena odredba Zakona nije u saglasnosti sa odredbama Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 131/11 i 40/12) Sud je utvrdio da Ustavni sud, prema odredbama člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usklađenost zakona kao akata iste pravne snage.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-54/13 PREDSJEDNIK
26. jun 2014. godine USTAVNOG SUDA
Džerard Selman