Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i  člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj dana 26. aprila 2023. godine, d o n i o  j e

 

R J E Š E Nj E

       

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 63. stav 2. tač. a) i b), člana 63. stav 5. i člana 64. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 89/13 i 83/19) i za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Uredbe o visini putarine („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 89/19 i 81/22) i Pravilnika o naplati putarine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 88/19).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Vukašin Vojinović iz Laktaša, koga zastupa Advokatska firma „Sajić“ iz Banjaluke, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti članova 62, 63, 64, 65. i 66. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 89/13 i 83/19) i ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o naplati putarine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 88/19) i Uredbe o visini putarine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 89/19). Iz navoda inicijative proizlazi da davalac inicijative suštinski osporava član 63. stav 2, tač. a. i b, član 63. stav 5 i član 64. navedenog zakona. U inicijativi se navodi da je članom 63. stav 1. osporenog zakona propisano da se za upotrebu i korišćenje javnih puteva izdvajaju putarine u skladu sa propisima o akcizama, te da stoga propisivanje naknada za upotrebu i korišćenje javnih puteva iz člana 63. stav 2. osporenog zakona, nije u skladu sa ustavnim načelom garantovanja i zaštite ljudskih prava i sloboda u skladu sa međunarodnim standardima, socijalne pravde i vladavine prava iz člana 5. al. 1, 3. i 4. Ustava Republike Srpske, jer po mišljenju davaoca inicijative, ovakvo propisivanje predstavlja dvostruku naplatu iste obaveze kroz dva različita pravna mehanizma. S tim u vezi u inicijativi se navodi da se naknada za korišćenje, održavanje i izgradnju auto-puteva i drugih puteva u Bosni i Hercegovini naplaćuje od fizičkih i pravnih lica po najmanje dva osnova, po osnovu Zakona o javnim putevima i osporenih podzakonskih akata, s jedne strane, i po osnovu Zakona o akcizama u BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 49/09, 49/14, 60/14 i 91/17), s druge strane, čime Republika Srpska ostvaruje dvostruki prihod po istom osnovu. Dalje se navodi da je prema Zakonu o javnim putevima pravni osnov za uređenje putarine sadržan u članu 63. stav 1. tog zakona, te da su akcize, kao poseban oblik poreza uređene Zakonom o akcizama BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 49/09, 49/14, 60/14 i 91/17). Zbog navedenog davalac inicijative smatra da su osporeni Pravilnik o naplati putarine i Uredba o visini putarine u suprotnosti sa članom 63. stav 1. Zakona o javnim putevima, kao i da donosioci ovih opštih akata nisu bili ovlašćeni za donošenje istih.

Narodna skupština Republike Srpske nije Sudu dostavila odgovor na inicijativu.

U odgovoru koji je Sudu dostavila Vlada Republike Srpske u formi mišljenja se navodi da su navodi inicijative paušalni i neosnovani. Ističe se da je Vlada Republike Srpske kao donosilac osporene uredbe postupila u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima iz člana 64. stav 5. Zakona o javnim putevima. Dalje se navodi da se osporenom uredbom utvrđuje visina putarine koja se naplaćuje za korišćenje auto-puteva i jedan je od izvora prihoda JP „Autoputevi Republike Srpske“ d.o.o, te se ne odnosi na putarinu kao vrstu indirektnog poreza. S tim u vezi u odgovoru se navodi da je pravni osnov za naplatu putarine, kao indirektnog poreza, sadržan i definisan u Zakonu o akcizama u BiH i nije materija koja je uređena Zakonom o javnim putevima. Takođe se navodi da sredstva prikupljena po osnovu akciza nisu direktan prihod JP „Autoputevi Republike Srpske“ d.o.o, već se ona uplaćuju na Jedinstven račun Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Raspodjela ovih sredstava se vrši u skladu sa Zakonom o uplatama na jedinstveni račun o raspodjeli prihoda („Službeni glasnik BiH“ br. 55/04 i 34/07), a sredstva prikupljena po ovom osnovu postaju prihod budžeta Republike Srpske i raspoređuju se u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta. S druge strane, sredstva prikupljena po osnovu naknade za korišćenje auto-puta prikupljaju se na račun javnih prihoda, dinamički se prenose na račun krajnjih korisnika i ne mogu se koristiti u druge svrhe, a kontrolu obračuna naknada za korišćenje auto-puta obavlja upravljač puta JP „Autoputevi Republike Srpske“ d.o.o. u okviru svojih nadležnosti.

U odgovoru na inicijativu koji je Sudu dostavilo Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske se navodi da je ministar saobraćaja i veza donio osporeni pravilnik u skladu sa svojim ovlašćenjima iz člana 64. stav 5. Zakona o javnim putevima. U odgovoru se ističe da se datom inicijativom ne precizira koje odredbe Pravilnika o naplati putarine su u suprotnosti sa Ustavom i Zakonom, te se inicijativa osporava kao neosnovana u cijelosti i predlaže se da je Sud ne prihvati.  

Osporenim članom 63. stav 2. tač. a) i b) i stav 5. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 89/13 i 83/19) je propisano da se za upotrebu i korišćenje javnih puteva propisuju naknade za: javne puteve na godišnjem nivou od registracije motornih i priključnih vozila (član 63. stav 2. tač. a), upotrebu i korišćenje auto-puteva i brzih puteva ili njihovih dijelova, kao i objekata na putu (u daljem tekstu: putarina) (član 63. stav 2. tač. b), da Vlada donosi uredbu kojom utvrđuje visinu naknade iz stava 2. t. a) i b) ovog člana (član 63. stav 5).

Osporenim članom 64. ovog zakona je propisano da se putarina iz člana 63. stav 2. tačka b) ovog zakona može uvesti za korišćenje auto-puta, brzog puta ili njihovog dijela, ako na istom pravcu postoji alternativni javni put sa savremenim kolovozom za nesmetano i bezbjedno odvijanje saobraćaja (član 64. stav 1. tač. a), za korišćenje mosta, vijadukta ili tunela sagrađenog radi skraćivanja trase postojećeg javnog puta, ako je omogućen nesmetan i bezbjedan saobraćaj na postojećoj dužoj trasi javnog puta sa savremenim kolovozom (član 64. stav 1. tač. b) i za korišćenje objekta (most, vijadukt ili tunel) sagrađenog radi povezivanja dva javna puta, ako je omogućen nesmetan i bezbjedan saobraćaj na postojećoj dužoj trasi javnog puta sa savremenim kolovozom (član 64. stav 1. tač. v), da se na javne puteve i putne objekte koji su izgrađeni putem koncesije ili javno-privatnog partnerstva primjenjuje stav 1. ovog člana (član 64. stav 2), da su putarinu iz stava 1. i 2. ovog člana dužna plaćati pravna i fizička lica koja koriste put (član 64. stav 3), da poslove naplate putarine iz stava 1. ovog člana i kontrolu naplate putarine vrši upravljač puta (član 64. stav 4), da ministar donosi pravilnik kojim se uređuju uslovi i način naplate putarine (član 64. stav 5), da Vlada utvrđuje visinu putarine iz stava 1. ovog člana  (član 64. stav 6).

Uredbu o visini putarine („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 89/19 i 81/22) donijela je Vlada Republike Srpske na osnovu člana 63. stav 5. i 8. i člana 64. stav 6. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 89/13 i 83/19) i člana 43. st. 1. i 2. Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08). Ovom uredbom uređuju se visina putarine za korišćenje auto-puta po klasama vozila, način i sredstva plaćanja putarine i stimulativni modeli plaćanja za elektronsku naplatu putarine (član 1).

Pravilnik o naplati putarine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 88/19) donio je ministar saobraćaja i veza na osnovu člana 64. stav 5. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 89/13 i 83/19) i člana 76. stav 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/18). Ovim pravilnikom uređuju se uslovi, način i kontrola naplate putarine, sistem naplate putarine, klasifikacija vozila, postupak oslobađanja od plaćanja putarine, stimulativni modeli plaćanja za elektronsku naplatu putarine i druga pitanja koja se odnose na obavljanje poslova naplate putarine (član 1).

Sud je u postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih zakonskih odredaba i ustavnosti i zakonitosti osporenih podzakonskih akata imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima, na socijalnoj pravdi i vladavini prava (član 5. al. 1, 3. i 4), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, osnovne ciljeve i pravce privrednog razvoja, politiku i mjere za usmjeravanje razvoja, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tačke 6, 8. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).

Sud je takođe imao u vidu da se Zakonom o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 89/13 i 83/19) uređuju pravni status upravljača puteva, način korišćenja javnih i nekategorisanih puteva; upravljanje, finansiranje, planiranje, izgradnja, rekonstrukcija, održavanje i zaštita puteva; koncesije na javnim putevima; ostvarivanje javno-privatnog partnerstva i nadzor nad sprovođenjem ovog zakona (član 1). Relevantnim odredbama ovog zakona je propisano: da su javni putevi javno dobro u opštoj upotrebi, u svojini Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika) i da je upravljanje, održavanje, građenje i zaštita javnih puteva djelatnost od posebnog interesa za Republiku (član 3); da se javni putevi razvrstavaju na auto-puteve, brze puteve, magistralne puteve, regionalne puteve, lokalne puteve i ulice u naselju (član 9); da je upravljač puta javno preduzeće, koncesionar, drugo pravno lice, nadležni organ jedinice lokalne samouprave koji je u skladu sa posebnim zakonom nadležan za upravljanje putem (član 16. stav 1); da upravljanje javnim putem u smislu ovog zakona čini, pored ostalog, planiranje izgradnje, rekonstrukcije i održavanja javnog puta, investiranje u izgradnju i rekonstrukciju javnog puta, korišćenje javnog puta (organizovanje i kontrola naplate naknada za upotrebu javnog puta, vršenje javnih ovlašćenja i slično), označavanje javnog puta i vođenje evidencije o javnim putevima i saobraćajno-tehničkim podacima za te puteve, kontrola i nadzor puta radi bezbjednog i nesmetanog odvijanja saobraćaja, otklanjanje nedostataka koji dovode do saobraćajnih nezgoda (član 16. stav 2); da upravljanje i povjeravanje poslova građenja, rekonstrukcije, rehabilitacije, održavanja i zaštite auto-puteva i brzih puteva vrši Javno preduzeće „Autoputevi Republike Srpske“, društvo sa ograničenom odgovornošću Banjaluka (član 16. stav 3); da upravljanje i povjeravanje poslova građenja rekonstrukcije, rehabilitacije, održavanja i zaštite mreže magistralnih i regionalnih puteva vrši Javno preduzeće „Putevi Republike Srpske“, društvo sa ograničenom odgovornošću Banjaluka (član 16. stav 4); da poslove finansiranja, obezbjeđenja planske i projektne dokumentacije, tehničko-tehnoloških uslova za izgradnju, rekonstrukciju, rehabilitaciju, održavanje, zaštitu i korišćenje javnih puteva obezbjeđuje upravljač puta (član 61); da se izvori sredstava za finansiranje iz člana 61. ovog zakona obezbjeđuju putem domaćih i stranih ulagača, kreditnih sredstava, koncesija i javno-privatnog partnerstva, naknada za upotrebu javnih puteva, budžeta Republike i jedinica lokalne samouprave, prihoda ostvarenih od pratećih djelatnosti, ostalih prihoda ostvarenih posebnim propisom i donatorstva (član 62); da se za upotrebu i korišćenje javnih puteva izdvajaju putarine u skladu sa propisima o akcizama (član 63. stav 1); da kontrolu obračuna i plaćanja naknada iz stava 2. ovog člana obavlja upravljač puta u okviru svojih nadležnosti (član 63. stav 3), da se sredstva iz stava 2. ovog člana prikupljena na račun javnih prihoda dinamički prenose na račun krajnjih korisnika i ne mogu se koristiti u druge svrhe (član 63. stav 4), da Vlada donosi uredbu kojom utvrđuje visinu naknade iz stava 2. t. a) i b) ovog člana (član 63. stav 5); da sredstva od naknade iz člana 63. stav 2. ovog zakona koja se odnose na magistralne i regionalne puteve pripadaju prihodima JP “Putevi Republike Srpske“ (član 65. stav 1); da sredstva od naknade iz člana 63. stav 2. ovog zakona koja se odnose na auto-puteve i brze puteve pripadaju prihodima JP “Autoputevi Republike Srpske“ ili koncesionaru (član 65. stav 2).

Pored navedenog, Sud je imao u vidu da je Zakonom o Vladi Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/08) propisano da izvršnu vlast u Republici Srpskoj, u skladu sa Ustavom, vrši Vlada Republike Srpske (član 1. stav 1), da u vršenju vlasti iz člana 1. ovog zakona Vlada sprovodi politiku, izvršava zakone i druge propise Narodne skupštine i odgovara za stanje u Republici u svim oblastima iz svoje nadležnosti (član 2), da o pitanjima iz svoje nadležnosti Vlada donosi uredbe, odluke, smjernice, instrukcije, rješenja, zaključke i druga akta, u skladu sa zakonom (član 43. stav 1), te da se uredbom bliže uređuju odnosi od značaja za izvršavanje zakona, utvrđuju načela unutrašnje organizacije ministarstava i drugih republičkih organa uprave i formiraju stručne službe Vlade (član 43. stav 2).

Takođe, Zakonom o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 115/18, 111/21, 15/22, 56/22 i 132/22) je propisano da organi uprave donose pravilnike, naredbe, uputstva i druge opšte akte, te da se pravilnikom razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade (član 63. st. 1. i 2) i da ministar predstavlja ministarstvo, donosi propise iz člana 63. stav 1. ovog zakona i rješenja u upravnim i drugim pojedinačnim stvarima, odlučuje o pravima i dužnostima zaposlenih u ministarstvu i odlučuje o drugim pitanjima iz djelokruga ministarstva (član 76. stav 2).

Na osnovu navedenog, Sud je ocijenio da je zakonodavac saglasno svojim ustavnim ovlašćenjima Zakonom o javnim putevima uredio pravni status puteva, način korišćenja javnih i nekategorisanih puteva, upravljanje, finansiranje, planiranje, izgradnju, rekonstrukciju, održavanje i zaštitu puteva, koncesije na javnim putevima, ostvarivanje javno-privatnog partnerstva i nadzor nad sprovođenjem ovog zakona.             

Imajući u vidu da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose, zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, osnovne ciljeve i pravce privrednog razvoja, politiku i mjere za usmjeravanje razvoja, kao i da su javni putevi dobro u opštoj upotrebi u svojini Republike Srpske, čije upravljanje, održavanje, građenje i zaštita su djelatnosti od posebnog interesa za Republiku, Sud je ocijenio da je zakonodavac bio ovlašćen da osporenim zakonom uredi finansiranje javnih puteva i izvore finansiranja javnih puteva, te da u okviru istog, propiše naknade za upotrebu i korišćenje javnih puteva, kao prihod upravljača puta koji se koristi za obavljanje njegove djelatnosti. Način na koji je osporenim zakonskim odredbama uređeno plaćanje naknade za upotrebu i korišćenje javnih putev po ocjeni Suda predstavlja stvar zakonodavne politike, čiju opravdanost i cjelishodnost saglasno članu 115. Ustava ovaj sud nije nadležan da ocjenjuje. Pri tome, Sud je ocijenio da su neosnovani navodi davaoca inicijative o nesaglasnosti osporenih zakonskih odredaba sa članom 5. al. 1, 3. i 4. Ustava Republike Srpske. Po ocjeni Suda, davalac inicijative pogrešno zaključuje da osporeno propisivanje predstavlja dvostruku naplatu iste obaveze kroz dva različita pravna mehanizma. Putarina iz člana 63. stav 1. osporenog zakona, kao vrsta indirektnog poreza, regulisana je Zakonom o akcizama u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 49/09, 49/14, 60/14, 91/17 i 50/22), koji uređuje oporezivanje prometa i/ili uvoza određenih vrsta proizvoda na teritoriji Bosne i Hercegovine, posebnim oblikom poreza - akcizom. Stoga se po ocjeni Suda ova vrsta posebnog poreza ne može poistovjetiti sa naknadama za upotrebu i korišćenje javnih puteva iz člana 63. stav 2. tač. a) i b) zakona, koje predstavljaju izvor sredstava koja se prikupljaju na račun javnih prihoda i dinamički se prenose na račun krajnjih korisnika, upravljača puta, u čijoj nadležnosti je upravljanje javnim putem, a u okviru upravljanja i korišćenje javnog puta (organizovanje i kontrola naplata naknada za upotrebu javnog puta, vršenje javnih ovlašćenja i slično).

Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da su neosnovani i navodi davaoca inicijative o neustavnosti i nezakonitosti osporenih opštih akata, odnosno navodi da donosioci osporenih podzakonskih akata nisu bili ovlašćeni za donošenje istih. Naime, Sud je ocijenio da je Vlada Republike Srpske saglasno članu 63. stav 5. i 8, članu 64. stav 6. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 89/13 i 83/19) i članu 43. stavovi 1. i 2. Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08), bila ovlašćena da donese osporenu Uredbu o naplati putarine, a ministar saobraćaja i veza je saglasno članu 64. stav 5. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 89/13 i 83/19) i članu 76. stav 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/18), bio ovlašćen da donese osporeni Pravilnik o naplati putarine.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka. 

U skladu sa rješenjem Suda broj: SU-540/22 od 21. decembra 2022. godine, sudija prof. dr Ivanka Marković je izuzeta od vijećanja i glasanja u ovom predmetu.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

 

Broj: U-35/22

26. aprila 2023. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>