Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. novembra 2020. godine, donio je

 

R J E Š E Nj E

 

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 74. Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 44/15 i 100/17).  

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Radan Jović iz Bijeljine dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 74. Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 44/15 i 100/17) smatrajući, u suštini, da ova zakonska odredba nije sagasna sa čl. 10, 39. stav 5, čl. 41, 42, 48. stav 1,  članom 49. st. 1. i 2. i članom 108. stav 1. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav), članom II/4 (u inicijativi pogrešno označen kao član II potčlan 4) Ustava BiH, članom 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija), članom 1. Protokola 12 uz Konvenciju, te čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Revidiranom Evropskom socijalnom poveljom u smislu njenih odredaba iz tačaka 1. i 4. Dijela prvog.

Davalac inicijative obrazlaže da sudijski pripravnici kao radnici suda, a time i pripravnici-volonteri, u smislu člana 68. osporenog zakona, podliježu, kako se navodi, pravilima koja regulišu položaj svih (ostalih) zaposlenih u sudu, te s tim u vezi ističe da se na ovu kategoriju zaposlenih primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 117/11, 37/12 i 57/16), a imajući u vidu član 76. Zakona o sudovima Republike Srpske, kojim je određeno da će se propisi o radnim odnosima zaposlenih u organima uprave primjenjivati na radnike suda. Takođe, davalac inicijative ukazuje da se na zaposlene u sudovima, pa time i na pripravnike, odnosno pripravnike-volontere, primjenjuju i odredbe Zakona o platama zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 66/18 i 54/19), Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u insitucijama pravosuđa Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 69/19), te Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 9/14, 71/17, 67/18 i 6/19). S obzirom na to da pripravnici, kao i ostali zaposleni u sudovima, podliježu primjeni odredaba naprijed navedenih propisa, davalac inicijative smatra da način na koji zakonodavac reguliše status pripravnika-volontera u članu 74. Zakona o sudovima Republike Srpske, sadrži unutašnju protivrječnost, te da je, kako se navodi, nelogičan, nepravičan i neustavan. Obrazlažući na primjeru odredaba Zakona o sudovima Republike Srpske i Zakona o volontiranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 89/13) protivrječnost između pojma pripravnik i pojma volonter, davalac inicijative zaključuje da je zakonska kategorija pripravnik-volonter ustavno neutemeljena. Dodatno ističe da se, u smislu čl. 2. i 5. stav 1. tačka a) Zakona o volontiranju, taj zakon ne može primjenjivati na sudijske pripravnike, niti sudovi, u smislu člana 9. istog zakona, mogu organizovati volontiranje, zbog čega rad pripravnika-volontera ne može biti izjedačen sa volontiranjem. Po mišljenju podnosioca inicijative, zakonodavac je, stoga, propisujući kao u članu 74. Zakona o sudovima Republike Srpske, suprotno članu 39. stav 5. Ustava, cijeloj jednoj kategoriji lica uskratio pravo na naknadu za rad. Davalac inicijative objašnjava da su pripravnici-volonteri zakonski izjednačeni sa drugim sudijskim pripravnicima u obavezama i odgovornostima, ali ne i u pravima, kao i da imaju sve obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa iz koga su izostavljeni, iako njihov rad, u suštinskom smislu, jeste rad iz radnog odnosa. Osnov za propisivanje iz člana 74. Zakona o sudovima je, prema davaocu inicijative, član 206. Zakona o radu kojim je predviđena mogućnost zaključivanja ugovora o stručnom osposobljavanju i usavršavanju između poslodavca i lica, radi obavljanja pripravničkog staža, odnosno polaganja stručnog ispita. Rad na osnovu ovog ugovora se računa u radno iskustvo, a poslodavac može licu angažovanom na osnovu ovog ugovora obezbijediti novčanu naknadu koja se ne smatra platom, kao i druga prava, ali, pomenuta lica, saglasno Zakonu o radu, nisu u pravima i obavezama izjednačena sa drugim radnicima kod poslodavca. U kontekstu izloženog, a imajući u vidu stanovište prema kome Zakon o sudovima Republike Srpske izjednačava pripravnike-volontere sa drugim pripravnicima u sudu, davalac inicijative smatra da se pripravnici-volonteri ne mogu smatrati licima koja se nalaze na stručnom osposobljavanju u sudu.

Davalac inicijative, bez dodatnog obrazlaganja, navodi da je rad bez naknade protivan čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima Organizacije ujedinjenih nacija („Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori“ broj 7/71), koji se saglasno članu II/7 (u inicijativi pogrešno označen kao član II potčlan 7) Ustava Bosne i Hercegovine, primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Pored ovoga, davalac inicijative objašnjava da je „zakonodavac pogriješio“ propisujući na način kao u osporenom članu 74. Zakona i zbog toga što je Bosna i Hercegovina ratifikovala Revidiranu Evropsku socijalnu povelju, te je time preuzela obavezu, između ostalog, da efikasno zaštiti pravo radnika da zarađuje za život, kao i da radniku prizna pravo na naknadu za rad.

Nadalje, davalac inicijative smatra da sudijski pripravnici i sudijski pripravnici-volonteri moraju imati jednak tretman jer se nalaze u bitno istom položaju s obzirom na to da su diplomirani pravnici, da se primaju na rad odlukom o izboru kandidata, a nakon sprovedenog javnog konkursa, da na relevantnim poslovima mogu ostati najduže 24 mjeseca, te da su u pogledu obaveza i odgovornosti iz radnog odnosa izjednačeni. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da su sudijskim pripravnicima-volonterima priznata samo dva prava iz radnog odnosa (pravo na zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nesreće na poslu), davalac inicijative smatra da su oni, u smislu člana 10. Ustava, člana II/ 4. Ustava BiH, člana 14. Konvencije i Protokola broj 12 uz Konvenciju, diskriminisani u odnosu na ostale sudijske pripravnike, kao i da se ovakvo propisivanje može okarakterisati i kao povreda čl. 41. i 42. Ustava.

U odgovoru na navode iz inicijative koji je Sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske ističe se da davalac inicijative na iskrivljen i proizvoljan način tumači odredbe Ustava u odnosu na koje osporava član 74. Zakona o sudovima Republike Srpske, te da osporenim propisivanjem nije povrijeđen član 39. Ustava, jer na osnovu osporene zakonske odredbe pripravnik-volonter ne zasniva radni odnos u sudu, već s njim zaključuje ugovor radi sticanja prakse za polaganje stručnog i pravosudnog ispita. U kontekstu propisivanja iz člana 64. Zakona o državnim službenicima kojim je određeno da poslodavac može sa nezaposlenim licem da zaključi ugovor o stručnom osposobljavanju bez naknade, radi stručnog osposobljavanja, odnosno sticanja radnog iskustva i uslova za polaganje stručnog ispita (volonter), ističe se da propisivanjem iz člana 74. Zakona o sudovima Republike Srpske nije povrijeđen ni član 48. Ustava, jer se prava pripravnika-volontera ne oduzimaju niti ograničavaju, već im se omogućava da, nakon završene prakse, ostvare pravo na rad i zaradu u skladu sa Ustavom, Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Revidiranom Evropskom socijalnom poveljom. Takođe, ukazuje se da su neosnovani navodi iz inicijative prema kojima osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa članom 10. Ustava, s obzirom na to da su sva lica, koja ispunjavaju uslove, ravnopravna prilikom izbora sudijskih pripravnika i pripravnika-volontera, kao i da nije opravdano porediti njihova prava i obaveze jer se ne radi o licima koja se nalaze u istim pravnim situacijama. Zakonodavac je taj koji procjenjuje da li i u kojoj mjeri objektivna različitost opravdava različito tretiranje u istoj ili sličnoj situaciji, a nije u nadležnosti ovog Suda da cijeni cjeloshodnost zakonodavnog rješenja. S obzirom na izloženo, predlaže se da Sud ne prihvati inicijativu.

Osporenim članom 74. Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 44/15 i 100/17) propisano je: da sudovi mogu primati pripravnike-volontere, te da se odredbe ovog zakona koje se odnose na sudijske pripravnike primjenjuju na pripravnike-volontere (stav 1), da pripravnicima-volonterima za vrijeme obavljanja prakse ne pripada naknada za rad, niti druga prava, osim prava na zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nesreće na poslu (stav 2).

            U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene zakonske odredbe Sud je imao u vidu odredbe Ustava u odnosu na koje je osporena njena ustavnost, kao i odredbe koje su po ocjeni Suda od značaja za ocjenjivanje ustavnosti, a kojima je utvrđeno: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i da uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da svako po osnovu rada ima pravo na zaradu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. stav 5), da je zajemčena sloboda sindikalnog organizovanja i djelovanja (član 41), da zaposleni imaju pravo na štrajk, pod uslovima utvrđenim zakonom (član 42), da se prava i slobode zajemčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti (član 48. stav 1), da se, slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim ako je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom kao i da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. stavovi 1. i 2), da Republika uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa, te, pored ostalog, obligacione i radne odnose  (tač. 10, 6. i 12. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1), da sudsku vlast vrše sudovi (član 121), da se osnivanje, nadležnost, organizacija i postupak pred sudovima uređuje zakonom (član 122).

Pored navedenog, Sud je imao u vidu da je Zakonom o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 44/15 i 100/17) propisano: da su radnici suda, u smislu ovog zakona, sva zaposlena lica osim sudija (članom 68. stav 1), da se propisi o radnim odnosima zaposlenih u organima uprave primjenjuju na radnike suda ako zakonom nije drugačije određeno (član 76).

Sud je, isto tako, uzeo u obzir da je Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 1/16 i 66/18) propisano: da poslodavac može da zaključi ugovor o stručnom osposobljavanju sa licem radi obavljanja pripravničkog staža, odnosno polaganja stručnog ispita kad je to zakonom, odnosno drugim propisom predviđeno kao poseban uslov za samostalan rad u struci, da se rad po ugovoru iz stava 1. ovog člana računa u radno iskustvo kao uslov za rad na određenim poslovima, da poslodavac može da zaključi ugovor o stručnom usavršavanju sa licem koje želi da se stručno usavrši i stekne posebna znanja i sposobnosti za rad u svojoj struci, odnosno da obavi specijalizaciju, za vrijeme utvrđeno programom usavršavanja, odnosno specijalizacije, da poslodavac može licima iz stava 1. ovog člana da obezbijedi novčanu naknadu i druga prava, u skladu sa zakonom, opštim aktom ili ugovorom o stručnom osposobljavanju i usavršavanju, da se novčana naknada iz stava 3. ovog člana ne smatra platom u smislu ovog zakona, da se ugovori iz st. 1. i 2. ovog člana zaključuju u pisanom obliku (član 206).

Sud je uzeo u obzir da je Zakonom o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/18) propisano: da poslove iz djelokruga organa uprave obavljaju državni službenici i namještenici (član 128. stav 1), da se položaj državnog službenika i namještenika uređuje posebnim zakonom (član 129).

Zakonom o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 117/11, 37/12 i 57/16) propisano je: da se ovim zakonom uređuju radno-pravni status državnih službenika u republičkim organima uprave Republike Srpske; prava i dužnosti; radna mjesta državnih službenika; zapošljavanje i popunjavanje upražnjenih radnih mjesta; ocjenjivanje i napredovanje; stručno osposobljavanje i usavršavanje i stručni ispit; pripravnici i volonteri u republičkim organima uprave; disciplinska i materijalna odgovornost; prestanak radnog odnosa; zaštita prava iz radnog odnosa; kadrovski plan; vođenje centralne evidencije; druga prava iz radnog odnosa i status i nadležnost Odbora državne uprave za žalbe (član 1. stav 1), da poslove iz djelokruga republičkih organa uprave obavljaju državni službenici i namještenici kao zaposleni bez statusa državnog službenika (član 2, stav 1), da poslodavac može sa nezaposlenim licem da zaključi ugovor o stručnom osposobljavanju bez naknade, radi stručnog osposobljavanja, odnosno sticanja radnog iskustva i uslova za polaganje stručnog ispita (volonter), da se ugovor iz stava 1. ovog člana zaključuje, u zavisnosti od stepena stručne spreme, u trajanju određenom članom 62. stav 3. ovog zakona (član 64).

Sud je uzeo u obzir da je Zakonom o volontiranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 89/13) propisano: da je volontiranje aktivnost od opšteg interesa za Republiku Srpsku (u daljem tekstu: Republika) kojom se doprinosi poboljšanju kvaliteta života, aktivnom uključivanju građana u društvene procese i razvoju humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva, kao i da se volontiranjem stiču iskustva i vještine potrebne i korisne za aktivno učešće u društvu, lični razvoj i opšte dobro (član 2), da se volontiranjem, u smislu ovog zakona, ne smatra stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa koje predstavlja volonterski rad, uređeno propisima iz oblasti radnih odnosa ili drugim propisima (član 5 tačka a), da volontiranje organizuje organizator volontiranja, da organizator volontiranja može biti, pod uslovom da je registrovan ili nadležan na teritoriji Republike: svako pravno lice registrovano u skladu sa propisima koji regulišu rad udruženja i fondacija, republički organ uprave, organ jedinice lokalne samouprave, javna ustanova,  privatna ustanova koja se bavi zdravstvenom zaštitom, obrazovanjem i vaspitanjem, vjerska zajednica, da privredno društvo, odnosno javno preduzeće može da bude organizator volontiranja u skladu sa ovim zakonom ako: kao organizator angažuje svoje zaposlene kao volontere, zaposleni dobrovoljno volontiraju,  organizuje volontiranje svojih zaposlenih za opšte dobro, odnosno dobro drugog lica na poslovima van djelatnosti i prostorija privrednog društva, odnosno javnog preduzeća i u saradnji sa bilo kojim organizatorom volontiranja definisanim stavom 2. ovog člana, da se obavljanjem volonterskih usluga i aktivnosti ne stiče dobit, da se volontiranjem ne zamjenjuje rad zaposlenih i drugih radno angažovanih lica u privrednom društvu, odnosno javnom preduzeću i da se volontiranje obavlja u toku radnog vremena, a radnicima koji žele da učestvuju u volonterskim aktivnostima poslodavac odobri korišćenje plaćenog odsustva za te namjene (član 9).

Sud je, takođe, uzeo u obzir da je članom 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda utvrđeno da se uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom obezbjeđuje bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status, kao i da član 1. Protokola broj 12 uz Konvenciju propisuje opštu zabranu diskriminacije utvrđujući da je uživanje svih prava utvrđenih zakonom osigurano bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, rođenje ili drugi status, a ni jedan organ vlasti ne smije nikoga diskriminisati ni po kojem osnovu, kao što je navedeno u stavu 1.

Na osnovu izloženog Sud je utvrdio da je zakonodavac bio ovlašćen da posebnim zakonom, u konkretnom slučaju Zakonom o sudovima Republike Srpske, s obzirom na opšti princip iz člana 206. Zakona o radu, uredi prava i obaveze pripravnika-volontera, tj. lica sa kojima sudovi mogu zaključiti ugovore o stručnom osposobljavanju radi obavljanja pripravničkog staža, odnosno polaganja stručnog ispita, kad je to zakonom, odnosno drugim propisom predviđeno kao poseban uslov za samostalan rad u struci. Isto tako, određujući da pripravnicima-volonterima ne pripada naknada za rad, niti druga prava, osim prava na zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nesreće na poslu, zakonodavac je postupao saglasno opštem principu da poslodavac može, ali ne mora, licu koje se nalazi na stručnom osposobljavanju obezbijediti novčanu naknadu i druga prava. Zakonodavac je, prema ocjeni Suda, propisujući kao u osporenom članu 74. Zakona o sudovima Republike Srpske, osigurao da pripravnici-volonteri ostvaruju prava i obaveze iz ugovora o stručnom osposobljavanju na način koji je predviđen sistemskim zakonom, i to tako da sva lica u toj kategoriji, koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji, pomenuta prava i obaveze ostvaruju na jednak način. Dodatno, u okviru nadležnosti da reguliše obligacionopravne odnose, zakonodavac je ovlašćen da, cijeneći razloge cjelishodnosti, utvrdi okvire u kojima se moraju kretati ugovorne strane prilikom zaključivanja, u konkretnom slučaju, ugovora o stručnom osposobljavanju.

Uzimajući u obzir društvenu opravdanost volonterskog rada, Sud je mišljenja da je isti prvenstveno ustanovljen u interesu njegovog izvršioca budući da mu omogućava da stekne znanja i iskustvo na konkretnim poslovima, zbog čega je opravdano da prava izvršioca koja proističu iz ovakve vrste rada, odgovaraju mogućnostima poslodavca i uslovima njegovog poslovanja. Kao nadležan da cijeni mogućnosti i uslove funkcionisanja sudova, zakonodavac je, prema ocjeni Suda, imao pravo da utvrdi prava koja pripravnicima-volonterima pripadaju na osnovu ugovora o stručnom osposobljavanju, uspostavljajući pri tome odnos uravnoteženosti između potrebe da se zaštiti društveni interes, te potrebe da se zaštite interesi sudova i lica kojima je samostalan rad u struci uslovljen prethodnim obavljanjem pripravničkog staža, odnosno polaganjam stručnog ispita. Imajući u vidu pravnu kvalifikaciju volonterskog rada, a cijeneći javni interes, zakodavac je navedenim propisivanjem obezbijedio pretpostavke jednakopravnosti položaja primaoca i izvršioca volonterskog rada. S obzirom na izloženo, prema ocjeni Suda, nisu osnovani navodi o nesaglasnosti osporenog propisivanja sa članom 39. stav 5. Ustava. Sa aspekta apstraktne ocjene ustavnosti, a u skladu sa članom 115. Ustava, nije u nadležnosti Suda da utvrđuje cjelishodnost zakonodavčeve procjene.

Nadalje, Zakonom o sudovima Republike Srpske predviđena su dva načina angažovanja sudijskih pripravnika, i to zaključivanjem ugovora o radu (član 73. u vezi sa čl. 76. i 77. osporenog zakona), čime ova lica zasnivaju radni odnos radi obavljanja pripravničkog staža, ili zaključenjem ugovora o stručnom osposobljavanju kojim se ne zasniva radni odnos. U ovom smislu, prema ocjeni Suda, nisu osnovani navodi davaoca inicijative prema kojima mu je osporenim propisivanjem uskraćeno pravo na platu, s obzirom na to da pravo na platu radnik ostvaruje u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu (član 120. stav 1. Zakona o radu), dok prava i obaveze pripravnika-volontera proizlaze iz ugovora o stručnom osposobljavanju koji zaključuju sa poslodavcem. Dodatno, imajući u vidu da pripravnici-volonteri ne zasnivaju radni odnos u sudu, davalac inicijative pogrešno smatra da je i ova kategorija pripravnika adresat člana 76. osporenog zakona, jer ova odredba  jemči radnicima sudova prava i obaveze koji proističu iz radnog odnosa, dok se pripravnik-volonter, na osnovu ugovora o stručnom osposobljavanju, nalazi u drugačijem obligacionopravnom položaju.

S obzirom na izloženo zakonodavac, prema ocjeni Suda, nije povrijedio načelo iz člana 10. Ustava jer ono ne podrazumijeva jednakost u apsolutnom smislu, već garantuje jednak tretman subjekata koji se nalaze u istim ili istovrsnim pravnim situacijama. Iako nije sporno da sudijski pripravnici i sudijski pripravnici-volonteri obavljaju istovrsne poslove, kao i da su tražene kvalifikacije za njihovo angažovanje jednake, zakonodavac je napravio jasnu razliku među njima. Stoga poređenje prava sudijskih pripravnika koja oni ostvaruju iz radnog odnosa sa pravima pripravnika-volontera koja proističu iz ugovora o stručnom osposobljavanju  nije od ustavnopravnog značaja, budući da se radi o različitim kategorijama subjekata prava.

Takođe, prema stanovištu Suda, osporeno zakonsko propisivanje se ne može dovesti u kontekst garancija iz čl. 41. i 42. Ustava, zbog čega navodi davaoca inicijative u ovom smislu nisu od značaja za rješavanje konkretne ustanopravne stvari.

S obzirom na izloženo Sud je utvrdio da je zakonodavac propisujući na osporeni način postupao saglasno načelu iz člana 108. stav 1. Ustava.

Kako je Sud utvrdio da osporenim zakonskim normiranjem nisu povrijeđena relevantna Ustavom zajemčena prava, to ne postoji osnov za razmatranje eventualne zabranjene diskriminacije u uživanju ovih prava, iz člana 14. Konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Konvenciju.

U smislu člana 115. Ustava, nije u nadležnosti ovog suda da ocjenjuje saglasnost osporene zakonske odredbe sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Nadalje, prema ocjeni Suda, stanovište davaoca inicijative prema kojem sudovi, saglasno Zakonu o volontiranju, ne mogu angažovati volontere, nije od ustavnopravnog značaja, jer nije sporno da je pravni osnov za zaključivanje ugovora o stručnom osposobljavanju između sudova i pripravnika-volontera sadržan u Zakonu o sudovima Republike Srpske, a ne u Zakonu o volontiranju. Takođe, navodi kojima se ukazuje na ustavnopravnu neutemeljenost, te protivrječnost termina pripravnik i volonter, nisu od značaja za rješavanje konkretne pravne stvari, jer sama upotreba, eventualno, neodgovarajuće terminologije u okviru zakonske norme ne podrazumijeva i neustavnost te norme.

              S obzirom na standard ocjene u postupcima apstraktne kontrole ustavnosti, u smislu člana 115. Ustava, navodi iz inicijative kojima se ukazuje da se na sve zaposlene u sudovima, pa time i na pripravnike, primjenjuju i odredbe Zakona o platama zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 66/18 i 54/19), Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u insitucijama pravosuđa Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 69/19), te Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 9/14, 71/17, 67/18 i 6/19), a koji su dati u kontekstu potkrepljenja stanovišta da i pripravnicima-volonterima, kao zaposlenicima suda, pripada pravo na novčanu naknadu za njihov rad, nisu od ustavnopravnog značaja.

Sud nije razmatrao navode davaoca inicijative koji se tiču nesaglasnosti osporenog zakonskog propisivanja sa čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i "pogrešnom" propisivanju u smislu tačaka 1. i 4. Dijela prvog Revidirane Evropske socijalne povelje, jer se radi o paušalnim navodima koji ne sadrže obrazloženje na koji način su, u konkretnom slučaju, narušena prava zaštićena navedenim odredbama ovih akata.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka. 

Na osnovu izloženog  odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-94/19

25. novembra 2020. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>