Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

      Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana člana 37. stav 1. tačka g), člana 42. stav 1, člana 60. stav 1. tačka d) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine,  d o n i o   j e

 

O D L U K U

 

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti čl. 21. i 69. Zakona o notarima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 86/04, 2/05, 74/05, 76/05, 91/06, 37/07, 50/10, 78/11, 20/14, 68/17 i  82/19).

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 271. stav 5. i člana 288. Porodičnog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 54/02, 41/08 i 63/14), člana 23. stav 1. tačka 3, člana 27. stav 4, člana 35. stav 3, člana 69. stav 3 u dijelu koji glasi: „...mora biti notarski obrađena...“ i „...ne dostavi notarski obrađenu ispravu...“, člana 74. stav 4. u dijelu koji glasi: „...ili notarski obrađene isprave.“ Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18), čl. 72. i 74. u dijelu koji glasi: „...i testamenta sačinjenog kod notara...“ i „...ili notara...“, člana 75. u dijelu koji glasi: „.. ili notaru...“, člana 96. u dijelu koji glasi: „...notar...“, i „...ili notara...“ i „...a notar će postupiti po propisima kojima se uređuje notarska služba.“, člana 129. stav 2, člana 139. stav 2, člana 145. stav 2, člana 158. stav 3. u dijelu koji glasi: „...ili se notarski obrađuje.“ i stav 4. u dijelu koji glasi: „...odnosno prilikom notarske obrade notar...“, člana 167. stav 2. Zakona o nasljeđivanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/09, 55/09, 91/16 i 82/19), člana 7. st. 3. i 4, člana 123. stav 1. u dijelu koji glasi: „...sa notarski ovjerenim potpisima...“, člana 145. stav 5. u dijelu koji glasi: „...ukoliko je notar sačinio zapisnik.“, člana 169. stav 1. tačka a), člana 196. stav 1. u dijelu koji glasi: „...notara kao zapisničara...“ i stav 3. u dijelu koji glasi: „...notar kao zapisničar...“, člana 297. stav 14. u dijelu koji glasi: „...notarski obrađenog...“, člana 331. stav 2. „...sa notarskom potvrdom...“, člana 381. stav 4. u dijelu koji glasi: „Ugovor se notarski potvrđuje.“, člana 405. stav 3. u dijelu koji glasi: „...notarski se potvrđuje.“, člana 434. stav 5. u dijelu koji glasi: „...i primjerak notarski obrađenog ugovora...“, člana 438b. stav 3, u dijelu koji glasi: „Izjava o odricanju mora biti notarski ovjerena.“, člana 438v. stav 1, u dijelu koji glasi: „...koji je sačinio notar,“,  člana 442. stav 3. u dijelu koji glasi: „...moraju biti notarski potvrđene.“ Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 127/08, 58/09, 100/11, 67/13, 100/17 i 82/19), člana 266. stav 2. u dijelu koji glasi: „...notarski obrađene isprave...“ Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09, 58/09, 95/11 i 60/15), člana 104. u dijelu koji glasi: „...notarski obrađena.“ i člana 105. stav 1. u dijelu koji glasi: „...i notarska isprava...“ Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 110/16 i 62/18).  

Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 68. stav 1. i st. 3‒7. Zakona o notarima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 86/04, 2/05, 74/05, 76/05, 91/06, 37/07, 50/10, 78/11, 20/14, 68/17 i  82/19).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Advokatska komora Republike Srpske podnijela je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti čl. 21, 68. i 69. Zakona o notarima („SGRS“ bro 86/04), čl. 5. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Porodičnog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 41/08), a koje odredbe, u osporenom dijelu, odgovaraju odredbama člana 271. stav 5. i člana 288. Porodičnog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 54/02, 41/08 i 63/14), člana 23. stav 1. tačka 3, člana 27. stav 4. (u prijedlogu pogrešno označen kao član 27. stav 1. tačka 4), člana 35. stav 3, člana 69. stav 3, u dijelu koji glasi: „mora biti notarski obrađena“ i  „ne dostavi notarski obrađenu ispravu“, člana 74. stav 4, u dijelu koji glasi: „ili notarski obrađene isprave“ Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 59/03),  čl. 72, člana 74. stav 1. u dijelu koji glasi: „i testamenta sačinjenog kod notara“..., člana 74. stav 2. u dijelu koji glasi „ili notara“, člana 75. u dijelu koji glasi: „ ili notaru“, člana 96. stav 1. u dijelu koji glasi: „notar“ i stav 2. u dijelu koji glasi: „ ili notara...“ i „ a notar će postupiti po propisima kojima se uređuje notarska služba“, člana 129. stav 2, člana 139. stav 2, člana 145. stav 2, člana 158. stav 3. u dijelu koji glasi: „ili se notarski obrađuje“ i stav 4. u dijelu koji glasi: „odnosno prilikom notarske obrade notar...“ i člana 167. stav 2. Zakona o nasljeđivanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/09), člana 7. st. 3. i 4, člana 123. stav 1. u dijelu koji glasi: „sa notarski ovjerenim potpisima“, člana 145. stav 5. u dijelu koji glasi: „ukoliko je notar sačinio zapisnik“, člana 169. stav 1. tačka a), člana 196. stav 1. u dijelu koji glasi: „notara kao zapisničara“ i stav 3. u dijelu koji glasi: „notar kao zapisničar“, člana 297. stav 14. u dijelu koji glasi: „notarski obrađenog“, člana 331. stav 2. „sa notarskom potvrdom“, člana 381. stav 4. u dijelu koji glasi: „ugovor se notarski potvrđuje“, člana 405. stav 3. u dijelu koji glasi: „notarski se potvrđuje“, člana 434. stav 5. u dijelu koji glasi: „i primjerak notarski obrađenog ugovora“, člana 442. stav 3. u dijelu koji glasi: „moraju biti notarski potvrđene“, člana 438b. stav 3. u dijelu koji glasi„izjava o odricanju mora biti notarski ovjerena“ i člana 438v. stav 1. u dijelu koji glasi: „koji je sačinio notar“ Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 127/08 i 100/11), člana 266. stav 2. u dijelu koji glasi „notarski obrađene isprave“ Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 124/08), člana 104. u dijelu koji glasi: „notarski obrađena“ i člana 105. stav 1. u dijelu koji glasi: „i notarska isprava“ Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 6/12) (u prijedlogu pogrešno označen kao Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti).  Ističe se da su osporene odredbe čl. 21, 68. i 69. Zakona o notarima u cjelini neustavne, te da se posljedice njihove neustavnosti protežu i na navedene odredbe predmetnih posebnih zakona. 

Prijedlogom je, u suštini, preuzeto obrazloženje Odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu broj: U-15/10 od 2. decembra 2012. godine, uz odgovarajuće korekcije u smislu upućivanja na Ustav, odnosno zakonodavstvo Republike Srpske. U ovom smislu predlagač ističe da propisivanje iz člana 21. Zakona o notarima prema kojem Vlada određuje broj potrebnih notara, te određuje njihovo službeno sjedište u opštini ili gradu, kao i povezivanje broja notara sa brojem stanovnika koji žive na području opštine-grada, predstavlja povredu ustavnih garancija iz čl. 5, 10, 33. i 39. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav). Predlagač smatra da se propisivanjem iz člana 21. ovog zakona, notari favorizuju u odnosu na advokatsku djelatnost, čiji je zadatak, takođe, pružanje pravne pomoći, dok se građani i pravna lica, uzimajući u obzir njihovo mjesto prebivališta, odnosno sjedišta, te odsustvo zakonske obaveze koja predviđa obavezu uspostave notarijata na cijeloj teritoriji Republike Srpske,  dovode u nejednak položaj u pogledu njihovog prava jednakog pristupa i jednoj i drugoj službi. Nadalje, prijedlogom se ističe da propisivanje obavezne  notarske obrade ili potvrde isprava u određenim pravnim poslovima iz čl. 68. i 69. Zakona u neravnopravan položaj u odnosu na notare dovodi druge diplomirane pravnike sa položenim pravosudnim, magistarskim ili doktorskim ispitom. Predlagač smatra da se propisivanjem prema kome su pravni poslovi ništavi ukoliko nisu notarski obrađeni, ograničava poslovna sposobnost fizičkih i pravnih lica koja su ranije ovakve poslove mogla samostalno pripremati i zaključivati, te da se ona izlažu suvišnim troškovima notarske obrade. Isto tako, predmetnim propisivanjem se notarska djelatnost favorizuje u odnosu na advokatsku, ne samo u smislu Zakona o notarima već i u smislu nepoznatog broja drugih zakona na koje upućuju osporene odredbe čl. 68. i 69. Zakona o notarima, ali i u pogledu vrednovanja notarskih u odnosu na advokatske poslove. Sa druge strane, obaveza plaćanja  notarski obrađenih  isprava nametnuta je strankama koje nemaju mogućnost izbora. Dodatno se ističe da su odredbe stava 4. člana 68. i stava 3. člana 69. Zakona neprecizne, nejasne i nepredvidive jer predviđaju da obaveza notarske obrade ili potvrde može biti predviđena i drugim zakonima, te se ukazuje na temporalni karakter ovih odredaba. Stoga predlagač smatra da je propisivanje iz čl. 68. i 69. u suprotnosti sa čl. 5, 10, 33. i 39. Ustava i međunarodnim ugovorima. Iz argumentacije na kojoj zasniva navode o neustavnosti člana 68. Zakona o notarima, a koja se tiče isključivo propisivanja obavezne notarske obrade kao uslova pravovaljanosti određenih pravnih poslova, proizlazi da predlagač, u suštini, osporava odredbe stava 1, te st. 3‒7. ove zakonske odredbe. Nadalje, u kontekstu člana 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljem tekstu: Konvencija), a pozivajući se na praksu Evropskog suda za ljudska prava, predlagač ističe da je prenošenjem nadležnosti sa advokata na notare povrijeđeno pravo advokata na imovinu, s obzirom na to da su na ovaj način advokati ostali bez klijentele stečene vlastitim radom. Predlagač ukazuje na garancije pojedinih prava građana sadržanih u određenim dokumentima međunarodnog karaktera, ne osporavajući, pri tom, odredbe navedenih zakona u odnosu na ove dokumente. Isto tako, prijedlogom se ukazuje i na drugačija zakonska rješenja relevantne materije u inostranim pravnim sistemima.

U odgovoru koji je Sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske ističe se da je prijedlog u potpunosti neosnovan, te da predlagač na pogrešan način tumači odredbe Ustava, kao i njegovih čl. 10. i 39. Navodi se da je propisujući pravila i izuzetke pri utvrđivanju broja notarskih mjesta i službenih sjedišta, zakonodavac postupao u okviru svojih ovlašćenja, te da je, propisujući kao u članu 21. Zakona o notarima, organizaciju notarske službe prilagodio  potrebama građana i pravnih lica. Pojašnjava se da je Zakonom o notarima ograničen broj notarskih mjesta, ali da je on podložan promjeni, jer Vlada, uz mišljenje Notarske komore, preispituje broj potrebnih notarskih mjesta, kao i njihovo službeno sjedište, čime ostvaruje kontrolu  organizacije i rada ove službe. Takođe, zakonodavac je navedenim zakonom osigurao da se organizacija i rad notarske službe uskladi sa organizacijom i radom osnovnih sudova, imajući u vidu da su određeni poslovi iz njihovog domena povjereni u nadležnost notara. U pogledu navoda kojima se osporava član 68. Zakona o notarima, ističe se argument presuđene stvari, te se pojašnjava da je neosnovano poređenje djelatnosti advokata sa pravnim statusom notara u vrženju javne službe, kao i da svaki građanin, pa i advokat, pod jednakim uslovima, može postati notar. U kontekstu navoda o neustavnosti čl. 68. i 69. Zakona o notarima, odgovorom se ukazuje na raniju obaveznu sudsku ovjeru određenih ugovora, zbog čega zakonodavac smatra da nije osnovana argumentacija predlagača prema kojoj je prenosom obrade isprava u nadležnost notara, advokatima uskraćeno obavljanje njihovih tradicionalnih poslova, kao i da su time, oni, ali i ostali dipl. pravnici, dovedeni u diskriminišući položaj. U pogledu navoda kojima osporava ustavnost odredaba Zakona o izvršnom postupku, u odgovoru se ističe da notarska isprava ima dokaznu snagu javne isprave, kao i svojstva izvršne isprave, u zakonom predviđenim slučajavima, dok Ustavni sud nije nadležan da cijeni razloge cjelishodnosti kojima se rukovodio zakonodavac propisujući kao uslov valjanosti pojedinih isprava, njihovu obaveznu notarsku obradu. Razlozi pravne sigurnosti i efikasnosti u postupanju, a sa ciljem rasterećenja rada sudova, rezultovali su uspostavljanjem notarske službe kao javne službe u funkciji efikasnosti, racionalnosti i provodivosti, što je prepoznato i Zakonom o izvršnom postupku koji je proširio listu izvršnih isprava i na notarski obrađenu izvršnu ispravu. Takođe, zakonodavac je na način koji smatra cjelishodnim uredio organizaciju i položaj advokature, dok sličnost uslova koja se zahtijeva za obavljanje advokatskih, odnosno notarskih poslova, ne podrazumijeva i istovjetnost tih poslova, a zakonsko normiranje kojim su određena izvršenja na osnovu notarske izvršne isprave ne dovodi u pitanje pravo na rad advokata. Pored navedenog, u odgovoru se ističe da je odlukom Suda u predmetu U-18/05 potvrđena ustavnost člana 266. stav 2. Zakona o stvarnim pravima i čl. 104. i 105. stav 1. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske. Dodatno, predlagač izražava nezadovoljstvo određenim zakonskom rješenjima, što ne može biti predmet ocjene ustavnosti. S obzirom na izloženo, predlaže se da Sud ne prihvati prijedlog. 

Osporenim članom 21. Zakona o notarima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 86/04, 2/05, 74/05, 76/05, 91/06, 37/07, 50/10, 78/11, 20/14, 68/17 i  82/19) je propisano: da na prijedlog ministra, Vlada Republike Srpske određuje broj potrebnih notara za područje Republike Srpske, kao i njihovo službeno sjedište, da je službeno sjedište notara opština ili grad koje odredi Vlada Republike Srpske, da se nakon formiranja Notarske komore Republike Srpske, prilikom određivanja broja notarskih mjesta kao i prilikom utvrđivanja službenih sjedišta, pribavlja mišljenje i Notarske komore, da se broj notara određuje prema broju stanovnika koji žive na području Republike Srpske, uzimajući u obzir i godišnji broj isprava koje se notarski obrade, pri čemu se po pravilu na 20.000 stanovnika treba otvoriti jedno notarsko mjesto, da dvije ili više opština, koje imaju manji broj stanovnika od broja koji je utvrđen u stavu 4. ovog člana, mogu imati jednog notara.

Osporenim članom 68. stav 1. i st. 3‒7. Zakona o notarima su utvrđeni pravni poslovi za koje je obavezna notarska obrada isprava te je propisano: da se pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava odnose na pravne poslove o regulisanju imovinskih odnosa između bračnih drugova, kao i između lica koja žive u vanbračnoj životnoj zajednici, raspolaganje imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica, pravne poslove kojima se obećava neko činjenje kao poklon, s tim što se nedostatak notarske forme u ovom slučaju nadomješta izvršenjem obećanog činjenja, pravne poslove čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama, osnivačka akta privrednih društava, da su pravni poslovi za koje protivno stavu 1. ovog člana nisu sačinjene notarski obrađene isprave ništavni, da nezavisno od odredbe stava 1. ovog člana, obaveze notarske obrade isprava mogu biti predviđene i u drugim zakonima, da stranke imaju pravo zahtijevati notarsku obradu isprava i za druge pravne poslove koji nisu navedeni u stavu 1. tač. 1. do 5. ovog člana, da odredbe ovog člana vrijede samo tako dugo dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom o obavezi notarske obrade isprava, koja ih izričito u cjelini ili u dijelovima stavlja van snage, da pripremu akata za notarsku obradu i ovjeru isprava, kao i za zastupanja stranaka pred notarima, mogu vršiti advokati.

Osporenim članom 69. Zakona o notarima utvrđeni su pravni poslovi za koje je obavezna notarska potvrda te je propisano: da potvrđivanje statuta kao i sve izmjene statuta privrednih društava zahtijevaju notarsku potvrdu, da su utvrđivanje statuta kao i izmjena statuta koji nisu notarski potvrđeni, ništavni, da nezavisno od odredbe stava 1. ovog člana, obaveze notarskih potvrda mogu biti predviđene i u drugim zakonima, da odredbe ovog člana vrijede samo toliko dugo dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom o obavezi notarskih potvrda koja ih izričito u cjelini ili u dijelovima stavlja van snage.

Osporenim članom 271. stav 5. Porodičnog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 54/02, 41/08 i 63/14)  propisano je da bračni ugovor mora biti notarski obrađen.

Osporenim članom 288. istog zakona je propisano da pravni poslovi o regulisanju imovinskih odnosa između bračnih supružnika, kao i između lica koja žive u vanbračnoj životnoj zajednici i pravni poslovi o raspolaganju imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica moraju biti notarski obrađeni, dok su pravni poslovi koji su zaključeni suprotno stavu 1. ovog člana pravno ništavni.

Osporenim članom 23. stav 1. tačka 3. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) propisano je da je notarska izvršna isprava ‒ izvršna isprava.

Osporenim članom 27. stav 4. istog zakona je propisano da se odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne primjenjuju u postupku izvršenja na osnovu izvršne isprave notara.

St. 2. i 3. člana 27. ovog zakona propisano je da ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok se određuje rješenjem o izvršenju, a u slučaju iz stava 2. ovog člana, sud će predloženo izvršenje odrediti uz uslov da izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obavezu.

Osporenim članom 35. stav 3. ovog zakona propisano je da, izuzetno od odredbi st. 1. i 2. ovog člana, izvršna isporava notara na osnovu koje je podnesen prijedlog za izvršenje ne mora biti snabdjevena potvrdom o izvršnosti, već se njena izvršnost određuje prema odredbama Zakona  o notarima.

St. 1. i 2. člana 35. ovog zakona propisano je da se, ako se prijedlog za izvršenje podnosi sudu koji nije odlučivao u prvom stepenu, uz prijedlog podnosi izvršna isprava, u originalu ili ovjerenom prepisu, na koji je stavljena potvrda o izvršnosti, a potvrdu o izvršnosti daje sud, odnosno organ koji je odlučivao o potraživanju u prvom stepenu.

Osporenim članom 69. stav 3. ovog zakona je, između ostalog, propisano da izjava suvlasnika koji nije izvršenik mora biti notarski obrađena, a da ukoliko suvlasnik koji nije izvršenik ne dostavi notarski obrađenu ispravu u roku od 15 dana, smatra se da nije dao pristanak za prodaju njegovog suvlasničkog dijela.

Osporenim članom 74. stav 4. istog zakona je propisano da kupac i založni povjerilac sklapaju sporazum iz stava 3. ovog člana, u obliku sudskog poravnanja u izvršnom postupku ili notarski obrađene isprave. 

Stavom 3. člana 74. ovog zakona propisano je da se kupac nepokretnosti i založni povjerilac mogu sporazumjeti, najkasnije na ročištu za prodaju, da založno pravo ostane na nepokretnosti i nakon sprovodjenja rješenja o dosudi, a da kupac preuzme izvršenikov dug prema tom povjeriocu u iznosu koji bi mu pripadao u izvršnom postupku. U tome slučaju se kupovna cijena umanjuje za iznos preuzetog duga.

Osporenim članom 72. Zakona o nasljeđivanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/09, 55/09, 91/16 i 82/19) propisano je da testament može zavještaocu sačiniti notar, te da notar sačinjava testament samo u formi originala notarski obrađene isprave, koji stavlja u poseban omot, zapečati i čuva u svojoj arhivi ili ga predaje zavještaocu, na njegov zahtjev.

Osporenim članom 74. istog zakona je propisano da svjedoci pri sačinjavanju, između ostalog, i testamenta sačinjenog kod notara moraju biti lica koja ispunjavaju sljedeće kumulativno postavljene uslove, a to su: punoljetna lica, poslovno sposobna lica, lica koja znaju čitati i pisati, lica koja razumiju jezik na kome je testament sačinjen (stav 1) a da svjedoci pri sačinjavanju, između ostalog, i testamenta sačinjenog kod notara ne mogu biti, niti testament mogu sačiniti po kazivanju zavještaoca u svojstvu sudije ili notara, sljedeća lica: potomci zavještaoca, usvojenici zavještaoca i njihovi potomci, preci zavještaoca i njegovi usvojioci, srodnici zavještaoca u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno i supružnici lica iz tač. a), b), v) i g) ovog stava i supružnik zavještaoca (stav 2).

Članom 75. ovog zakona je, između ostalog, propisano da su ništave odredbe testamenta kojim se ostavlja nešto sudiji ili notaru koji je testament sačinio.

Članom 96. ovog zakona je, između ostalog, propisano da je ovlašćeno lice za sačinjavanje testamenta, pored drugih, notar (stav 1), kao i da zavještalac može ostaviti testament na čuvanje kod notara, te da će, u tom slučaju, notar postupiti po propisima kojima se uređuje notarska služba (stav 2).

Osporenim članom 129. stav 2. istog Zakona je propisano da sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine mora biti notarski obrađen.

Osporenim članom 139. stav 2. istog zakona je propisano da ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti notarski obrađen.

Osporenim članom 145. stav 2. istog zakona je propisano da se izjava o pristanku iz stava 1. ovog člana notarski obrađuje.

Stavom 1. člana 145. ovog zakona je propisano da u slučaju smrti davaoca izdržavanja, njegove obaveze prelaze na njegovog supružnika i njegove potomke koji su pozvani na nasljeđe, ako na to pristanu. Ako oni ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom izdržavanju, ugovor se raskida i oni nemaju pravo da traže naknadu za ranije dato izdržavanje. Ako supružnik i potomci izdržavaoca nisu u stanju da preuzmu ugovorne obaveze, imaju pravo da traže naknadu od primaoca izdržavanja.

Osporenim članom 158. st. 3. i 4. istog zakona je, između ostalog, propisano da se sporazum iz stava 2. ovog člana sačinjava u pisanoj formi i da se notarski obrađuje, a da će, prilikom notarske obrade notar, pročitati sporazum i upozoriti pretka i potomka na posljedice sporazuma.

Stavom 2. člana 158. propisano je da se, izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima, može, sporazumom sa pretkom, odreći od nasljeđa koje bi mu pripalo poslije smrti pretka.

Osporenim članom 167. stav 2. ovog zakona propisano je da se ugovor o prenosu nasljednog dijela, između ostalog, notarski obrađuje, a ako je predmet tog nasljednog dijela nepokretnost, notarski se obrađuje.

Osporenim članom 7. st. 3. i 4. Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 127/08, 58/09, 100/11, 67/13, 100/17 i 82/19) propisano je da se osnivački akt privrednog društva notarski obrađuje, osim kod jednočlanog društva sa ograničenom odgovornošću koje uplaćuje propisani minimalni novčani dio osnovnog kapitala, kod kojeg se vrši notarska ovjera potpisa osnivača i ima sadržinu utvrđenu ovim zakonom za tu pravnu formu privrednog društva, dok se izmjene i dopune osnivačkog akta ortačkog i komanditnog društva (društva lica) notarski obrađuju, a društva sa ograničenom odgovornošću i akcionarskog društva (društva kapitala) notarski potvrđuju, osim kod jednočlanog društva sa ograničenom odgovornošću iz stava 3. ovog člana, kod kojeg se vrši notarska ovjera potpisa osnivača ili ovlašćenog lica, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije uređeno.

Osporenim članom 123. stav 1. istog zakona je, između ostalog, propisano da se udio prenosi ugovorom u pisanoj formi sa notarski ovjerenim potpisima prenosioca i sticaoca.

Osporenim članom 145. stav 5. istog zakona je propisano da ako zapisnik ne potpiše predsjedavajući, to ne utiče na punovažnost odluka skupštine članova društva sa ograničenom odgovornošću, ukoliko je notar sačinio zapisnik.

Osporenim članom 169. stav 1. tačka a) istog zakona je propisano da svako društvo sa ograničenom odgovornošću čuva otpravak notarski obrađenog osnivačkog akta, uključujući i sve njegove izmjene. 

Osporenim članom 196. stav 1. istog zakona je propisano da osnivačka skupština akcionarskog društva, između ostalog, bira notara kao zapisničara, dok je osporenim stavom 3. istog člana, između ostalog, propisano da zapisnik o radu osnivačke skupštine akcionarskog društva vodi notar kao zapisničar.

Osporenim članom 297. stav 14. istog zakona je propisano da ako se odluka skupštine akcionara koja je pobijena odnosi na promjenu osnivačkog akta, sudskom registru se uz presudu podnosi potpuni tekst notarski obrađenog, izmijenjenog osnivačkog akta kako treba da glasi, uzimajući u obzir presudu suda i sve dotadašnje izmjene tog akta.

Osporenim članom 331. stav 2. istog zakona je propisano da se izmjene i dopune osnivačkog akta registruju i objavljuju u skladu sa zakonom, te da se uz prijavu za registraciju prilaže prečišćeni tekst osnivačkog akta sa notarskom potvrdom da se izmijenjene odredbe osnivačkog akta slažu sa odlukom o izmjeni osnivačkog akta.

Osporenim članom 381. stav 4. istog zakona je, između ostalog, propisano da, nakon što ga skupštine društva koje učestvuju u spajanju uz pripajanje usvoje, ugovor se notarski potvrđuje.

Osporenim članom 405. stav 3. istog zakona je, između ostalog, propisano da se ugovor o podjeli uz pripajanje notarski potvrđuje.

Osporenim članom 434. stav 5. istog zakona je propisano da se uz zapisnik sa sjednice skupštine akcionara iz stava 4. ovog člana prilaže i primjerak notarski obrađenog ugovora o sticanju ili raspolaganju imovinom velike vrijednosti.

Osporenim članom 438b. stav 3. istog zakona je, između ostalog, propisano da revizorski izvještaj nije potreban ako svi manjinski akcionari daju izjavu kojom se odriču izrade tog izvještaja, kao i da izjava o odricanju mora biti notarski ovjerena.

Osporenim članom 438v. stav 1. istog zakona je, između ostalog, propisano da je organ nadležan za vođenje poslova društva dužan da podnese prijavu za upis odluke skupštine akcionara iz člana 438. stav 1. ovog zakona u registar poslovnih subjekata, kao i da se uz prijavu, pored drugog, prilaže zapisnik sa skupštine akcionara koji je sačinio notar.

Osporenim članom 442. stav 3. istog zakona je propisano da postojeća privredna društva nastala u postupku svojinske transformacije koja nemaju osnivački akt zadržavaju statut kao obavezni opšti akt i obavezu usklađivanja sa ovim zakonom vrše odgovarajućim izmjenama statuta, s tim da izmjene statuta moraju biti notarski potvrđene.

Osporenim članom 266. stav 2. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09, 58/09, 95/11 i 60/15) je, između ostalog, propisano da pravni posao o osnivanju stvarnog tereta mora biti u obliku notarski obrađene isprave.

Osporenim članom 104. Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 110/16 i 62/18), propisano je da, pored uslova iz člana 103. ovog zakona, da bi bila podobna za upis, isprava mora biti notarski obrađena.

Osporenim članom 105. istog zakona je, između ostalog, propisano da je isprava na osnovu koje se vrši upis, pored drugih, i notarska isprava.

Sud je, prije svega, utvrdio da je, nakon podnošenja inicijative, osporeni član 7. st. 3. i 4. Zakona o o privrednim društvima prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o privrednim društvima koji je objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 82/19 od 4. oktobra 2019. godine, tako što je odredbom člana 1. tog zakona u cjelini mijenjan član 7. Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 127/08, 58/09, 100/11, 67/13 i 100/17). Odredbe člana 7. st. 3. i 4. Zakona o privrednim društvima koje su na snazi, su, po svom sadržaju, identične osporenim odrebama člana 7. st. 3. i 4. tog zakona koje su prestale da važe.

Polazeći od navedenog Sud je, na osnovu člana 42. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) proširio postupak ocjenjivanja ustavnosti i na izmjene osporenih odredaba člana 7. st. 3. i 4. Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 82/19).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredaba Zakona o notarima, Porodičnog zakona, Zakona o izvršnom postupku, Zakona o nasljeđivanju, Zakona o privrednim društvima, Zakona o stvarnim pravima i Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti Republike Srpske, Sud je imao u vidu da je Ustavom utvrđeno da se ustavno uređenje Republike  temelji na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima, te vladavini prava (član 5. stav 1. al. 1. i 4), da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da građani imaju pravo da učestvuju u obavljanju javnih poslova i da pod jednakim uslovima budu primljeni u javnu službu (član 33), da svako ima pravo na rad i slobodu rada, te da je svako slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i da mu je pod jednakim uslovima dostupno radno mesto i funkcija (član 39. st. 1. i 2), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, osnovne ciljeve i pravce privrednog razvoja, sistem javnih službu, radne odnose, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tač. 5, 6, 8, 11, 12. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), da u skladu sa članom 108. stav 1. Ustava zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, da je advokatura samostalna i nezavisna djelatnost i služba koja pruža pravnu pomoć, a da se organizacija i rad advokature uređuju zakonom (član 131).

Sud je, isto tako, uzeo u obzir da je članom 1. Protokola 1. uz Konvenciju propisano da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine, da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava, te da je pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim radi regulisanja korišćenja imovine u skladu sa opštim interesima.

Sud je konstatovao da je Zakonom o advokaturi Republike Srpske propisano da je  advokatura nezavisna i samostalna služba pružanja pravne pomoći fizičkim i pravnim licima (član 2. stav 1), a da pružanje ove pravne pomoći obuhvata davanje usmenih i pismenih pravnih savjeta i mišljenja, sastavljanje tužbi, prijedloga i drugih inicijalnih podnesaka, zahtjeva, molbi, pravnih lijekova, predstavki i drugih podnesaka, sastavljanje ugovora, zavještanja, poravnanja, izjava, opštih i pojedinačnih akata i drugih isprava, zastupanje i odbranu fizičkih i pravnih lica, posredovanje radi zaključenja pravnog posla ili mirnog rješavanja spora i spornog odnosa i obavljanje i drugih poslova pravne pomoći u ime i za račun domaćeg ili stranog fizičkog ili pravnog lica, na osnovu kojih se ostvaruju prava, štite slobode i drugi interesi (član 3).

Na osnovu navedenih ustavnih ovlašćenja Zakonom o notarima uređena je notarska služba kao javna služba, te su regulisani organizacija, ovlašćenja, način rada, notarski ispit, kao i druga pitanja od značaja za rad notara na teritoriji Republike Srpske (član 1. tog zakona). Ovim zakonom je, između ostalog, propisano: da je služba notara javna služba koju obavljaju notari, koji su samostalni i nezavisni nosioci te službe, te da je zadatak notara da vrši obradu, ovjeravanje i potvrđivanje javnih isprava, te vrši druge poslove u skladu sa ovim zakonom (član 2. st. 1. i 2), da su notarske isprave sve isprave  notara koje on sačini na osnovu ovog zakona u okviru svoje nadležnosti, da su notarske isprave notarski obrađene isprave, notarske ovjere i notarske potvrde, da notarske isprave vrijede kao javne isprave i važe na teritoriji cijele Republike Srpske, kod svih organa vlasti, pravnih lica i drugih institucija, nezavisno od toga od kojeg su notara na teritoriji Bosne i Hercegovine izdate, da notarski obrađene isprave koje je notar sačinio u granicama svojih službenih ovlašćenja u propisanoj formi imaju punu dokaznu snagu javne isprave o izjavama datim pred notarom, da notarske ovjere i potvrde imaju dokaznu snagu javne isprave o činjenicama o kojima se u njima svjedoči (član 4. st. 1‒5).

Razmatrajući navode iz prijedloga Sud je, na prvom mjestu, utvrdio da rješenjem Suda broj U-18/05 od 31. maja 2006. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 62/06) nije prihvaćena inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 68. Zakona o notarima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 86/04), a na osnovu ocjene da je isti saglasan Ustavu. U predmetnom rješenju Sud je, između ostalog, ocijenio da je isključivo stvar zakonodavne politike koje će poslove zakonodavac dati u nadležnost advokatima, a kako će regulisati pitanje notarske djelatnosti, odnosno, u konkretnom slučaju, za koje će pravne poslove propisati obaveznu notarsku obradu isprava, kao i da ovakvim propisivanjem nije doveden u pitanje Ustavom utvrđen položaj advokature.

S obzirom na to da je predmetnim rješenjem odlučeno o ustavnosti osporenih st. 1. i st. 3-7. člana 68. Zakona o notarima, Sud je, na osnovu člana 37. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio da prijedlog odbaci u navedenom dijelu, budući da je već odlučivao o istoj stvari.

Nadalje, Sud je ocijenio da je propisujući na način kao u osporenim čl. 21. i 69. Zakona u notarima, zakonodavac postupao u granicama svojih ovlašćenja, kao i da nisu osnovani navodi predlagača prema kojima je ovo propisivanje u suprotnosti sa odredbama čl. 5, 10, 33. i 39. Ustava.

Rješenjem u predmetu U-18/05 Sud je utvrdio da je Zakonom o notarima, Republika, saglasno Ustavu, na notare prenijela dio javnopravnih ovlašćenja, zadržavajući, pri tom, pravo nadzora nad sprovođenjem Zakona i djelatnošću notara, odnosno da je zakonodavac, na način koji smatra cjeloshodnim, a imajući u vidu javni interes, notarsku službu uredio kao javnu službu. Pomenutim rješenjem Sud je, isto tako, utvrdio da se uvođenjem instituta notara obezbjeđuje veća pravna sigurnost u pravnom sistemu Republike Srpske, te da se postiže i ekonomičnija zaštita prava fizičkih i pravnih lica.

U ovom smislu, a prvenstveno imajući u vidu pravo nadzora Republike nad sprovođenjem Zakona o notarima kao i radom notara, Sud je utvrdio da je zakonodavac postupao u okviru svojih ovlašćenja kada je Vladi, kompetentnoj da cijeni javni interes, povjerio u nadležnost da, po prijedlogu ministra i uz pribavljeno mišljenje Notarske komore, odredi broj potrebnih notara za područje Republike Srpske, te njihovo službeno sjedište, kao i kada je propisao obavezne kriterijume kojima se Vlada rukovodi u ovom postupku. Ograničavajići broj notara, kao i broj njihovih sjedišta, a uzimajući u obzir različitu gustinu naseljenosti, zakonodavac je propisao saglasno opštedruštvenom interesu da se putem notarijata obezbijedi zakonitost i poveća pravna sigurnost u društvu, što je u skladu sa načelom vladavine prava iz člana 5. stav 1. alineja 4. Ustava.  Na ovaj način zakonodavac je  obezbijedio pretpostavke dostupnosti jednako kvalitetnih notarskih usluga građanima na cijeloj teritoriji Republike, čime je izbjegnuto grupisanje notarskih kancelarija samo u većim centrima. Prema ocjeni Suda, strukturisanje javnih službi uslovljeno je potrebama zajednice, a procjena ovih potreba u domenu je zakonodavane politike, čiju opravdanost, u smislu člana 115. Ustava, ovaj sud nije nadležan da razmatra.

Dodatno, imajući u vidu i propisivanje prema kojem notar ne smije, bez valjanog razloga, odbiti preduzimanje službenih radnji (član 45. Zakona o notarima), kao i da valjanost javnih isprava na teritoriji Republike nije uslovljena sjedištem kancelarije notara koji ih je sačinio, Sud je utvrdio da nisu osnovani navodi predlagača prema kojima su, propisivanjem iz osporenog člana 21. ovog zakona, povrijeđena jemstva na jednakost građana pred zakonom u smislu mogućnosti jednakog pristupa notarskoj službi. Sud je, takođe utvrdio da su paušalne tvrdnje predlagača prema kojima su članom 21. Zakona povrijeđena politička prava građana, te da su njime građani dovedeni u nejednak položaj kada je riječ o njihovom pravu na jednak pristup advokatskoj i notarskoj službi, jer se ovi navodi ne mogu dovesti u vezu sa predmetom regulisanja osporene zakonske odredbe.   

Takođe, imajući u vidu javnopravni karakter notarske službe i značaj notarskih isprava, te s tim u vezi i ulogu ove službe u osiguranju vladavine prava kao opštedruštvene vrednote zaštićene Ustavom, te uzimajući u obzir stanovište Suda prema kome je isključivo stvar zakonodavne politike kako će regulisati pitanje notarske djelatnosti (predmet U-18/05), Sud je ocijenio da je utvrđivanje pravnih poslova za čiju pravovaljanost je neophodno sačinjavanje notarske potvrde, kao osporenim članom 69. Zakona o notarima, predmet cjelishodne procjene zakonodavca, čiju opravdanost, saglasno članu 115. Ustava, ovaj sud Sud nije nadležan da cijeni.

Nadalje, članom 39. Ustava je, između ostalog, utvrđeno da svako ima pravo na rad i slobodu rada, da je svako slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i pod jednakom uslovima mu je dostupno radno mjesto i funkcija. Iz navedene ustavne odredbe nesumnjivo proizlazi da Ustav ne garantuje obim prava na rad. Prema mišljenju Suda, ovo ustavno načelo prije svega podrazumijeva pravo da svaki građanin ima mogućnost da obezbijedi sredstva za život radom koji je slobodno izabrao ili prihvatio. Saglasno čl. 33. i 39. Ustava, zakonodavac nije uskratio pojedincu koji ispunjava zakonske uslove za obavljanje poslova notara pravo na slobodan izbor ovog zanimanja, već je mogućnost obavljanja te djelatnosti uslovljena jedino raspoloživoću službenih mjesta u okviru notarijata, te lice koje udovoljava kriterijumima pomenuti izbor može napraviti uvijek kada Republika raspolaže slobodnim pozicijama u ovom domenu.

Takođe, Sud je imao u vidu da neravnopravnost, u smislu člana 10. Ustava, podrazumijeva različito tretiranje lica u istim ili sličnim situacijama bez objektivnog i razumnog opravdanja. S tim u vezi, iako nije sporno da su notarska i advokatska služba samostalne i nezavisne službe, te da su tražene kvalifikacije za njihovo obavljanje u značajnom dijelu jednake, zakonodavac je napravio jasnu razliku među njima određujući da je advokatura nezavisna i samostalna služba pružanja pravne pomoći fizičkim i pravnim licima (član 2. stav 1. Zakona o advokaturi Republike Srpske), dok je služba notara javna služba (član 2. stav 1. Zakona o notarima). Stoga, predlagač, u kontekstu člana 10. Ustava, neosnovano poredi prava i obaveze notara i advokata, s obzirom na to da su to lica koja se bave u potpunosti različitim djelatnostima, odnosno lica koja se nalaze u potpuno različitim pravnim situacijama.

Dodatno, članom 131. Ustava, kojim je utvrđeno da je advokatura samostalna i nezavisna djelatnost i služba koja pruža pravnu pomoć, te da se organizacija i rad advokature uređuje zakonom, nije određen okvir poslova koji ulaze u ovu djelatnost. Ustav je, dakle, utvrdio položaj advokature u pravnom sistemu Republike, a dao je u isključivu nadležnost zakonodavcu da uredi pitanja organizacije i rada advokatske djelatnosti, odnosno da odredi konkretne poslove, tj. sadržinu pravne pomoći koju pružaju advokati.

S obzirom na to da se Ustav ne opredjeljuje po pitanju sadržine pravne pomoći iz člana 131. Ustava, te da pravna pomoć koju pruža advokatura podrazumijeva: davanje usmenih i pismenih pravnih savjeta i mišljenja, sastavljanje tužbi, prijedloga i drugih inicijalnih podnesaka, zahtjeva, molbi, pravnih lijekova, predstavki i drugih podnesaka, sastavljanje ugovora, zavještanja, poravnanja, izjava, opštih i pojedinačnih akata i drugih isprava, zastupanje i odbranu fizičkih i pravnih lica, posredovanje radi zaključenja pravnog posla ili mirnog rješavanja spora i spornog odnosa i obavljanje i drugih poslova pravne pomoći u ime i za račun domaćeg ili stranog fizičkog ili pravnog lica, na osnovu kojih se ostvaruju prava, štite slobode i drugi interesi (član 3. Zakona o advokaturi Republike Srpske), Sud je utvrdio da osporenim odredbama Zakona o notarima, na notare nisu preneseni poslovi advokature, tj. pravo na pružanje pravne pomoći iz člana 131. Ustava. S tim u vezi, nisu osnovane ni tvrdnje predlagača prema kojima je navodni prenos nadležnosti sa advokata na notare uzrokovao povredu prava advokata na imovinu u smislu člana 1. Protokola 1.

U kontekstu naprijed izloženog, te imajući u vidu da je Sud ranije utvrdio da je isključivo stvar zakonodavne politike kako će regulisati pitanje notarske djelatnosti, zbog čega je utvrđivanje pravnih poslova za čiju je pravovaljanost potrebno sačinjavanje notarske isprave, u isključivoj nadležnosti zakonodavca, Sud je ocijenio da je zakonodavac postupao u skladu sa svojim ustavnim ovlašćenjima i kada je osporenim odredbama Porodičnog zakona, Zakona o izvršnom postupku, Zakona o nasljeđivanju, Zakona o privrednim društvima, Zakona o stvarnim pravima i Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti Republike Srpske, pravovaljanost određenih pravnih poslova, uslovio obaveznim sačinjavanjem notarske isprave. Težeći pravnoj sigurnosti te harmonizaciji pravnog poretka Republike Srpske, zakonodavac je, saglasno jemstvu iz člana 5. stav 1. al. 1. i 4. Ustava, ocijenio da značaj odnosa koji regulišu navedeni zakoni zahtijeva predmetni nivo garancija. Kako je navedena procjena aspekt zakonodavne politike, Sud, u skladu sa članom 115. Ustava, nije nadležan da cijeni njenu opravdanost.

S tim u vezi nisu osnovani ni navodi predlagača koji se tiču neustavnosti odredaba zakona kako slijedi: člana 271. stav 5. i člana 288. Porodičnog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 54/02, 41/08 i 63/14), člana 23. stav 1. tačka 3, člana 27. stav 4, člana 35. stav 3, člana 69. stav 3. u dijelu koji glasi: „...mora biti notarski obrađena...“ i „...ne dostavi notarski obrađenu ispravu...“, člana 74. stav 4. u dijelu koji glasi: „...ili notarski obrađene isprave.“ Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18), čl. 72. i 74. u dijelu koji glasi: „...i testamenta sačinjenog kod notara...“ i „...ili notara...“, člana 75. u dijelu koji glasi: „.. ili notaru...“, člana 96. u dijelu koji glasi: „...notar...“, i „...ili notara...“ i „...a notar će postupiti po propisima kojima se uređuje notarska služba.“, člana 129. stav 2, člana 139. stav 2, člana 145. stav 2, člana 158. stav 3. u dijelu koji glasi: „...ili se notarski obrađuje.“ i stav 4. u dijelu koji glasi: „...odnosno prilikom notarske obrade notar...“, člana 167. stav 2. Zakona o nasljeđivanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/09, 55/09, 91/16 i 82/19), člana 7. st. 3. i 4, člana 123. stav 1. u dijelu koji glasi: „...sa notarski ovjerenim potpisima...“, člana 145. stav 5. u dijelu koji glasi: „...ukoliko je notar sačinio zapisnik.“, člana 169. stav 1. tačka a), člana 196. stav 1. u dijelu koji glasi: „...notara kao zapisničara...“ i stav 3. u dijelu koji glasi: „...notar kao zapisničar...“, člana 297. stav 14. u dijelu koji glasi: „...notarski obrađenog...“, člana 331. stav 2. „...sa notarskom potvrdom...“, člana 381. stav 4. u dijelu koji glasi: „Ugovor se notarski potvrđuje.“, člana 405. stav 3. u dijelu koji glasi: „...notarski se potvrđuje.“, člana 434. stav 5. u dijelu koji glasi: „...i primjerak notarski obrađenog ugovora...“, člana 438b. stav 3, u dijelu koji glasi: „Izjava o odricanju mora biti notarski ovjerena.“, člana 438v. stav 1, u dijelu koji glasi: „...koji je sačinio notar,“ člana 442. stav 3. u dijelu koji glasi: „...moraju biti notarski potvrđene.“ Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 127/08, 58/09, 100/11, 67/13, 100/17 i 82/19), člana 266. stav 2. u dijelu koji glasi: „...notarski obrađene isprave...“ Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09, 58/09, 95/11 i 60/15), člana 104. u dijelu koji glasi: „...notarski obrađena.“ i člana 105. stav 1. u dijelu koji glasi: „...i notarska isprava...“ Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 110/16 i 62/18). 

Imajući u vidu standard ocjene u postupku apstraktne kontrole ustavnosti iz člana 115. Ustava, navodi predlagača prema kojima neustavnost osporenih odredaba predmetnih zakona proizlazi iz ustavnopravnog statusa osporenih odredaba Zakona o notarima nisu od značaja.

Takođe, drugačija zakonska rješenja u inostranim pravnim sistemima, kao i paušalno dati navodi koji se tiču prava građana zajemčenih određenim dokumentima međunarodnog karaktera, saglasno članu 115. Ustava, nisu od značaja za odlučivanje ovog suda.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i  sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-48/19

15. jula 2020. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>