Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, donio je

 

R J E Š E Nj E

 

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti odredbi člana 6. stava 1. tač. 2, 3. i 4. i stava 3. Zakona o fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inistranstvu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 100/17 i 103/17). 

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje međusobne saglasnosti odredbi člana 6. stava 1. tač. 2, 3. i 4. i stava 3. Zakona o fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 100/17 i 103/17) sa odredbama člana 136. st. 1. i 3. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18), člana 2. stav 1. tač. 2. i 4. Zakona o doprinosima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 114/17), čl. 2, 18. i 19. Zakona o udruženjima i fondacijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 52/01 i 42/05), čl. 11. i 13. Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 121/12, 52/14, 103/15 i 15/16), te čl. 50. do 53. Zakona o porezu na dobit („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 94/15 i 1/17).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Mira Ćajić iz Sokoca dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. stava 1. tač. 2, 3. i 4. i stava 3. Zakona o fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inistranstvu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 100/17 i 103/17), (u daljem tekstu: Zakon). Pomenute zakonske odredbe, kojima je regulisano da Fond solidarnosti prikuplja sredstva, pored ostalog, iz posebnog doprinosa za solidarnost na teret budžetskih korisnika, javnih preduzeća, ustanova, organa uprave, upravnih organizacija, te da zaposleni u Republici Srpskoj mogu uputiti zahtjev Upravnom odboru Fonda solidarnosti da ih oslobodi uplaćivanja doprinosa za solidarnost iz stava 1. tačke 3) ovog člana, a da je direktor Fonda solidarnosti dužan to odobriti i o tome obavijestiti poslodavca zaposlenog, davalac inicijative osporava u odnosu na odredbe čl. 10, 12, 13. i 25, člana 39. st. 1. i 5, člana 45, člana 48. st. 1. i 4. i člana 54. Ustava Republike Srpske. Ovakvim propisivanjem zakonodavac je, po mišljenju davaoca inicijative, oduzeo radniku pravo i slobodu raspolaganja sa platom. Davalac inicijative smatra da osporenim zakonskim odredbama nije predviđen princip dobrovoljnosti, pa da se zaposleni građani dovode u neravnopravan položaj u odnosu na ostale građane. Pored toga, davalac inicijative smatra da su osporene odredbe Zakona u suprotnosti sa odredbama člana 136. st. 1. i 3. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18), člana 2. stav 1. tač. 2. i 4. Zakona o doprinosima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 114/17), čl. 2, 18. i 19. Zakona o udruženjima i fondacijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 52/01 i 42/05), čl. 11. i 13. Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 121/12, 52/14, 103/15 i 15/16), te čl. 50. do 53. Zakona o porezu na dobit („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 94/15 i 1/17). U inicijativi se ističe da niko ne može raspolagati sa platom radnika bez njegove saglasnosti, da zaposleni građani već imaju obavezu plaćanja doprinosa za zdravstvo i doprinosa za dječiju zaštitu.Takođe se navodi da se osporenim odredbama obezbjeđuje prihod predmetnog fonda time što je propisana obaveza plaćanja posebne naknade za solidarnost, pri čemu obveznici ove naknade formalno nemaju status članova tog fonda. Ističe se da je na ovaj način omogućeno po istom osnovu dvostruko oporezivanje privrednih subjekata i zaposlenih. Davalac inicijative predlaže da Sud ocijeni neustavnim odredbe člana 6. stava 1. tač. 2, 3. i 4. i stava 3. Zakona o fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inistranstvu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 100/17 i 103/17). Takođe davalac inicijative predlaže da Sud ocijeni međusobno  nesaglasnim odredbe člana 6. stava 1. tač. 2, 3. i 4. i stava 3. Zakona o fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 100/17 i 103/17) sa odredbama člana 136. st. 1. i 3. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18), člana 2. stav 1. tač. 2. i 4. Zakona o doprinosima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 114/17), čl. 2, 18. i 19. Zakona o udruženjima i fondacijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 52/01 i 42/05), čl. 11. i 13. Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 121/12, 52/14, 103/15 i 15/16), te čl. 50. do 53. Zakona o porezu na dobit („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 94/15 i 1/17).                 

U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske navodi iz inicijative su ocijenjeni kao neosnovani zato što se pogrešno i nepotpuno tumače odredbe Ustava, kao i osporenih zakonskih odredbi. Pored ostalog, navodi se da je ustavni osnov za donošenje predmetnog Zakona sadržan u tački 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, te da je predmetno zakonsko rješenje saglasno navedenom ustavnom ovlašćenju, jer je u pitanju poseban, a ne obavezan doprinos. Ističe se da je u postupku donošenja predmetnog zakona, u cilju upoznavanja šire javnosti i zainteresovanih lica sa ovim zakonom, sprovedena javna rasprava i da nije bilo drugačijih prijedloga u pogledu načina izdvajanja ovog posebnog doprinosa za solidarnost. Smatraju da davalac inicijative pogrešno tumači navodnu neustavnost osporenih odredbi Zakona o fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu.Takođe  se ističe da davalac inicijative neosnovano predlaže da Sud ocijeni  međusobnu nesaglasnost osporenih zakonskih odredbi sa pojedinim odredbama Zakona o radu, Zakona o doprinosima, Zakona o udruženjima i fondacijama, Zakona o budžetskom sistemu i Zakona o porezu na dobit sa predmetnim zakonskim rješenjem zato što Ustavni sud nije nadležan da cijeni međusobnu saglasnost zakona. Predlaže se da Sud ne prihvati inicijativu.   

Osporenim odredbama člana 6. stav 1. Zakona o fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 100/17 i 103/17) propisano je da Fond solidarnosti prikuplja sredstva iz: posebnog doprinosa za solidarnost na teret budžetskih korisnika, javnih preduzeća, ustanova, organa uprave, upravnih organizacija u iznosu od 5% cijene kupljenog službenog putničkog vozila, osim vozila MUP-a i zdravstvenih ustanova (tačka 2); posebnog doprinosa za solidarnost u iznosu od 0,25% neto plate zaposlenog lica u Republici Srpskoj (tačka 3); budžeta opština i gradova u iznosu od 0,25% ostvarenih poreskih i neporeskih prihoda u prethodnoj fiskalnoj godini (tačka 4), a stavom 3. ovog člana da zaposleni u Republici Srpskoj mogu uputiti zahtjev Upravnom odboru Fonda solidarnosti da ih oslobodi uplaćivanja doprinosa za solidarnost iz stava 1. tačke 3. ovog člana, a direktor Fonda solidarnosti dužan je to odobriti i o tome obavijestiti poslodavca zaposlenog.

 Odredbama Ustava Republike Srpske, u odnosu na koje davalac inicijative osporava odredbe Zakona, utvrđeno je da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da su sloboda i lična bezbjednost čovjeka nepovredivi, i nikome se ne može oduzeti ili ograničiti sloboda, osim u slučajevima i po postupku koji su utvrđeni zakonom (član 12), da su ljudsko dostojanstvo, tjelesni i duhovni integritet, čovjekova privatnost, lični i porodični život nepovredivi (član 13), da je zajemčena sloboda misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javnog izražavanja mišljenja (član 25), da svako ima pravo na rad i slobodu rada, i da svako po osnovu rada ima pravo na zaradu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. st. 1. i 5), da je svako dužan da se pridržava Ustava i zakona, i da je svako dužan da savjesno i odgovorno vrši povjerenu mu javnu funkciju (član 45), da se prava i slobode zajemčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti, ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajemčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem (član 48. st. 1. i 4), te da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54).

Odredbama Ustava koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenu ustavnosti osporenih odredbi predmetnog Zakona, utvrđeno je da se ustavno uređenje Republike  temelji na: socijalnoj pravdi (član 5. alin. 3), kao i da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog,  socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, zdravstvo, brigu o djeci i omladini, finansiranje ostvarivanja prava i dužnosti Republike, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tač. 6, 12, 17. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava). Pored toga, prema članu 61. Ustava, Republika jemči minimum socijalne sigurnosti građana i obezbjeđuje funkcionisanje i finansiranje javnih službi preko fondova i budžeta, u skladu sa zakonom. 

Ocjenjujući osporene zakonske odredbe, Sud je utvrdio da ovakvim propisivanjem nisu narušene ustavne garancije iz čl. 10, 12, 13. i 25, člana 39. st. 1. i 5, člana 45, člana 48. st. 1. i 4. i člana 54. Ustava, na koje se ukazuje u inicijativi. Zakonodavac je prema ocjeni Suda, postupao u okviru svojih ustavnih ovlašćenja i obaveza, saglasno odredbama tačke 6, 12, 17. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, kao i  članu 61. Ustava. Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, a s ciljem omogućavanja oboljeloj djeci koja su državljani Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i osiguranici Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, kojoj nije moguće pružiti adekvatnu zdravstvenu uslugu u zdravstvenim ustanovama u Republici, kao ni u drugim zdravstvenim ustanovama sa kojima Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske ima potpisan ugovor, dijagnostiku i liječenje u inostranstvu, u zemljama u kojima djeluju zdravstvene ustanove u kojima je to moguće, donesen je Zakon o fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu. Na osnovu ovog zakona osnovan je Fond solidarnosti, određen način prikupljanja, obračunavanja, plaćanja, kao i oslobađanje od plaćanja posebnog doprinosa za solidarnost. Sud je cijenio da je cilj  propisivanja posebnog doprinosa za solidarnost zaštita ustavnih garancija o socijalnoj sigurnosti i zdravstvenoj zaštiti djece. Sud je, prilikom ocjene ustavnosti, cijenio značajnim  da, kada je u pitanju poseban doprinos za solidarnost, u iznosu od 0,25% neto plate zaposlenog lica u Republici Srpskoj, zakonodavac je istovremeno propisao način i postupak oslobađanja zaposlenog od obaveze plaćanja ovog posebnog doprinosa, tj. da zaposleni može uputiti zahtjev Upravnom odboru Fonda da ga oslobodi uplaćivanja doprinosa za solidarnost iz člana 6. stav 1. tačka 3. Zakona, koji je direktor Fonda solidarnosti dužan odobriti i o tome obavijestiti poslodavca zaposlenog. Dakle, odluka o plaćanju ovog posebnog doprinosa za solidarnost ostavljena je zaposlenom na dispoziciju, pošto nije propisana kao obaveza nego kao  mogućnost. Ovakvim  propisivanjem, po ocjeni Suda,  zakonodavac je poštovao načelo socijalne pravde u uređivanju predmetnih odnosa između pojedinca i društvene zajednice, saglasno odredbi člana 5. stav 1. alineja 3. Ustava. Ustavni sud, iz navedenih razloga, nije  ocijenio nesaglasnim sa Ustavom osporene zakonske odredbe, te nije prihvatio  inicijativu u navedenom dijelu.

Zahtjev davaoca inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje međusobne saglasnosti odredbi člana 6. stava 1. tač. 2, 3. i 4. i stava 3. Zakona o fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 100/17 i 103/17) sa odredbama člana 136. st. 1. i 3. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18),, člana 2. stav 1. tač. 2. i 4. Zakona o doprinosima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 114/17), čl. 2, 18. i 19. Zakona o udruženjima i fondacijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 52/01 i 42/05), čl. 11. i 13. Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 121/12, 52/14, 103/15 i 15/16), te čl. 50. do 53. Zakona o porezu na dobit („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 94/15 i 1/17), Ustavni sud, saglasno članu 115. Ustava, nije prihvatio zbog nenadležnosti. 

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.  

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.   

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić. 

Broj: U-11/18

27. februara 2019. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>