Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 60. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. januara 2019. godine, d o n i o  je

 

O D L U K U

 

   Utvrđuje se da član 38. st. 4. i 5. Zakona o poreskom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 102/11, 108/11, 67/13, 31/14 i 44/16) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

      Vladimir Dragičević iz Kozarske Dubice i Arsenije Baltić iz Banje Luke dali su Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 38. st. 4. Zakona o poreskom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 102/11, 108/11, 67/13, 31/14), a naknadno i dopunu inicijative, dostavljenu Sudu poslije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poreskom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 44/16), kojom traže ocjenu ustavnosti i odredbe člana 38. stav 5. ovog zakona. U inicijativi se navodi da predmetne zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa članom 63. Ustava Republike Srpske. Davaoci inicijative, naime, smatraju da je osporeno propisivanje, kojim se lica koja imaju status povezanih lica sa poreskim obveznikom obavezuju na plaćanje njegove poreske obaveze ukoliko se od njega ova obaveza ne može naplatiti, suprotno ustavnom principu da se obaveza plaćanja poreza utvrđuje prema ekonomskoj snazi obveznika. Takođe ističu da predmetna norma dovodi do situacije u kojoj su lica koja po ovom zakonu imaju status povezanih lica sa poreskim obveznikom odgovorna za plaćanje njegove poreske obaveze, iako nemaju nikakav uticaj na nastanak i visinu te obaveze, niti saznanje o njoj. Pored toga, navodi se da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa  članom 1. Protokola broj 1, uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Uspostavljanje ovakve odgovornosti, po mišljenju inicijatora, predstavlja stavljanje nesrazmjernog imovinskog tereta na povezano lice, tako da u ovom slučaju ne postoji pravična ravnoteža između opšteg interesa države i imovinskih prava pojedinca. U inicijativi se takođe iznosi stav da osporeno propisivanje nije u saglasnosti sa načelom vladavine prava, koje je utvrđeno članom 5. stav 1. alineja 4. Ustava, a na kojem se zasniva ustavno uređenje Republike Srpske. Shodno navedenom, predlaže se da Sud utvrdi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom.

      Postupajući po inicijativi, Sud je rješenjem broj U-30/16 od 26. oktobra 2016. godine odlučio da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti člana 38. st. 4. i 5. Zakona o poreskom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 102/11, 108/11, 67/13, 31/14 i 44/16), jer je smatrao da postoje razlozi da se u postupku pred Sudom ocijeni da li su predmetne zakonske norme u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

     Narodna Skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na rješenje o pokretanju postupka.

   Osporenim odredbama Zakona o poreskom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 102/11, 108/11, 67/13, 31/14 i 44/16) propisano je: da povezano lice odgovara za obaveze poreskog obveznika u slučajevima kada je utvrđeno da se poreska obaveza ne može naplatiti iz novčanih sredstava, pokretne ili nepokretne imovine, hartija od vrijednosti ili ličnih primanja poreskog obveznika (član 38. stav 4), te da u slučaju iz stava 4. ovog člana, Poreska uprava rješenjem o plaćanju poreskih obaveza iz člana 40. ovog zakona utvrđuje da naplata utvrđenih poreskih obaveza od poreskog obveznika nije moguća ni na jedan od zakonom propisanih načina, utvrđuje status povezanog lica i nalaže povezanom licu da plati utvrđenu poresku obavezu u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja (član 38. stav 5).  

         Prilikom ocjenjivanja ustavnosti osporenih zakonskih odredaba Sud je imao u vidu  garancije iz člana 5.  stav 1. Ustava, prema kome se ustavno uređenje Republike temelji na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima (alineja 1), socijalnoj pravdi (alineja 3) i vladavini prava (alineja 4). Sud je u konkretnom slučaju takođe uzeo u obzir i slijedeće ustavne norme: da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom (član 49. stav 1); da Republika mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana (član 51); da Republika i opština budžetom utvrđuju javne prihode i javne rashode, a sredstva budžeta su porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi (član 62); da je obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina opšta i da se utvrđuje prema ekonomskoj snazi obveznika (član 63); da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, poreski sistem, organizaciju, nadležnost i rad državnih organa, finansiranje ostvarivanja prava i dužnosti Republike, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tačke 6, 7, 10, 17. i 18.  Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava).

        Pored toga, Sud je u konkretnom slučaju kao relevantnu uzeo u obzir i odredbe člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, prema kojem svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine, niko ne smije biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i to samo pod uslovom predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava (stav 1), a prethodne odredbe ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim da bi uredila upotrebu imovine u skladu sa opštim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza, drugih doprinosa ili kazni. (stav 2).

         Polazeći od citiranih ustavnih normi Sud je utvrdio da su, saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o poreskom postupku Republike Srpske uređeni organizacija, nadležnost, prava i obaveze Poreske uprave Republike Srpske, prava i obaveze poreskih obveznika, poreski postupak, plaćanje poreskih obaveza, redovna i prinudna naplata poreskih obaveza, poreska kontrola, postupak po pravnom lijeku i nadzor i prekršaji iz oblasti poreza u Republici Srpskoj. Zakonodavac je ovim zakonom, između ostalog, propisao i način podnošenja poreske prijave (čl. 30 - 33), dospjelost i izmirenje poreske obaveze (čl. 34 - 38), kao i postupak plaćanja (članovi 42 - 46).

        Uređujući pitanje načina izmirenja poreske obaveze, osporenim članom 38. st. 4. i 5. predmetnog zakona zakonodavac je propisao da za poresku obavezu obveznika odgovara lice koje se u odnosu na njega nalazi u statusu povezanog lica u smislu odredaba ovog zakona, i to u slučaju kada se utvrdi da se poreska obaveza ne može naplatiti od poreskog obveznika ni na koji zakonom predviđen način. U vezi s tim, radi utvrđivanja značenja pojma povezanih lica po ovom zakonu, kao i cilja koji je imao zakonodavac kod propisivanja osporenih odredbi, Sud je razmatrao kao relevantne  i  ostale odredbe člana 38. Zakona.

      U tom smislu, Sud je utvrdio da je odredbom člana 38. stav 1. tačke a) i b) ovog zakona, propisano da se povezanim licima, u smislu ovog zakona, smatraju: članovi porodice poreskog obveznika, lice koje kontroliše obveznika, lice koje kontroliše obveznik ili lice koje je pod zajedničkom kontrolom sa obveznikom. Prema odredbi  člana 38. stav 2. Zakona, članovi porodice poreskog obveznika iz stava 1. tačka a) ovog člana su supružnik poreskog obveznika, srodnici po krvi u pravoj liniji, braća i sestre, usvojenici i njihovi potomci koji žive u zajedničkom domaćinstvu sa poreskim obveznikom.  Odredbom stava 3. člana 38. ovog zakona propisano je da kontrola iz stava 1. tačka b) ovog člana znači vlasništvo, direktno ili putem jednog ili više pravnih lica, od najmanje 50% vrijednosti imovine ili najmanje 50% glasova akcionara pravnog lica koje je u pitanju, na način da se smatra da lice posjeduje sve akcije koje direktno ili indirektno posjeduju članovi njegove porodice.

     Prema članu 40. Zakona, čije odredbe je zakonodavac stavio u vezu sa članom 38. stav 5. Zakona, rješenjem o plaćanju poreskih obaveza nakon izvršene poreske kontrole, Poreska uprava utvrđuje poresku obavezu i nalaže poreskom obvezniku da plati utvrđenu poresku obavezu u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja (stav1); rješenje iz stava 1. ovog člana ne donosi se za obaveze prijavljene u smislu člana 39. st.1. i 2. ovog zakona (stav 2); ako dva ili više lica solidarno odgovaraju za obavezu, onda se rješenje za plaćanje poreske obaveze donosi za svako od njih, a plaćanje cjelokupne obaveze može vršiti bilo koje od njih (stav 3).

    Ocjenjujući ustavnost osporenih zakonskih odredaba Sud je utvrdio da članom 38. st. 4.  Zakona o poreskom postupku, osim određivanja kruga povezanih lica i propisivanja samo jednog osnova ‒ da se Poreska uprava nije mogla namiriti od poreskog obveznika, zakonodavac nije odredio nikakve uzročno-posljedične veze na osnovu kojih bi se zasnovala odgovornost povezanog lica za plaćanje neizmirene poreske obaveze poreskog obveznika. Po ocjeni Suda, ovom zakonskom odredbom nije jasno i predvidljivo utvrđen pravni osnov odgovornosti povezanog lica koje, shodno ovoj normi, odgovara svojom imovinom bez obzira na njegovo učešće u bilo kakvim poslovima ili transakcijama sa poreskim obveznikom i bez ikakvog njegovog uticaja ili doprinosa. Na osnovu norme iz člana 38. stav 4. predmetnog zakona, povezano lice ne može sa sigurnošću znati kada ulazi u polje primjene ovih normi. Naime, ovom zakonskom odredbom, po ocjeni Suda, nije precizno formulisano koje je od povezanih lica i po kojem osnovu, osim činjenice povezanosti, u obavezi da umjesto poreskog obveznika plati njegovu poresku obavezu kao supsidijarni platac, kako bi se građanima pružio odgovarajući stepen zaštite od arbitrarnog odlučivanja poreskih organa. Sud je mišljenja da se ne može staviti ovako velik i neograničen teret na povezana lica samo iz razloga što imaju svojstvo člana porodičnog domaćinstva ili su preko članstva u pravnom licu u interesnom odnosu sa poreskim obveznikom, uz istovremeno izostavljanje dokazivanja relevantnog kauzalnog odnosa između poreskog obveznika i povezanog lica. Sud smatra da nije sporno propisivanje kruga povezanih lica, ali pravni osnov za njihovo obavezivanje za plaćanje poreskog duga za člana porodice ili za poreski dug privrednog društva, po ocjeni Suda, ne može biti zasnovan isključivo na samoj činjenici povezanosti sa poreskim obveznikom. Zakonodavac je, po mišljenju ovog suda, ovlašćen da, u okviru svojih ustavnih ovlašćenja, preduzme odgovarajuće mjere kako bi zaštitio fiskalni interes Republike i spriječio potencijalne zloupotrebe u smislu izbjegavanja izvršenja poreskih obaveza. Međutim, prilikom propisivanja takvih mjera mora utvrditi jasne i precizne kriterijume, kako bi te zakonske norme ispunjavale sve garancije Ustava Republike Srpske i međunarodnih standarda o zaštiti ljudskih prava. 

Imajući u vidu da pravna sigurnost, kao jedan od najvažnijih segmenata načela vladavine prava iz člana 5. alineja 4. Ustava, zahtijeva da pravna norma bude jasna, precizna, dostupna adresatima i za njih predvidljiva, tj. takva da oni mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i obaveze, kako bi u skladu sa njima mogli postupati, Sud je utvrdio da osporeni član 38. stav 4. predmenog zakona nije u saglasnosti sa ovom odredbom Ustava. Prema ocjeni Suda, osporena zakonska norma u suprotnosti je i sa načelom zaštite imovinskih prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koje odredbe postavljaju zahtjeve srazmjernosti prilikom zadiranja države u pravo na imovinu građana, kad je to u opštem interesu. Princip srazmjernosti podrazumijeva da ograničenje prava na imovinu mora biti razumno i takvo da se postigne legitimna svrha da je neophodno radi ostvarivanja postavljenog cilja i teret koji se nameće ne smije biti pretjeran. Zbog toga, ne smije biti narušena pravična ravnoteža između javnog interesa i imovinskih interesa fizičkih i pravnih lica, odnosno na adresate osporene norme ne smije pasti previše veliki teret u odnosu na cilj koji se njome želi postići. Ovi uslovi, po ocjeni Suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni, tako da osporeno propisivanje može dovesti do narušavanja imovinskih prava subjekata koji imaju status povezanih lica sa poreskim obveznikom.

  Po ocjeni Suda, ovakvo propisivanje je suprotno  i garancijama iz  člana 10. Ustava iz razloga što su osporenom zakonskom odredbom povezana lica, kao građani, dovedeni u  neravnopravni položaj u pravu na zaštitu prava svojine samo po osnovu tog svojstva u odnosu na poreske obveznike, koji nisu izmirili svoju poresku obavezu. Sud je takođe ocijenio da je u konkretnom slučaju došlo i do povrede člana 48. stav 1. Ustava, kojim se garantuje da se prava i slobode zajemčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti, te člana 49. Ustava, kojim je propisano da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom (stav 1), a da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (stav 2).

    Pored toga, Sud je ocijenio da ni stav 5. člana 38. osporenog zakona, koji je u funkciji realizacije stava 4. ovog člana, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Po svom sadržaju, odredba stava 5. u potpunosti čini cjelinu sa stavom 4. člana 38. i sistemski je vezana za tu normu, tako da samostalno ne može egzistirati. Imajući u vidu ovu činjenicu, te uzimajući u obzir da je ovom odlukom stav 4. člana 38. ocijenjen neustavnim, Sud je ocijenio da iz istih, naprijed izloženih razloga, ni odredba stava 5. člana 38. Zakona o poreskom postupku nije u saglasnosti sa Ustavom.  

      Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

     Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

 

Broj: U-30/16                                                                                          PREDSJEDNIK           

30. januar 2019. godine                                                                        USTAVNOG SUDA

        

                                                                                                            Mr Džerard Selman s.r.

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>