Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 20. decembra 2018. godine, d o n i o  j e

O  D  L  U  K  U

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti odredbi članova 13. i 14. stav 2, članova 15. i 18. stav 1. i člana 62. Zakona o dječijoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17).

O b r a z l o ž e nje

Udruženje porodica sa četvoro i više djece grada Banja Luka, koje zastupaju dr Predrag Baroš, advokat iz Banje Luke i doc. dr Nenad Baroš i Feđa Bičakčić, advokati Zajedničke advokatske kancelarije iz Sarajeva, podnijelo je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti članova 15. i 18. stav 1, te člana 62. Zakona o  dječijoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17) u odnosu na članove 10. i 36. stav 1. i član 40. stav 3. Ustava Republike Srpske. U prijedlogu se navodi da osporena zakonska rješenja, kojima se uređuje materinski dodatak i početak primjene predmetnog zakona, dovode do diskriminacije nezaposlenih majki, koje su rodile djecu do 01. decembra 2017. godine u odnosu na nezaposlene majke koje danom stupanja na snagu ovog zakona imaju dijete ne starije od 30 dana, dakle rođeno 02. decembra 2017. godine pa nadalje, i nezaposlene žene koje će tek postati majke. Uz tumačenje osporenih odredbi Zakona navodi se da je na ovaj način onemogućeno nezaposlenim majkama koje su se porodile 01. novembra 2017. godine da ostvare pravo na materinski dodatak, iako njihova djeca danom stupanja na snagu ovog zakona nisu bila starija od 12 mjeseci, te zaključuje da bi i ovim nezaposlenim majkama trebalo omogućiti ostvarenje prava na meterinski dodatak, što se, po mišljenju podnosioca prijedloga, ne može smatrati retroaktivnom primjenom osporenih odredbi Zakona, kao i da je pravo na dodatak na djecu uskraćeno u slučaju rođenja petog, šestog i svakog narednog djeteta. Predlaže se da Sud utvrdi da osporene odredbe Zakona o  dječijoj zaštiti nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Drago Vučenović iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 62. u vezi sa članovima 13. i 14. stav 2. i članom 15. stav 1. Zakona o dječijoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17), u odnosu na član 10. Ustava Republike Srpske, te član 2. Zakona o zabrani diskriminacije ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 59/09). U inicijativi se iznosi stanovište da je osporenim članom 62. Zakona o dječijoj zaštiti onemogućeno nezaposlenim majkama koje su rodile djecu u 2017. godini da ostvare pravo na materinski dodatak, te se izražava nezadovoljstvo ovakvim zakonskim rješenjima koja, kako je navedeno, treba proširiti i na nezaposlene majke čija su djeca rođena u 2017. godini. Predlaže da Sud utvrdi da osporene odredbe Zakona nisu u saglasnosti Ustavom Republike Srpske.

Sud je, saglasno članu 9. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12, 29/13 i 90/14), rješenjem broj U-13/18 od 28. marta  2018. godine, odlučio da spoji postupke po prijedlogu broj  U-13/18 i inicijativi broj U-1/18, te da u ovim ustavnopravnim stvarima provede jedinstven postupak pod brojem U-13/18.

U odgovoru Narodne skupština Republike Srpske navodi iz prijedloga su ocijenjeni kao neosnovani. Osim toga, navodi se da podnosilac prijedloga na neadekvatan i pogrešan način tumači odredbe Ustava Republike Srpske, te se ukazuje na odredbe čl. 13. do 16. Zakona o dječijoj zaštiti, kojima je propisano pravo na materinski dodatak, kao i čl. 17. do 25. ovog zakona, kojima su propisani uslovi za ostvarivanje prava na dodatak na djecu, dok je čl. 62. propisano da se ovaj zakon objavljuje u "Službenom glasniku Republike Srpske" i stupa na snagu 1. januara 2018. godine. S tim u vezi ističe se da podnosilac prijedloga stavlja akcenat na nedostatke ovog zakona, tj. na "krug majki na koje se Zakon odnosi, rok za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava na materinski dodatak, i obuhvat petog, šestog i svakog narednog djeteta dječijim dodatkom", što je stvar zakonodavne politike, o čijoj opravdanosti Ustavni sud nije nadležan da odlučuje. Smatrajući da upravo osporavane zakonske odredbe omogućavaju dosljednu primjenu članova 10. i 36. stav 1. i člana 40. stav 3. Ustava Republike Srpske, predlaže se da Sud prijedlog odbije.

Osporenim članom 13. Zakona o dječijoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17) propisano je da pravo na materinski dodatak ostvaruje nezaposlena majka u trajanju od 12 mjeseci, a za blizance i svako treće i naredno dijete u trajanju od 18 mjeseci (stav 1), da pravo na materinski dodatak može ostvariti nezaposleni otac djeteta, odnosno staratelj ili usvojilac djeteta ukoliko majka djeteta nije živa, ukoliko je dijete napustila ili je iz objektivnih razloga spriječena da neposredno brine o djetetu, prema aktu nadležnog organa (stav 2).

Osporenom odredbom člana 14. stav 2. ovog zakona propisano je da se pravo na materinski dodatak priznaje prvog dana narednog mjeseca od dana rođenja djeteta.

Osporenim članom 15. Zakona propisano je da se zahtjev za ostvarivanje prava na materinski dodatak podnosi u roku od 30 dana od dana rođenja djeteta (stav 1), da pravo na materinski dodatak može ostvariti majka pod uslovom da ima prebivalište u Republici najmanje godinu dana prije rođenja djeteta i da je nezaposlena šest mjeseci prije rođenja djeteta (stav 2), da pravo na materinski dodatak može ostvariti i majka koja je strani državljanin i ima stalni ili privremeni boravak u Republici, da je nezaposlena šest mjeseci prije rođenja djeteta i da u državi čiji je državljanin nije korisnik prava po istom osnovu (stav 3).   

Osporenom odredbom člana 18. stav 1. istog zakona propisano je da se pravo na dodatak na djecu ostvaruje majka za drugo, treće i četvrto dijete u porodici, zavisno od materijalnog položaja porodice, rasporeda rođenja i uzrasta djece, u skladu sa članom 25. ovog zakona.

Osporenim članom 62. Zakona propisano je da se ovaj zakon objavljuje u"Službenom glasniku Republike Srpske", a stupa na snagu 1. januara 2018. godine.

Odredbama Ustava Republike Srpske u odnosu na koje podnosilac prijedloga osporava navedene odredbe Zakona o dječijoj zaštiti utvrđeno je da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da porodica, majka i dijete imaju posebnu zaštitu (član 36. stav 1) i da omladina, žene i invalidi imaju posebnu zaštitu (član 40. stav 3).

U drugim odredbama Ustava koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenjivanje ustavnosti osporenih odredbi Zakona, utvrđuje da se pravo zaposlenih i članova njihovih porodica na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuju zakonom i kolektivnim ugovorom (član 43. stav 1), da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, socijalnu zaštitu i brigu o djeci i omladini (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava). Pored toga, odredbom člana 49. stav 2. Ustava utvrđeno je da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje.

            Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, zakonodavac je Zakonom o dječijoj zaštiti uredio sistem dječije zaštite, u okviru kojeg su regulisana prava u oblasti dječije zaštite, korisnici ovih prava, uslovi i postupak za ostvarivanje tih prava, kao i način finansiranja dječije zaštite. Prema članu 2. ovog zakona, dječija zaštita je djelatnost od opšteg interesa za Republiku Srpsku, dok su članom 10, kao prava u oblasti dječije zaštite, između ostalih, predviđeni materinski dodatak i dodatak na djecu. Odredbama čl. 13. do 16. ovog zakona određena je visina novčanog primanja, te su propisani uslovi i način ostvarivanja prava na materinski dodatak, a čl. 17. do 25. Zakona propisani su osnovica za utvrđivanje visine, uslovi i način ostvarivanja prava na dodatak na djecu.   

Polazeći od navedenog Sud je ocijenio da osporenim odredbama članova 13. i 14. stav 2,  članova 15. i 18. stav 1. i člana 62. Zakona o dječijoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17), Narodna skupština nije prekoračila svoja ustavna ovlašćenja iz tačke 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, niti su narušene ustavne garancije iz članova 10. i 36. stav 1. i člana 40. stav 3. Ustava Republike Srpske. Kako iz navedenih ustavnih odredbi prizlazi da se prava iz oblasti socijalne sigurnosti i posebne zaštite majke i djeteta obezbjeđuju pod uslovima i na način utvrđen zakonom, Sud je utvrdio da je zakonodavac osporenim odredbama članova 13. i 14. stav 2, i članova 15. i 18. stav 1. ovog zakona, propisao uslove i način ostvarivanja prava na materinski dodatak, uključujući rok za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava na materinski dodatak, i prava na dodatak na djecu, dok je osporenim članom 62. odredio početak primjene ovog zakona. Naime, ocjenjujući osporene zakonske odredbe, Sud je utvrdio da ovakvim propisivanjem nije narušeno načelo ravnopravnosti iz člana 10. Ustava, na koje ukazuje podnosilac prijedloga. Ovaj ustavni princip ne garantuje apsolutnu jednakost u ostvarivanju prava utvrđenih Ustavom, dakle i prava iz oblasti socijalne zaštite i  društvene brige o djeci i omladini, već podrazumijeva jednakost građana koji se nalaze u istim pravnim situacijama. U konkretnom slučaju pravo na materinski dodatak i pravo na dodatak na djecu se obezbjeđuje pod uslovima i na način utvrđen zakonom i u skladu sa zakonom utvrđenim opštim interesom, a u zavisnosti od stanja socijalnih potreba određenih kategorija građana i od materijalnih mogućnosti Republike da te potrebe obezbijedi. Ovo je, po ocjeni Suda, saglasno i odredbi člana 49. stav 2. Ustava, kojim je utvrđeno da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje. Na osnovu navedenog, Sud je utvrdio da osporene zakonske odredbe ne dovode do diskriminacije građana po osnovu dana ili reda rođenja djece, kao ni do povrede ostalih, u prijedlogu navedenih, odredaba Ustava.

Pored toga, Sud je ocijenio da je propisivanje uslova i načina ostvarivanja prava na materinski dodatak i prava na dodatak na djecu, s obzirom na trenutak stupanja zakona na pravnu snagu, u domenu cjelishodne procjene zakonodavca i odražava politiku regulisanja odnosa u oblasti dječije zaštite. Saglasno odredbama člana 115. Ustava, ovaj sud nije nadležan da ocjenjuje cjelishodnost pojedinih zakonskih rješenja sa stanovišta njihove društvene opravdanosti.       

Prema članu 115. Ustava, Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje primjenu osporenih zakonskih odredbi, kao ni međusobnu saglasnost osporenih odredbi Zakona o dječijoj zaštiti sa Zakonom o zabrani diskriminacije BiH ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 59/09).

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.