Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i  člana 60. stav 1. tač. b) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. marta 2018. godine, d o n i o   j e

 

O D L U K U

         

        Utvrđuje se da član 15. stav 3. Odluke o komunalnoj naknadi Opštine Gradiška (Službeni glasnik Opštine Gradiška” broj 11 /13) nije u saglasnosti sa Ustavom.         

        Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 7, člana 8. i člana 20. Odluke o komunalnoj naknadi Opštine Gradiška (Službeni glasnik Opštine Gradiška” broj 11/13).

          

O b r a z l o ž e nj e

 

            „DAMBI KOMERC“ d.o.o. Gradiška, zastupano po advokatu, Drinić Miroslavi iz Gradiške, prijedlogom je pred Ustavnim sudom Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud), pokrenulo postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke o komunalnoj naknadi Opštine Gradiška (Službeni glasnik Opštine Gradiška” broj 11/13), koju je donijela Skupština Opštine Gradiška (u daljem tekstu: Odluka). Predlagač navodi da je donosilac Odluke, propisivanjem kao u odredbama člana. 5. stav 2, člana 7. i člana 8, odnosno sabiranjem bodova iz navedenih tabela kod određivanja visine komunalne naknade za korištenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, prekoračio granice ovlašćenja propisane Zakonom o komunalnoj djelatnosti. Obrazlažući navedeno, predlagač ističe da je ovim zakonom  propisan samo jedan osnov po kome se uvodi ova naknada, zbog čega se, po njegovom mišljenju, mjerila i kriterijumi za određivanje visine predmetne komunalne naknade ne mogu proširivati i na plaćanje po osnovu pripadnosti određenoj zoni objekta za koji se ova naknada uvodi i utvrđuje. Naglašava, takođe da je propisivanje, da pripadnost određenoj zoni prema položaju i namjeni objekta nosi određen broj bodova, te  da se po istom osnovu, definisanom kao  stanje opremljenosti lokacije pojedinim uređajima i objektima zajedničke komunalne potrošnje, ponovo određuju bodovi, odnosno da se dupliraju bodovi po istom osnovu, suproto intenciji zakonodavca kod utvrđivanja ove naknade. Pored toga, predlagač smatra da su i članom 15. stav 3. osporene odluke, prekoračena ovlašćenja utvrđena zakonom, odnosno da je donosilac Odluke nedonošenjem rješenja o uvećanju komunalne naknade građanima, odnosno licima koji tu naknadu plaćaju putem Službe objedinjene naplate, uskratio osnovno ustavno pravo na žalbu. Isto tako, smatra da se odredbom člana 20. Odluke, bez zakonskog ovlašćenja, uvodi prekršaj i prekršajna sankcija, odnosno da, neplaćanje novčanog davanja koje se naplaćuje prinudnim putem, ne može imati kvalifikaciju prekršaja, jer tu kvalifikaciju ne sadrži ni Zakon o komunalnoj djelatnosti. S obzirom na to da predlagač smatra da sve navedeno ukazuje na nesaglasnot Odluke sa Ustavom i Zakonom o komunalnoj djelatnosti, predlaže  da se utvrdi neustavnost i nezakonitost ove odluke u osporenom smislu i dijelu.  

             Odgovor na navode predlagača, Sudu je dostavila Skupština Opštine Gradiška, u kome je, pored citiranja relevantnih ustavnih i zakonskih odredaba, te razloga donošenja Odluke, navedeno da propisanim načinom obračuna komunalne naknade Opština Gradiška nije izašla iz okvira zakonskog ovlašćenja iz člana 22. stav 2. Zakona o komunalnim djelatnostima, kojim joj je, nedvosmisleno, dato ovlašćenje da odlukom propiše osnove i mjerila za obračun komunalne naknade isključivo prema nivou opremljenosti objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje čije se održavanje, u najvećoj mjeri, i obavlja sredstvima prikupljenim po osnovu komunalne naknade. Navedenim propisivanjem se, po njihovom mišljenju, samo nastojalo normativno kvalitetnije definisati jedan od parametara za obračun komunalne naknade. Pored toga, smatraju da iz ustavnih i zakonskih odredaba nesporno proizlazi ovlašćenje skupštine jedinice lokalne samouprave da propiše obavezu plaćanja komunalne naknade za korištenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje.S obzirom na navedeno, Odluka je, po njihovom mišljenju, zakonita, odnosno, saglasno navedenim zakonskim odredbama  propisani su i određeni osnovi i mjerila na osnovu kojih se utvrđuje visina komunalne naknade u zavisnosti od stepena opremljenosti naselja objektima i uređajima komunalne potrošnje i kvaliteta i standarda komunalnih proizvoda i usluga u zavisnosti od zone u kojoj se objekat nalazi. Takođe, smatraju da je neosnovano osporavanje prava na  žalbu iz člana 15. stav 3. Odluke, odnosno da isto nije u suprotnosti sa Ustavom i zakonom. Isto tako, smatraju da opština ima pravo da propiše prekršaje u slučaju kada obaveznik ne prijavi promjene koje su od značaja za obračun komunalne naknade, jer  se, kako je navedeno, radi o izvornim prihodima jedinice lokalne samouprave. Shodno navedenom, predlažu da se ne prihvati prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke. 

S obzirom na to da je predlagač, kao predmet osporavanja naveo Odluku o komunalnoj naknadi Opštine Gradiška (Službeni glasnik Opštine Gradiška” broj 11/13), u cjelini, a konkretno  osporio ustavnost i zakonitost  člana 7, člana 8, člana 15. stav 3. i člana 20.  Odluke, Sud je, u daljem postupku ocjenjivao ustavnost i zakonitost osporenih odredaba ove odluke.

Odluku o  komunalnoj naknadi Opštine Gradiška (Službeni glasnik Opštine Gradiška” broj 11/13), Skupština Opštine Gradiška je donijela je 14 novembra 2013. godine, na osnovu člana 22. Zakona o komunalnim djelatnostima (Službeni glasnik Republike Srpske” broj 124/11), člana 30. Zakona o lokalnoj samoupravi (Službeni glasnik Republike Srpske br. 101/04, 42/05 i 118/05) i čl. 17. i 33. Statuta Opštine Gradiška-Prečišćeni tekst (Službeni glasnik Opštine Gradiška broj 8/13). Ovom odlukom se utvrđuje obaveza plaćanja  komunalne naknade za korištenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje i propisuju osnovi i mjerila na osnovu kojih se određuju visina komunalne naknade, oslobađanja od plaćanja komunalne naknade, obračun i rokovi plaćanja komunalne naknade na području Opštine Gradiška (član 1). Članom 5. stav 2. ove odluke, kao mjerila za plaćanje komunalne naknade, utvrđeni su: a) stepen opremljenosti naselja komunalnim objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje i, b) planirani obim i kvalitet usluga i održavanja komunalnih objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, a osporenim članom 7. propisano je da se visina komunalne naknade utvrđuje prema jedinici izgrađene korisne površine stambenog, poslovnog i drugog prostora u zavisnosti od zone u kojoj se objekat nalazi i stepena opremljenosti naselja, dok se osporenim članom 8. propisuje da se broj bodova iz predhodnog člana utvrđuje sabiranjem bodova iz tabela 1. i 2,  u kojima su navedene visine ove naknade u bodovima posebno  za svaku vrstu objekata zajedničke komunalne potrošnje i vrstu prostora po zonama. Takođe, osporenim članom 15. stav 3. ove odluke, propisano je da se rješenja iz stava 1. donose na godišnjem nivou, izuzev, za obveznike koji naknadu plaćaju putem Službe objedinjene naplate, kojima se novo rješenje donosi samo u slučaju promjene parametara za određivanje komunalne naknade, a osporenim članom 20. propisane su novčane kazne, pored ostalog, i za prekršaj neplaćanja komunalne naknade utvrđene rješenjem odjeljenja Administrativne službe iz člana 15. Odluke.    

            U postupku ocjenjivanja ustavnosti  osporenog člana 7., člana 8, člana 15. stav 3. i člana 20.  Odluke, Sud je imao u vidu da je članom 16. stav 2. Ustava Republike Srpske  utvrđeno da je svakome zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu, da je članom 102. stav 1. tačke 2. i 6. Ustava utvrđeno da opština preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, izvršava zakone i druge propise i opšte akte republike čije je izvršenje povjereno opštini, i da, prema članu 108. stav 2. Ustava, propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom. 

Pored navedenih odredaba Ustava, Sud je imao u vidu da je Zakon o lokalnoj samoupravi (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 101/04, 42/05 i 118/05), koji je naveden kao pravni osnov za donošenje predmetne odluke prestao da važi 26. novembra 2016. godine, stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 97/16) i da je: odredbama člana 12. stav 1. tačka b) alineja 2. ranijeg, odnosno članom 18. tačka 2) podtačka 2. važećeg zakona propisano da samostalne nadležnosti opštine obuhvataju, pored ostalih, uređenje i obezbjeđenje obavljanja komunalnih djelatnosti; da je članom 30. stav 1. alineja 9. ranijeg, odnosno, članom 39. stav 2. tačka 10) važećeg zakona, propisano da skupština jedinice lokalne samouprave, kao organ odlučivanja i kreiranja politike jedinice lokalne samouprave, donosi odluke o komunalnim taksama i drugim javnim prihodima, kada je ovlašćena zakonom i da je odredbama člana 65. tačka v) alineja 4. ranijeg, odnosno odredbama člana 74. tačka 3. podtačka 4. važećeg zakona propisano da su lokalne naknade jedan od izvora prihoda jedinice lokalne samouprave odnosno da prihodi i primici jedinica lokalne samouprave uključuju i naknade za korišćenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje.

Takođe, Sud je imao u vidu i Zakon o komunalnim djelatnostima (Službeni glasnik Republike Srpske” broj 124/11) kojim se utvrđuju komunalne djelatnosti od posebnog javnog interesa i način obezbjeđivanja posebnog javnog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja (član 1). Članom 2. stav 1. tač. k), l), lj), m), n) i nj) propisano je da se djelatnostima zajedničke komunalne potrošnje, u smislu ovog zakona, smatraju: čišćenje javnih površina u naseljenim mjestima, održavanje, uređivanje i opremanje javnih zelenih i rekreacionih površina, održavanje javnih saobraćajnih površina u naseljenim mjestima, odvođenje atmosferskih padavina i drugih voda sa javnih površina, javna rasvjeta u naseljenim mjestima i djelatnost zoohigijene; koje su definisane kao komunalne usluge i proizvodi koji se mogu definisati i izmjeriti, ali koje nije moguće posebno naplatiti od svakog korisnika komunalne usluge prema količini stvarno izvršene komunalne usluge ili korišćenju (član 3. tačka r); da su uslovi pružanja komunalnih usluga: a) trajno i nesmetano pružanje komunalnih usluga korisnicima pod uslovima, na način i prema normativima koji su propisani zakonom i drugim propisima, b) ispravnost i funkcionalnost komunalnih objekata i uređaja, v) određen kvalitet komunalnih usluga koji podrazumijeva naročito: zdravstvenu i higijensku ispravnost prema propisanim standardima i normativima, zaštitu okoline i tačnost u pogledu rokova isporuke (član 13. stav 1), dok je  članom 22. stav 2. propisano da se odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave kojom se uvodi obaveza plaćanja komunalne naknade određuju osnovi i mjerila kojima se utvrđuje visina naknade zavisno od stepena opremljenosti naselja komunalnim objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje i kvaliteta i standarda komunalnih proizvoda i usluga. Takođe, relevantnom odredbom člana 23. ovog zakona propisano je da se komunalna naknada određuje prema jedinici izgrađene korisne površine (m2) za stambeni, poslovni i pomoćni prostor i objekte društvenog standarda, a članom 25. da se visina komunalne naknade utvrđuje rješenjem organa jedinice lokalne samouprave nadležnog za komunalne poslove (stav 1) i da se protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može izjaviti žalba Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (stav 2).

Pored navedenih, Sud je, u konkretnom slučaju, imao u vidu i Zakon o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 40/13, 106/15 i 3/16), kojim je uređen sistem prostornog planiranja i uređenja prostora, građevinsko zemljište i građenje objekata (član 1) i definisano da je zona prostorna cjelina ili dio prostorne sjeline, grafički i numerički određena dokumentom prostornog uređenja i u skladu sa posebnim propisima (član 2. stav 1. tačka 3). Prema odredbama člana 69. stav 1. i člana 81. stav 2. ovog zakona, odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave o uređenju prostora i građevinskom zemljištu određuje se građevinsko zemljište i zone, dok je članom 71. stav 2. propisano da uređenje gradskog građevinskog zemljišta je zemljište koje je komunalno opremljeno za građenje u skladu sa sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja,odnosno koje ima izgrađen pristupni put, obezbijeđeno snabdijevanje vodom i obezbijeđene druge posebne uslove.

  Sud je ocijenio da iz navedenih ustavnih i zakonskih odredaba proizlazi da se prihodi jedinice lokalne samouprave uređuju zakonom, da je zakonom dato ovlašćenje skupštini  jedinice lokalne samouprave da propiše obavezu plaćanja komunalne naknade za korišćenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, te da su zakonom određene granice ovlašćenja skupštine jedinice lokalne samouprave pri uvođenju i određivanju visine komunalne naknade.

            Pored toga, Sud je ocijenio da je skupština jedinice lokalne samouprave zakonom ovlašćena da svojom odlukom kojom se uvodi obaveza plaćanja  komunalne naknade odredi osnove i mjerila za utvrđivanje visina ove naknade, zavisno od stepena opremljenosti naselja komunalnim objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje i kvaliteta i standarda komunalnih proizvoda i usluga.   

Nadalje, imajući u vidu da je Zakonom o uređenju prostora i građenju propisano da je zona prostorna cjelina ili dio prostorne cjeline određen dokumentom prostornog uređenja, Sud je ocijenio da je naselje dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, sa planiranim i izgrađenim komunalnim objektima i uređajima i da se komunalna naknada plaća za stambeni, poslovni i drugi prostor unutar građevinskog područja – naselja na kojem se, između ostalih, obavljaju djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje: čišćenje javnih površina u naseljenim mjestima, održavanje, uređivanje i opremanje javnih zelenih i rekreacionih površina, održavanje javnih saobraćajnih površina u naseljenim mjestima, odvođenje atmosferskih padavina i drugih voda sa javnih površina, javna rasvjeta u naseljenim mjestima i djelatnost zoohigijene. Dakle, komunalna naknada se plaća radi finansiranja komunalnih usluga zajedničke komunalne potrošnje, koje su od životnog značaja za stanovništvo određenog prostora ‒ naselja, naročito u pogledu kvaliteta njihovog života i rada, te koje se obezbjeđuju pod uslovima propisanim citiranim članom 13. Zakona o komunalnim djelatnostima. Saglasno navedenom, članom 5. Odluke je propisano da je osnov za obračun komunalne naknade jedinica izgrađene korisne površine (m2) za stambeni, poslovni i drugi prostor, a da su mjerila za utvrđivanje visine komunalne naknade: stepen opremljenosti naselja komunalnim objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje i planirani obim i kvalitet usluga i održavanje komunalnih objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, dok je članom 6. Odluke, pored propisivanja zona na koje se dijeli područje opštine Gradiška, određeno da su zone i njihove granice identične zonama iz Odluke o građevinskom zemljištu. Regulišući pitanje visine komunalne naknade, osporenim članovima 7. i 8. Odluke, propisano je da se visina komunalne naknade utvrđuje prema jedinici izgrađene korisne površine stambenog, poslovnog i drugih prostora, u zavisnosti od zone u kojoj se objekat nalazi i stepena opremljenosti naselja komunalnim objektima, te je propisana formula na osnovu koje se utvrđuje visina komunalne naknade  za stambeni, proizvodni i neproizvodni prostor pojedinačno, za svaku od predviđenih šest zona.

          Na osnovu navedenog, Sud je utvrdio da je osporenim članovima 7. i 8. Odluke, identično zakonskom normiranju, regulisano pitanje osnova i mjerila kojima se utvrđuje visina komunalne naknade, uključujući planiran obim i kvalitet usluga i održavanje komunalnih objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje predviđenih članom 5. ove odluke, zbog čega su ove odredbe  Odluke saglasne sa odredbama članova 22. i 23. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11) i zbog čega su neprihvatljivi navodi predlagača o nesaglasnosti ovih odredaba sa  ustavnim  principom iz  člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske.

Međutim, u pogledu razloga osporavanja člana 15. stav 3. Odluke, odnosno navoda predlagača da su ovom odredbom prekoračena ovlašćenja utvrđena zakonom i da je donosilac Odluke, licima koji tu naknadu plaćaju putem Službe objedinjene naplate, uskratio osnovno ustavno pravo na žalbu, Sud je ocijenio da je ovom odredbom, očigledno povrijeđen ustavni princip iz navedenog člana 16. stav 2. Ustava. Naime, Sud je ocijenio da, pored toga što član 15. Odluke, u cijelini sadrži nejasne i dijelom kontradiktorne odredbe, te numerološku nepreciznost u pogledu označavanja stavova ovog člana kojim je propisana obaveza donošenja rješenja o visini naknade za obveznike plaćanja komunalne naknade, što, nesporno doprinosi  pravnoj  nesigurnosti, propisivanje u osporenoj odredbi stava 3. ovog člana, pa i kao  izuzetka, da se takvo rješenje neće donositi za obveznike koji tu naknadu plaćaju putem Službe objedinjene naplate, suprotno je ustavnom principu kojim je svakom zajemčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.

           Razmatrajući razloge osporavanja odredbe člana 20. Odluke, Sud je ocijenio da je Skupština Opštine Gradiška, ovom odredbom, saglasno članu 4. stav 1, članu 11. stav 1. tačka 2., podtačka 3. i članu 43. stav 4. Zakona o prekršajima Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske” br. 63/14 i 110/16) propisala, pored ostalih i iznos novčane kazne za prekršaj neplaćanja komunalne naknade utvrđene rješenjem odjeljenja Administrativne službe iz člana 15. Odluke. S obzirom na to da je navedenim odredbama Zakona o prekršajima Republike Srpske propisano ovlašćenje skupštine opštine da može odlukom propisati prekršaj i prekršajne sankcije  u okviru, ovim zakonom, utvrđenih novčanih iznosa, Sud je ocijenio da je propisivanje kao u osporenoj odredbi člana 20. Odluke u saglasnosti sa navedenim zakonskim odredbama.

Na osnovu izloženog, Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku, Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda, mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-2/17

28.marta 2018. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>