Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine,  d o n i o   j e

R J E Š E Nj E

         Ne prihvata se  inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 141. tačka 5. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16).

O b r a z l o ž e nj e

        Zora Babić iz Gradiške dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 141. tačka 5. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16). Iz sadržine inicijative proizlazi da  osporena zakonska odredba, kojom je propisano da službeniku prestaje radni odnos kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja ili 60 godina života i 40 godina staža osiguranja,  nije u saglasnosti sa odredbama članova 10. i 39. st. 1. i 4. Ustava Republike Srpske. Davalac inicijative smatra da se osporenom odredbom Zakona, suprotno navedenim odredbama Ustava, kojim su utvrđena jednaka prava svim građanima i  pravo na rad, službenici i namještenici u organima jedinica lokalne samouprave stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na druge zaposlene, jer je Zakonom o radu, kao propisom opšteg karaktera, propisano da radni odnos prestaje kad radnik navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja. Predlaže da Sud utvrdi da osporena odredba Zakona nije u saglasnosti sa Ustavom kao i da, do donošenja konačne odluke, obustavi njenu primjenu.

         Razmatrajući datu inicijativu Sud je, Rješenjem broj U-1/17 od 22. februara 2017. godine pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 141. tačka 5. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16). Istim rješenjem Sud nije prihvatio inicijativu za obustavljanje primjene osporene zakonske odredbe.

         Narodna skupština Republike Srpske dostavila je odgovor na rješenje o pokretanju postupka u kome je osporila navode iz inicijative  ističući, prije svega, da Ustavni sud na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usaglašenost zakona, kao i da se osporeno zakonsko rješenje podjednako odnosi na sve službenike u jedinicama lokalne samouprave, zbog čega nije došlo do povrede garancija iz člana 10. Ustava. Uz to, u odgovoru se naglašava da osporena zakonska odredba ne dovodi u pitanje ni garancije o pravu na rad i slobodu rada iz člana 39. stav 1. Ustava, i u vezi sa tim ukazuju na Rješenje ovog suda broj U-23/14 od 19. novembra 2014. godine. U odogovoru se, takođe, navodi da nezadovoljstvo određenim zakonskim rješenjem ne može biti predmet ocjene ustavnosti, već zakonodavne procedure, te da nije u nadležnosti Ustavnog suda da cijeni cjelishodnost osporenog zakonskog rješenja. Zbog svega navedenog predlažu da Sud inicijativu ne prihvati.

         Osporenim članom 141. tačka 5. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16) propisano je da službeniku prestaje radni odnos kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja ili 60 godina života i 40 godina staža osiguranja.

         U postupku razmatranja navoda iz inicijative Sud je imao u vidu da je Ustavom  Republike  Srpske utvrđeno: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko ili drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da svako ima pravo na rad i slobodu rada, te da zaposlenima može prestati radni odnos protivno njihovoj volji na način i pod uslovima koji su utvrđeni zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. st. 1. i 4), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, radne odnose, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite (tačka 12.  Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava), kao i da se sistem lokalne samouprave uređuje zakonom (član 102. stav 2).

        Polazeći od navedenih odredaba Ustava Sud je ocijenio da je Republika ovlašćena da zakonom, u konkretnom slučaju Zakonom o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave uredi, na cjelovit način, načela djelovanja službenika, prava i dužnosti službenika, nespojivost i sukob interesa, vrste radnih mjesta, trajanje radnog odnosa, planiranje i postupak zapošljavanja, premještaj službenika zbog potreba rada, stručno osposobljavanje i usavršavanje, napredovanje u službi, prestanak radnog odnosa i prestanak potrebe za radom službenika, kao i druga pitanja od značaja za službenike i namještenike u organima jedinica lokalne samouprave.

         Imajući u vidu da je zakonodavac ovlašćen da u okviru uređivanja i obezbjeđivanja radnih odnosa predvidi i način prestanka radnog odnosa protiv volje zaposlenog, to osporena odredba člana 141. tačka 5. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave  nije, po ocjeni Suda, nesaglasna s Ustavom. Naime, navedeno propisivanje prestanka radnog odnosa službenika u organima jedinice lokalne samouprave saglasno je ovlašćenju iz člana 39. stav 4. Ustava, a da li će zakonodavac prestanak radnog odnosa urediti jednim ili  sa više zakona i da li će razlozi  prestanka radnog odnosa za različite kategorije zaposlenih biti uređeni na isti ili različit način pitanje je zakonodavne politike, o čemu prema članu 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje Ustavni sud. Činjenica da osporena odredba Zakona na drugačiji način uređuje prestanak radnog odnosa nego Zakon o radu ne daje osnov za utvrđivanje njene neustavnosti.

           Osporena odredba člana 141. stav 5. Zakona, po ocjeni Suda nije, u nesaglasnosti  ni sa članom 10. Ustava. Naime, razlog za prestanak radnog odnosa utvrđen u osporenoj odrebi člana 141. stav 5. Zakona je jednak za sve službenike zaposlene u organima jedinice lokalne samouprave, a ustavni princip jednakosti iz člana 10. Ustava ne podrazumijeva jednakost u apsolutnom smislu te riječi, već garantuje jednakost građana koji se nalaze u identičnim situacijama. 

         Navode davaoca inicijative da postoji nesaglasnost osporenog zakonskog rješenja sa odredbama Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/16) koje propisuju razloge za prestanak radnog odnosa Ustavni sud nije ocjenjivao jer, prema članu 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje međusobnu saglasnost  propisa iste pravne snage.

        Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

        Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.