Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i  člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine,  d o n i o  j e

R J E Š E Nj E

           Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 103/15).

O b r a z l o ž e nj e

         Dosta Baraković iz Gradiške dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 103/15). U inicijativi je navedeno da je osporena odredba ovog zakona u suprotnosti sa članom 5. stav 1. alineja 1, članom 10, članom 39. stav 1. i članom 48. stav 1. Ustava Republike Srpske, te da je navedenom odredbom povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine građana koje je garantovano članom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Pored navedenog, davalac inicijative smatra da je osporena zakonska odredba neustavna i zbog toga što se propisivanjem kao u ovoj odredbi narušava suština prava na  porodičnu penziju kao imovinskog prava, koje spada u stečena prava pod zakonom propisanim uslovima, zbog čega se, kako je navedeno,  korišćenje ovog prava ne može dovoditi u pitanje, niti u vezu sa funkcionisanjem institucija iz oblasti penzijskog osiguranja u cjelini. Takođe, smatra da se povreda odredbe člana 10. Ustava sastoji u tome što su donošenjem osporene odredbe, odnosno izuzimanjem od obustavljanja isplate penzije jednoj kategoriji korisnika penzije, ostali korisnici penzije stavljeni u povoljniji položaj, davalac inicijative posebno ističe da je osporena odredba člana 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju identična odredbi člana 141. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 134/11) koju je Ustavni sud Republike Srpske, Odlukom broj        U-38/12 od 30. oktobra 2013. godine, proglasio neustavnom, i koja je, kako je navedeno,  i fleksibilnija od nove odredbe.

       U odgovoru koji je na navode iz inicijative dostavila Narodna skupština Republike Srpske naglašava se, prije svega, da inicijativu smatraju nepotpunom, a navode  inicijative neosnovanim, te da osporeno zakonsko rješenje nije u suprotnosti sa članom 10. Ustava. Smatraju da  je cjelishodna procjena zakonodavca osnovni razlog ovakvog rješenja i navode da je osporenom zakonskom odredbom realizovana Odluka Ustavnog suda Republike Srpske broj U-38/12 od 30. oktobra 2013. godine, (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 96/13), odnosno da je bilo neophodno izvršiti izmjene člana 141. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju čiji stav 1. je navedenom odlukom Suda proglašen neustavnim, na način da se precizira da korisnik penzije ne može biti osiguranik u dobrovoljnom osiguranju i da se, pravo na penziju, bez obzira na vrstu, obezbjeđuje nakon prestanka osiguranja. Uz to, napominju da iz odredbi Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju proizlazi da su svi članovi porodice kojima je Zakonom omogućeno ostvarivanja prava na porodičnu penziju, direktno ili indirektno vezani za prihode koje je ostvarivao umrli i koji ih je izdržavao, odnosno članovi porodice kojima je Zakonom omogućeno ostvarivanja prava na porodičnu penziju, a nisu u mogućnosti da ostvaruju prihode za samostalnu egzistenciju. Takođe, u vezi stim, naglašavaju da ukoliko neko od korisnika porodične penzije stekne status osiguranika, da to znači da ostvaruje prihod i ne može se smatrati izdržavanim licem, zbog čega i  nema osnova za isplatu penzije u periodu dok ostvaruje prihod, te da obustava od isplate penzije za navedenog osiguranika ne znači i obustavu isplate ostalim članovima porodice koji ispunjavaju uslove za korišćenje penzije. S obzirom na to da smatraju da iz navedenog proizlazi da  je osporena zakonska odredba u saglasnosti sa članom 5. alineja 1. Ustava i da je u skladu sa međunarodnim standardima i suštinom prava na porodičnu penziju, da nije u nesaglasnoati ni sa članom 10, članom 39. stav 1. i članom 48. stav 1. Ustava Republike, te da nezadovoljstvo određenim zakonskim rješenjima može biti samo predmet zakonodavne procedure, predlažu da Ustavni sud ne prihvati datu inicijativu.

           Osporenim članom 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 103/15) propisano je da se član 141. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 134/11 i 82/13) mijenja i glasi: «Ako neko od korisnika porodične penzije stekne status osiguranika, isplata penzije tom korisniku obustavlja se za period trajanja osiguranja, a preostalim korisnicima određuje se novi iznos penzije».

          U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenog člana 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, radne odnose, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tačke 5, 12. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je mijenjan član 68. Ustava).

       Takođe, Sud je imao u vidu da je odredbama člana 5. stav 1. alineja 1, člana 10, člana 39. stav 1. i člana 48. stav 1. Ustava Republike Srpske, u odnosu na koje davalac inicijative osporeva član 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, utvrđeno da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima, da su građani ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo, da svako ima pravo na rad i slobodu rada, i da se prava i slobode zajemčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti.         

        Pored toga, Sud je utvrdio da je Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 134/11, 82/13 i 103/15), na načelima uzajamnosti i solidarnosti, ustanovljeno obavezno i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i uslovi za ostvarivanje prava po osnovu ovog osiguranja. Naime, članom 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 134/11, 82/13 i 103/15) propisano je da se obaveznim i dobrovoljnim osiguranjem, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, osiguranicima obezbjeđuju prava u slučaju starosti i invalidnosti, a u slučaju smrti osiguranika, odnosno korisnika penzije pravo se obezbjeđuje članovima njihovih porodica, dok, prema članu 3. stav 2. ovog zakona, obim prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja zavisi od dužine penzijskog staža osiguranika i visine plata i osnovica osiguranja na koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje.

         Sud je utvrdio da je zakonodavac, na osnovu navedenih garancija i ustavnih ovlašćenja, u okviru regulisanja pitanja koja se odnose na  isplate penzija, osporenim članom 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 103/15) propisao da će se korisniku porodične penzije koji stekne status osiguranika, isplata penzije obustaviti za period trajanja osiguranja, a preostalim korisnicima da će se odrediti novi iznos penzije. Naime, imajući u vidu da pravo na porodičnu penziju predstavlja izvedeno pravo koje pripada članovima porodice osiguranika, odnosno korisnika i da se osporenom zakonskom odredbom korisniku porodične penzije koji stekne status osiguranika isplata penzije ne oduzima, već privremeno obustavlja i nastavlja po prestanku osiguranja, Sud je ocijenio da osporeno propisivanje nije u suprotnosti sa načelom iz člana 5. stav 1. alineja 1. člana 48. stav 1. Ustava Republike Srpske.  Pored toga, Sud je ocijenio i da se propisivanjem da će se u navedenom slučaju preostalim korisnicima odrediti novi iznos penzije, takođe ne povređuju navedena ustavna načela. Na ovaj način se ne dovodi u pitanje ni ustavni princip o zabrani diskriminacije iz člana 10. Ustava, kao ni osnovno pravo na mirno uživanje imovine građana garantovano članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku kovenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Naime, osnovni smisao porodične penzije je obezbjeđivanje materijalne sigurnosti njenih korisnika, pa zbog toga ovakvo propisivanje ima objektivno i razumno opravdanje i doneseno je u granicama ustavnih ovlašćenja zakonodavca.       

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda, mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.