Banja Luka, 25. april 2017.

VIJEĆE ZA ZAŠTITU VITALNOG INTERESA

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE SRPSKE

SAOPŠTENjE ZA JAVNOST

U Banjoj Luci su danas, 25. aprila 2017. godine, održane 112. i 113. sjednica Vijeća za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vijeće).  U skladu sa Ustavom i Zakonom utvrđenim nadležnostima, Vijeće je odlučilo da ni Odlukom Narodne skupštine Republike Srpske o konstatovanju rezultata republičkog referenduma na referendumsko pitanje: „Da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske?“, niti  Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, nisu povrijeđeni vitalni nacionalni interesi bošnjačkog naroda.

Vijeće je svoj stav o nepostojanju povrede vitalnih nacionalnih interesa bošnjačkog naroda u odnosu na Odluku o konstatovanju rezultata referenduma obrazložilo činjenicom da sadržaj osporene Odluke ne predstavlja materiju koja se odnosi na zaštitu ovih kolektivnih prava, te da se, shodno tome, ne može smatrati pitanjem vitalnog nacionalnog interesa nijednog konstitutivnog naroda. Ovo posebno radi toga što se odredbe osporene Odluke jednako odnose na svakog građanina Republike i ne sadrže nacionalne odrednice, usljed čega se ne mogu dovesti u vezu s povredom vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda definisanih Amandmanom LXXVII  na Ustav Republike Srpske.

U odnosu na Zakon o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, Klub delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda Republike Srpske u zahtjevu je istakao, između ostalog, da sadržaj pojedinih odredaba osporenog Zakona predstavlja povredu vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda, jer se njima bošnjačkom narodu osporava pravo na naziv jezika, odnosno da budu jednakopravni i jednako tretirani u obrazovnom sistemu i promovisanju kulture, tradicije i kulturnog nasljeđa. Ista povreda se, prema navodima Kluba Bošnjaka, sastoji i u tome što osporenim odredbama Zakona nije predviđena nacionalna grupa predmeta, što nije precizirana zastupljenost konstitutivnih naroda i ostalih u sastavu i imenovanju članova komisija, kao i što nije regulisano pitanje jezika i pisma prilikom izrade udžbenika i nacionalna struktura nastavnika i rukovodnih radnika zaposlenih u školi. Zbog svega navedenog, Klub Bošnjaka u Vijeću naroda smatra da bi osporene odredbe trebalo dopuniti u navedenom smislu.

Polazeći od odredaba Ustava Republike Srpske, te uzimajući u obzir navode Kluba delegata bošnjačkog naroda i Narodne skupštine, Vijeće je odlučilo da Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju Republike Srpske nisu povrijeđena prava iz okvira zaštite vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnog bošnjačkog naroda.

Vijeće je, naime, ocijenilo da navodi Kluba delegata bošnjačkog naroda ne ukazuju na povredu nijednog prava iz okvira zaštite vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg konstitutivnog naroda posebno. Vijeće je utvrdilo da navodi o povredi vitalnog interesa suštinski izražavaju bojazan podnosioca zahtjeva da bi budućom normativnom aktivnošću organa uprave i ustanova moglo doći do ugoržavanja prava pripadnika bošnjačkog naroda na obrazovanje, vjeroispovjest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturnog nasljeđa. Međutim, predmetnim zahtjevom se, po ocjeni Vijeća, ne ukazuje na konkretno zakonsko propisivanje koje vrijeđa kolektivna prava bošnjačkog naroda, već se, u suštini, ističe potreba za dopunom zakonskog teksta u smislu preciziranja osporenih odredaba. Zakon, istaklo je dalje Vijeće, ne sadrži nacionalni predznak, već se, nezavisno od njihove nacionalne pripadnosti, podjednako odnosi na sva lica koja konkurišu za člana Savjeta, Komisije, Školskog odbora, radno mjesto nastavnika, stručnog saradnika, rukovodnog radnika u školi, tako da se ove odredbe jednako odnose na prava Bošnjaka kao i na prava bilo kojeg drugog naroda. Naposljetku, Vijeće je naglasilo da činjenica što određeni zakon ne sadrži normativno rješenje u smislu zahtjeva Kluba delegata bošnjačkog naroda ne može biti predmet postupka zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Vijeće smatra da može ocjenjivati samo postojeće odredbe Zakona, u formi i sadržini u kojoj su propisane, a moguća druga zaknska rješenja, kao i njihova buduća primjena se, sa aspekta zaštite vitalnog nacionalnog interesa kako ga utvrđuje Ustav Republike Srpske, ne mogu razmatrati.