Banja Luka, 27. april 2016.
SAOPŠTENjE ZA JAVNOST SA 206. SJEDNICE
USTAVNOG SUDA REPUBLIKE SRPSKE
Danas, 27. aprila 2016. godine, u Banjoj Luci je održana Dvije stotine i šesta sjednica Ustavnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) na kojoj je, u skladu sa Ustavom i zakonom utvrđenim nadležnostima, Sud odlučivao o saglasnosti zakona i drugih opštih pravnih akata sa Ustavom i zakonima Republike Srpske.
Tako je Ustavni sud u predmetu broj U-87/14 utvrdio da član 26. Zakona o zdravstvenom osiguranju, kao i članovi 25. i 26. stav 2. Pravilnika o korišćenju zdravstvene zaštite izvan Republike Srpske nisu u skladu sa Ustavom Republike Srpske. Neustavnost navedenih odredbi očituje se u tome što je njima, kako je ocijenio Ustavni sud, regulisanje ostvarivanja zdravstvene zaštite u inostranstvu preneseno na Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, iako se radi o pitanjima iz nadležnosti zakonodavnog organa. Time je, dakle, kako je naveo Ustavni sud, došlo do povrede ustavnog načela podjele vlasti iz člana 69. Ustava Republike Srpske.
U predmetu broj U-93/14 Ustavni sud je donio Odluku da član 4. stav 2. Odluke o zajedničkim uslovima za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj nije u saglasnosti za Ustavom Republike Srpske i Zakonom o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti. Osporenom odredbom propisano je da osiguravač nema pravo na naknadu u slučaju ako osiguranik odnosno vozač dokaže da između nastupanja osiguranog slučaja i vožnje pod dejstvom alkohola, opojnih droga ili drugih psihoaktivnih supstanci nema uzročno-posljedične veze. Po ocjeni Suda, ovakvim propisivanjem je donosilac osporene odluke izašao iz zakonskih okvira, jer je suprotno zakonu predvidio obavezu vozača da dokazuje da ne postoji relevantna veza između nastupanja osiguranog slučaja i vožnje pod dejstvom alkohola ili opojnih droga. Takvom nesaglasnošću osporene odredbe sa Zakonom ujedno je povrijeđeno ustavno načelo zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske.
Nadalje, Ustavni sud je u predmetu broj U-101/14 utvrdio da nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske odredba člana 6. Zakona o sudovima Republike Srpske u dijelu koji glasi „[...] i osiguravaju jedinstvenu primjenu zakona [...]“, kao i član 19. stav 1. Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju kojim je propisano da su pravna shvatanja zauzeta na sjednicama odjeljenja viših sudskih instanci obavezujućeg karaktera za sva vijeća u sastavu odjeljenja. Prema ocjeni Ustavnog suda, imajući u vidu da se osporenim dijelom zakonske norme svim sudovima nalaže obaveza osiguravanja jedinstvene primjene zakona, došlo je do povrede člana 123. Ustava kojim je takva obaveza naložena jedino Vrhovnom sudu Republike Srpske. U pogledu osporene odredbe Pravilnika, Sud je ocijenio da je ministar pravde, kao donosilac predmetnog Pravilnika, izašao iz okvira svojih ovlašćenja utvrđenih Zakonom i Ustavom s obzirom da njegovo ovlašćenje da uredi organizaciju i poslovanje sudova u Republici Srpskoj u sebi ne sadrži i ovlašćenje koje mu dozvoljava da reguliše rad suda i utiče na obavljanje sudijske funkcije. Pored ovoga, Sud je ocijenio da je ovakvim propisivanjem došlo i do ograničenja samostalnosti sudske vlasti čime je došlo i do povrede ustavnog načela o podjeli vlasti iz člana 69. Ustava Republike Srpske.
Između ostalih predmeta o kojima je odlučivao, Ustavni sud je u predmetu broj U-110/15 donio odluku kojom je utvrdio da Odluka o usvajanju izmjena i dopuna Regulacionog plana gradskog naselja Šekovići nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o uređenju prostora i građenju. Neustavnost i nezakonitost osporenog akta očituje se u tome, kako je ocijenio Ustavni sud, što osporena odluka nije donesena na način i po postupku koji je propisan Zakonom o uređenju prostora i građenju, čime je, ujedno, došlo i do povrede ustavnog načela zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava prema kojem propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.
Pored navedenih, Ustavni sud je donio i odluke u predmetima broj U-75/14, U-90/14, U-108/14, U-2/15, U-3/15, U-33/15, U-43/15 i U-68/15 u kojima nije prihvatio inicijative za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, odnosno nije usvojio prijedloge za istu ocjenu, jer nije našao da su osporeni akti ili pojedine njihove odredbe u nesaglasnosti sa Ustavom i zakonima Republike Srpske. Tako Ustavni sud nije utvrdio neustavnost pojedinih odredaba Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima, Zakona o Privrednoj komori Republike Srpske i Zakona o stvarnim pravima, kao i neustavnost i nezakonitost osporenih podzakonskih akata.